Izbori u Glavnom gradu: Podgorica protiv Tito(v)grada

PIŠE: Dragutin Dašo Durutović, advokat

U susret izborima u glavnom gradu Crne Gore ili Montenegra, trka se približava kraju, pa da vidimo kako stoje akteri, ko koga predstavlja i ko je najbolji izbor.

Izbori su odavno u Crnoj Gori pitanje života ili smrti u jednom društvu koje je bilo okovano totalitarnim režimom od 1945 do 1989, a od 1989 do 2020 totalitarni režim je bio sa primjesama privatne države sočinjenje za mali krug ljudi i sa zgrtanje privilegija i bogatstva za njih ,a na štetu velike većine. Vjerovali ili ne čak je iz te većine osiromašene i ojađene na svaki način čuo se glas „glasaćemo DPS , da nećemo ljeba jes“…

Čudna zemlja i čudan grad. Jednom je poznati pjesnik i opozicionar devedesetih napisao „Grad onoga sa sto lica sad se zove Podgorica“, sve u čast vraćanja imena Podgorici nakon 45 -godišnjeg nošenja imena austrugarskog kaplara. Doduše taj kaplar ima danas spomenik u prirodnoj velični u tom istom gradu, ulicu i što je najgore partije i pripadnike te ideologije koji mu se i dan danas klanjaju. Doduše nijesu proleteri, već buržuji koji su taj status stekli upravo preko ideologije koju je Broz stvorio. Dakle, danas imamo partije koje zastupaju tu ideologiju i partije koje se takmiče u Podgorici za drugačiji sistem vrijednosti suprotan od Brozovih načela.

U Podgorici, kako danas ovaj grad ponovo nosi svoje ime, nije ideologija presudna, već građani traže niz drugih kategorija kako bi im život bio olakšan u prenatrpanom gradu sa automobilima, galopirajućom gradnjom zgrada sa prljavim novcem koji se tako „pere“, gradu bez parkinga, nesnosnih gužvi, bez sadržaja kulturnog karaktera, gradu bez koncerata, bez ozbiljnih sportskih događaja. Evo, nedavno se aktuelizovao problem gradskog stadiona koji nema licencu za evropske mečeve, koji se istine radi i ne igraju – jer amaterski klubovi ispadaju u pretokolima, budući da je teren u očajnom stanju. Neki krive novu vlast, neko staru, ali treba „stati na loptu“, i sada ko preuzeme upravljanje gradom da se bavi problemima grada kojih ima na pretek.

No, da vidimo ko učestvuje u izbornoj trci i sa kojim motivima. Kao i uvjek paralelna UDBA koja nije nestala nakon avgusta 2020. i dalje pokušava da rovari i da mrsi konce. Motiv je čuvanje nelegelno stečenog bogatstva, sprečavanje promjena i sprečavanje krivičnih postupaka nosilaca DPS – SD – SDP vlasti, ili odugovlačenje istih. Ta paralelna UDBA je na ovim izborima prisutna kroz stvaranje malih, beznačajnih partija i pokreta koji će „baciti glasove“ koji bi po starom izbornom sistemu pripali onom ko ima najviše.

Izborni zakon nije uređen i birački spisak nije ažuriran. Podgorica ja postala Crna Gora u malom, većina građana upravo zbog učinka ili neučinka DPS vlasti i njihovih satelita je pribjegla bjekstvu sa sjevera u Podgoricu. Mlađi ljudi ostavljaju svoje kuće i imanja, svoje uspomene i svoj zavičaj i hrle u Podgoricu da sve to zamijene konobarisanjem, raznošenjem pica, dostavama i sličnim poslovima, pri čemu plaćaju velike kirije upravo onima koji su stanove dobili po povoljnim uslovima i koji su ih natjerali na egzodus. Pri tome će mnogi od njih opet da glasaju te iste, jer ti, čoče, čuvaju Crnu Goru od tzv. „Srpskog sveta“, Vučića i ostalih nemani koji nemaju baš nikakvih problema u svojoj kući no su se „navrzli“ baš na MNE.

Do 30. avgusta 2020. godine, jedan politički blok je pretrpio torturu od strane totalitarnog režima koji je predvoio DPS. To je potpuno jasno, ljudi su satanizovani, praćeni, zatvrani, vođeni su procesi prema njima koji su bili za rubriku vjerovali ili ne, ti ljudi su pretrpjeli progon i golgotu svake vrste i dali su najveći doprinos u obaranju onog režima 30.08. 2020. godine. Da li je oboren u cjelosti? Nije, na žalost svih nas još su tu inkorporirani u policiji, sudstvu tužilaštvu, ministarstvima, na svim važnim pozicijama.

Ne kažem da treba svako da snosi političku odgovornost i da gubi posao ko je stručan i ko zna svoj posao i ko je radio pošteno, ali takvi se mogu na prste prebrojati. To je opštešpoznata činjenica .

Blok za Budućnost Podgorice koji predvodi gopspođa Jelena Borovinić- Bojović je blok koji je nastao iz DF-a i koji je podnio najveći teret pod režimom DPS-a, i to su ljudi kao i svi sa manama i vrlinama, ali bez sumnje najzaslužniji za pad toga režima ili bolje rečeno uslovni pad, kako sam to naprijed objasnio. Tu je i Pokret Evropa sad, koje predvodi mladi i markantni profesor Mujović za koga se spekuliše da je bio član DPS-a, i to mu spočitavaju upravo DPS vođe kao sramotu, pa se postavlja pitanje, smatraju li oni da je sramota bilo ( i sada biti) član DPS-a.

Nadam se da će ova dva bloka imati većinu nakon izbora i formirati vlast u Podgorici, iako su razlike između ova dva bloka jasne i vidljive. Time bi poništili tajni dogovor o obaranju vlasti u Podgorici od strane Milatovićevih poslanika i URE sa DPS –om, sve sa ciljem da bi eventualno nakon izbora pravili manjinsku vladu. Koalicija koju čine Milatovićev pokret (koji postoji samo u Podgorici) i URA izvršila je ono što se ne radi. Udruženi sa DPS-om oborili su lokalnu vlast.

Milatović se udružio sa GP URA, ne iz ljubavi, već iz interesa. I jedni i drugi nemaju dovoljno snage, nadam se da neće preći cenzus, ali ako pređu napraviće dil sa DPS-om, da im da manjinsku podršku.

Dritan Abazović je već jednom to uradio, oborio vladu Zdravka Krivokapića i sa DPS-om sjeo u manjinsku vladu, koja je trajala manje od 100 dana. Tada je kažu „izdao“izbornu volju od 20.08. 2020., ali prosudite sami. Ko je jednom to napravio, napraviće opet. URA je ideološki, po mom mišljenju, isto što i SDP, SD ili Pozitivna, jedino što ti ljudi se nijesu ogriješili o zakon, makar ne onako kako su to činili nabrojani. To nije priča za nacionalne Srbe, posebno razočarane Milatovićem, koji je dobio 60% glasova na predsjedničkim izborima. Formalno smo glasali za njega, ali suštinski ne za njega, već protiv Mila, jer „zlo se trpi od straha gorega“.

Ne mogu da vjerujem da jedan mladi i školovani čovjek nema percepciju tih činjenica i da ne shvata da se on našao na toj poziciji spletom okolnosti, a ne nekim svojim vrijednostima.

Napraviću jednu digresiju. Gdje je bio taj čovjek do 30.08. 2020 gorine? Kakvu žrtvu je podnio i on i skoro svi ministri Zdravka Krivokapića? Stvorili su se niotkuda, formirani od ambasada i obavještajnih službi i potisnuli sve one koji su krvarili 30 godina pod režimom DPS- a.

Dakle, Jakov Milatović je prenebregao i tu činjenicu, došao je na gotovo da bude ministar, bez „boračkog“ staža, a onda je slučajno upao u fotelju predsjednika republike, jer smo ga glasali da ne bi dobio Milo. Da li razmišlja da kad mu prođe mandat kolike su šanse da ima bilo kakvu funkciju, posebno predsjedničku? Taman koliko da Budućnost iz Tito(v)grada bude osvajač Lige šampiona u fudbalu.

Gdje su bili ostali koji danas vrše vlast do 30.08. 2020.? U inostranstvu, završavali škole, usavršavali jezike, uživali na egzotičnim ostrvima, dok smo mi od 1990. pa nadalje, prvo trulili u rovovima na ratištu, a onda bili pod sankcijama, progonima, poniženjima, racijama, obespravljeni sa svojim vjerskim i nacionalnim i uopšte ljudskim pravima. Oduzeta nam je država krađom na referendumu, oduzet nam je jezik, pokušan atak na crkvu, falsifilovali su nam pamćenje, istorju… Sve!

Da se vratim na trku, jer nakratko uđoh u boks da pripunim gorivo za nastavak. Znači, Milatović i Dritan nijesu opcija koju treba glasati, doduše Dritan ima određene zasluge za obaranje DPS-a , koje su minirne u odnosu na DF, a sve je poništio sa stvaranjem neustavne – manjinske vlade sa DPS-om 2021. godine. Upamtite to dobro.

O DPS-u ne treba trošiti riječi. Oni su interesna grupa koju ujedinjava lukrativni motiv, interes i zloupotreba države za sopstvene interese i bogaćenje, svjedoci smo toga i deplasirano je o njima trošiti riječi. Da su nedosljedni, to je jasno, u svakom smislu, pa i u ideološkom, jer su prihvatili ekstremno antisrpstvo, sa primjesama komunizma, klanjaju se Titovoj bisti, bisti Ljuba Čupića, ali istovremeno su i za Federalistu Krsta Popovića koga je ubio lično Veljko Milatović – njihov ideološki predak. U ekonomskom smislu šta mogu da ponude? Nije mi jasno kako nakon 30 – godišnjeg pustošenja imaju obraza da se pojave na izborima. Onomad im je vođa hvalio pokojnog Vidoja Žarkovića kome je on lično iskopao političku karijeru. Šta reći za njih što već nije rečeno. O njima najviše govori skaj aplikacija (ne SKOJ čiji su ideološki nasljednici).

Partija Duška Markovića će otkinuti nešto sitno glasova DPS-u, ali ako kojim čudom uđe u parlament, naravno da će se priključiti Milu, jer to je Trojanski konj. Nadam se na neće preći cenzus, kao ni partija bivšeg misnitra Milovića, za koga mislim da mu je potpise za listu obezbjedio DPS. Što se tiče pokreta Preokret, jasno ću reći biračima, pazite se Danajaca i kad darove nose. Taj pokret, a neki dan sam vidio listu, je ustvari isto što i Pozitivna CG, do u detalje, to je ta ideologija i titoizam , a ako dođe „stani- pani“, eto ih sa DPS-om jer i oni „strahuju“ od Srbije i Vučića koji sa izborima u Podgorici imaju veze koliko i monasi sa Tibeta.

Da sumiramo, na sceni je ideološka borba između Podgorice i Tito(v)grada, ko je za Podgoricu i tradiciju, a ko je za pogubnu ideologiju Jospipa Broza koja nas je dovela u ovu situaciju .

U smislu ekonomije, razvvoja, projakata, boljeg života, svim partijama su puna usta te priče. Realno šta učiniti sa Podgoricom? Od babe se ne pravi đevojka. Podgorica je grad, evo ilustracije radi, da vam dođe neko iz inistranstva, da ga dovedete u Podgoricu kako biste mu nešto pokazali , šta bi to bilo ? Nema ništa. Da ga povedete u tržni centar „Delta“? Pa to ima uz svaki seoski put po svijetu. Veliki i ozbiljan i težak posao čeka onoga ko bude upravljao Podgoricom. Teško je dostići čojstvo i junaštvo prvog gazde Podgorice Marka Miljanova – Popovića, dike roda našega. Ko god dobije kormilo neka to radi pošteno, u interesu građana Podgorice, i neka ukloni sramnu bistu, jer Crna Gora ima kome da postavlja spomenike, a ne austrugarskom kaplaru.