Jedno ognjište (u spomen dr Rastislava Petrovića)

Vjerujem da će čitaocima uvaženog Portala biti zanimljivo da pogledaju sadržinu jednog dijela opširne izjave hercegovačkih i crnogorskih glavara ispisane 21. oktobra 1711. godine. U toj godini izbio je ustanak na čijem čelu se našao mitropolit Danilo. Izjava je ispisana ćirilicom i čuva se u arhivima Rusije.

Piše: Goran Komar

Glavari kazuju da su od njegovog carskog „veličastva“ primili radosne gramate i kako su njegove sve poruke razumjeli. U samom početku dokumenta pobrajaju se predjeli u našem narodu koji uzimaju učešća u ustanku. I tome popisu na čelu stoje upravo predjeli stare Crne Gore: „u predjelu zetskih i crnogorskih i primorskih i brdskih i zahumskih, u Arbanije, u oblasti skenderijskih, barskih, ulcinjskih, žabljačkih, podgoričkih, spuških, nikšićkih, trebinjskih, gusinjskih, kolašinskih, dukađinskih i ostalih“. Opisuju se bitke koje su vođene i govori o nedostatku oružja za razaranje gradova. Govori se o turskome zatvaranju trgova i spriječavanju mogućnosti nabavke oružja. Govori se o uzimanju talaca koje Turci zatvaraju u gradovima: „pofatali i u gradove po nekoliko starješina hristijanskijeh zatvorili da se s nama ne mogu sjediniti i vojevati“. U ovom kratkom članku želim, ipak, skrenuti pažnju na izjavu glavara koja predstavlja sasvim jasno diplomatsko-političko legitimisanje oblasti koje su krenule oružani ustanak, a kojem, još jednom podvlačim, načalstvuje Crna Gora. Već i kod pobrajanja predjela, vidi se koncentracija zemalja i gradova kojima će mnogo kasnija težiti akcija crnogorskog vladara Nikole Petrovića? Dakle, glavari kažu: „Mi svi više rečena plemena i starješine, svi razumjesmo i vašem carskom krilu glave poklonismo i vašeg poslanika Mihaila Miloradovića primismo za našeg zapovjednika i pukovnika i kako su bili njegovi stari izabrani u prva vremena pri našim blagočestivim i svetopočivšim carevima srpskim, tako i mi s radošću primismo vrloga i hrabroga koji se na boju dobro ponosi i nas oko sebe vrlo sokoli“.

Eto, to je izjava Crnogoraca i Hercegovaca upućena ruskom suverenu Petru Velikom. Poznate su posljedice ustanka, poznato je da su usljedile turske ekspedicije, poznato je da se i sam mitropolit, kao i crnogorska nejač sklonila u Boku, poznato je da je tim povodom krenut rat u kojem je naš narod podnio velike žrtve. Ali, ostala je istorijska legitimacija i dokument koji, u nizu drugih, svjedoči jedinstvo.