Jovan Plamenac: Kada će, zaista, biti nastavljene litije

Piše: Jovan Plamenac

„Večernje novosti“ su 1. juna jednu moju izjavu, sasvim benignu, koju sam dan ranije dao njihovom dopisniku iz Crne Gore Veliši Kadiću, tabloidskim inženjeringom proizvele u bombastu vijest na naslovnoj strani da će čuvene crnogorske litije biti nastavljene od 7. juna.

Evo te moje izjave:

„Litija je tradicionalni molitveni bogoslužbeni hod
sveštenstva i naroda, prigodom raznih proslava i praznika, ali i u nevoljama koje spopadnu narod i Crkvu. U ovo vrijeme, u kojem su uobličena neka načela demokratije, u Crnoj Gori litije su, pored molitvene, poprimile i dimenziju mirnog ispoljavanja protesta zbog nasilja političkog režima nad Pravoslavnom crkvom i radikalnog uskraćivanja vjerskih sloboda narodu. Bolest kovid-19 stavila je Planetu u kavez i izazvala pandemiju straha. Crnogorski režim tu situaciju koristi kao dodatno sredstvo za obračun sa Pravoslavnim crkvom, u koji je ušao Zakonom o slobodi vjerospovijesti. Ogroman broj ljudi na litijama režimu je bio veliki problem, za koji nije imao rješenje. Sada će se potruditi da ga izbjegne što duže bude moguće, odnosno koristiće zdravstvene mjere da suzbije legalitet okupljanju naroda na litijama. Ali, narodna trpila imaju granice. Nasilje nad Pravoslavnom crkvom je prepunjanje mješine grijeha korumpiranog režima nad crnogorskim narodom. Ukoliko režim uskoro ne dopusti okupljanje naroda na mirnim litijama, nije isključeno da narod izađe na ulice i mimo crkvene organizacije. Bliži se Trojčindan i tradicionalna dugovjekovna Rumijska litija sa krstom svetog Jovana Vladimira, koju niko nije prekinuo ni za sve vrijeme turskog ropstva, koju su jedino, tri decenije, iz ideoloških razloga, bili zabranili komunisti. Eto režimu divne prilike da izađe iz blata zloupotrebe bolesti kovid-19 u koje sve dublje upada, da mu taj događaj, koji je isti ovaj režim zakonom označio kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, bude povod da dopusti nastavak litija u čitavoj državi.“

Vijest objavljenu u „Večernjim novostima“ prenijeli su mnogi mediji i novinari su počeli da pozivaju Kancelariju Mitropolije crnogorsko-primorske raspitujući se za podrobnije informacije. U Mitropoliji su bili prinuđeni da izdaju saopštenje kojim su negirali da će liti biti obnovljene počev od 7. juna, u kojem su rekli i da te tvrdnje nema u mojoj izjavi.

Poslao sam poruku Veliši Kadiću, mome prijatelju i
dugogodišnjem kolegi, kojom sam ga pitao što se to dogodilo sa izjavom koju sam mu dao. Naša prepiska bila je kratka, ali sasvim jasna.

Lažna vijest, kao „zvijezda padalica“, kako je buknula tako se i ugasila. Ali, ona je imala i jedan nusefekat: pokazala je da narod u Crnoj Gori čeka obnovu litija kao što sprinteri na atletskoj stazi u niskom startu čekaju start trke. Obnovu litija čekaju i ljudi koji imaju osjećaj pravde i potrebu za slobodom ne samo u svem srpstvu, nego i širom svijeta, i ne samo pravoslavnog, koji su svoje duše napajali na odvažnosti crnogorskog naroda.

Odluku o obnovi litija donijeće crkvene vlasti u Crnoj Gori, u saradnji sa državnim vlastima. Vlast u Crnoj Gori drži režim Mila Đukanovića. Ovaj režim, koristeći formu i zakulisu demokratije, raspolaže i zakonodavnom i izvršnom vlašću, ali i policijom, tužilaštvom i sudstvom. Tako režim ima potpunu vlast nad nama, nad narodom. Ali režim nema vlast i nad sobom. On je u vlasti globalističkog kapitala i ideologije, koji mu omogućavaju totalitarnu vlast zloupotrebom demokratije. Globalistička ideologija je po svojoj prirodi novopaganska i duhovno je oprečna pravoslavlju.

Globalističkoj novopaganštini Pravoslavna crkva je barikada na putu dominacije svijetom. Režim Mila Đukanovića je izvršitelj radova na razbijanju te barikade u Crnoj Gori. Nagrada za obavljeni posao trebalo bi da mu bude utoljavanje njegove hronične kleptokratske gladi otimačinom crkvene imovine.

Pravoslavna crkva u Crnoj Gori napadnuta je Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Ovaj zakon je specijalno oružje režima za borbu protiv Pravoslavne crkve. Pravoslavna crkva je u situaciji da pregovara sa režimom stojeći pred tim zakonom kao ispred cijevi puške koju u rukama drži režim.To su pregovori žrtve i dželata.

Dželat se ne plaši žrtve. Ali plaši se narodnih masa. Tako je bilo i u vrijeme inkvizije u Zapadnoj Evropi, i na Divljem Zapadu, tako je i danas u Crnoj Gori. Pregovori sa Pravoslavnom crkvom režimu služe za smirivanje narodnog bunta, za odlaganje litija. Režim od Pravoslavne crkve traži izvjesne ustupke. Pa i da ih Crkva učini, da li će to biti kraj? Imamo li pred očima pregovore „međunarodne zajednice“ sa režimom u Srbiji o Kosovu? Ili pregovore o članstvu Crne Gore u Evropskoj Uniji? Gdje je kraj njihovim zahtjevima?

Kada razbojnik dođe vlasniku kafića da mu nametne svoju zaštitu, on mu za tu uslugu uzima mjesečno izvjesni novac. Vremenom ta suma raste i naraste toliko da vlasnik kafića više ne može da je izmiri. Onda prijavi razbojnika policiji. Naravno, bilo bi mu daleko bolje da je „saradnju“ sa njim prekinuo već u samom početku.

Pregovori Crkve i režima neće moći da traju unedogled. Crnogorskom narodu sloboda je u genima. Uvijek je bilo „plahih i lakomih“, bojažljivih i potkupljivih kao i danas, ali oni su otpadali kroz istoriju Crne Gore. Crna Gora je opstala na čestitim, hrabrim ljudima, koji nijesu kalkulisali sa svojom i narodnom slobodom i vjerom pravoslavnom.

Crna Gora je i danas puna takvih ljudi. Na vidjelo su ih
izvele litije. Narod ima svoj puls. Ko ga prati, neće pogriješiti. Prije neki dan, reče mi jedan divni mladi sveštenik:

„U istoriografiji našeg naroda nema imena ni jednog sveštenika koji je smirivao narodni bunt“!