Kada je maska postala obavezni dekor, Mugoša dr Boban je otkrio svoje pravo lice

Piše: Mićun Milatović

Da moć kvari ljude, nije nikakva novost. Posebno moć stečena u rekordno kratkom vremenu, bez ikakve lične zasluge i samo zahvaljujući sticaju okolnosti.

Vanredne situacije su idelna prilika da dojučerašnji anonimusi i klimoglavci preko noći izrastu u odlučne i čvrste (vojsko)vođe, papirnate tigrove i pse od slame sa ograničenim rokom upotrebe.

Prije svega mjesec dana, gostujući u „Živoj istini“, svojim odgovorom na pitanje: „Da li molitva i tamjan pomažu?“ Mugoša dr Boban, direktor IZJZ i aktuelni šef NKT-a, potpuno je razbjesnio Darka Šukovića: kao ljekar ne vidi ništa loše u tome što ljudi vjeruju u snagu molitve.

Juče, pak, na pitanje kakav je njegov stav povodom zahtjeva MCP da se dozvoli pričešće vjernog naroda za Vaskrs, njegov je odgovor zvučao kao referat genseka Politbiroa ili lekcija vaspitača u kazneno-popravnom domu: „Ja sam rekao“, “koliko puta da ponavljam“, „ne dozvoljavamo“ i sve tako u krajnje bahatom i netrpeljivom tonu.

Ni trunke razumijevanja ni zrno pristojnosti ni prstohvat poštovanja.

Za Mugošu je Vaskrs isto što i Nova godina, pa veli, provedite praznik u krugu svojih porodica.

Dovoljno je valjda i to što je „popovima“ dozvoljeno „da vjerski obred odrade u praznim hramovima“.

Ako se pitamo gdje je nestao onaj širokogrudi čovjek/stručnjak od prije mjesec dana, odgovor je da širokogrudosti – kao ni Sofronijevog crva – nikada nije ni bilo.

Onog trenutka kada je maska postala obavezni dekor, Mugoša dr Boban je otkrio svoje pravo lice. Mišel Fuko je u „Nadzirati i kažnjavati“ dobro primijetio da je vrijeme epidemija, po svojim socijalnim i političkim konsekvencama, svojevrsni antikarneval, kada se vertikalna stratifikacija izoštrava, a moć birokratskog/represivnog aparata multiplicira do neslućenih granica.

U vrijeme kada je natjerao Šukovića da se od jeda pljeska po butinama i pominje „hiljade psihopata“, litije su bile nesvakidašnji fenomen koji je, ako ničim drugo ono masovnošću, dobrano zamislio brojne DPS-ovske uhljebe i značajno utišao glas podrške režimu, tako da je dr Mugoša – kognitivnim refleksom odlično izvježbanim u GO DPS – prepoznajući da se klatno moći pomjerilo u korist MCP, zaigrao na kartu „razumijevanja vjerskih osjećanja“.

To je karijerni model i moralni habitus prosječnog DPS-ovskog apartčika i oportuniste: osluškivati Moć,ma sa kog mjesta da dolazi, svirati po taktu njenog metronoma i tako o(p)stati u njenoj Milosti.

U međuvremenu, situacija se promijenila, i to neočekivano, u korist heroja naše priče, Mugoše dr Bobana, jer su PPV Milutin i ministar Kenan abdicirali u korist „struke“.

Tako nam se dr Mugoša danas obraća sa pozicije vrhovnog autoriteta, u pozi čovjeka koji po anketama uživa najveće povjerenje, i zato nema potrebe da javno pokazuje senzibilitet za potrebe tamo nekih „popova i vjernika“ u vezi tamo nekog praznika.

Litije su, iz perspektive stvarnosti države pretvorene u golemi karantin, tek blijedo sjećanje.

Zato se Mugoša dr Boban potrudio da se brže-bolje ispravi kada je nehotice rekao „naše sveštenstvo“, prisjetivši se da više ne mora da igra za raju i da ne smije zanemariti taktiku.

Da ne bude zabune, razumljivo je što Mugoša dr Boban kao epidemiolog i čelnik NKT-a ne želi da preuzme odgovornost za rizik od širenja virusa tako što će dozvoliti vjernicima da prisustvuju Vasrkšnjoj liturgiji.

To je legitimno, i u tome nema ničeg spornog, posebno kod okolnosti da je to trenutno i stav dobrog dijela velikodostojnika pomjesnih pravoslavnih crkava, ali i dijela sveštene jerarhije same SPC.

No, mogao bi Mugoša dr Boban, kao direktor Instituta za javno zdravlje Crne Gore sa mjesečnim primanjima od 3.400,00€ – što ga čini najplaćenijim čovjekom crnogorskog zdravstva, jer je taj iznos gotovo i do pet puta veći od zarade koju prosječno ostvaruju njegove kolege ljekari – da pokaže malo više poštovanja prema građanima koji ga plaćaju i to tako dobro da dio svojih prihoda redovno donira DPS-u.

Jer među njima, znate, ima i tako nekih, na priliku, pravoslavnih vjernika, i nema potrebe da se baš prema njima trenira strogoća samo zato jer su se usudili da zamole za nešto što je za njih kao vjernike od izuzetnog značaja.

To što Mugoša dr Boban očigledno ne razumije smisao Vaskrsa i liturgije, jeste ogromna rupa u njegovom obrazovanju, ali to ne znači da smo kao pravoslavni vjernici dužni da u tu rupu propadnemo i pravimo se da ne postojimo.

A možda Mugoša dr Boban ne može sebi da oprosti onaj trenutak slabosti u „Živoj istini“, kada je Šukovića ostavio na milost i nemilost „hiljadama psihopata“, pa sad javno nastupa kao revnosni partijski vojnik, pokazujući neupitnu lojalnost partijskoj anticrkvenoj agendi?

Ako je to razlog, zbog mira u kući, Darko će mu pređašnje kukavičko držanje vjerovatno oprostiti.

Ali kada Šuković sljedeći put nekom napiše: „Kakve ste vi fukare i splačine“, ne treba mu to odmah uzeti za zlo.

Jer, po svemu sudeći, u pitanju je nerijetko – živa istina.

(Izvor: Fejsbuk)