Kakav je to putnik postojao među nama

Piše: Goran Danilović

Zamislimo jedan takav život!
Da se potrudimo, samo na trenutak.
Ne onako usput i s ubjeđenjem da znamo odlično kako i koliko mu je bilo teško?
Ne znamo, ustvari, ni izbliza!
Nismo o tome nikada razmišljali, ni mi koji smo ga voljeli, ni oni koji su ga mrzjeli.
Pokušajmo zato da zamislimo kako je uopšte moguće sresti toliko i takvih ljudi u jednom čudesnom treptaju življenja?
Koliko god ko od nas ima godina može uporediti – sta smo do svoje tridesete, četrdesete, pedesete…osamdesete, morali učiniti da bismo shvatili kakav je to put i putnik na tom putu postajao među nama?
Jest i biće!
Bilo bi doboljno imati samo djetinjstvo Rista Radovića pa da ga prepričavate cijeli vijek stogodišnjaka. Ako biste govorili kao on slušali bi vas iznova i iznova vjerujući da je nemoguće i da se, potom, cijela mladost morala odmarati, a nije ni jedan čas.
Dječak, pastir, đak, pastir, mladić, pastir, monah, pastir, student, pastir, profesor, pastir, putnik, pastir, graditelj, pastir, preporoditelj, pastir, predvoditelj, pastir, iscelitelj, pastir, pisac, pastir, besjednik, pastir, krstitelj, pastir, teolog, pastir, filosof, pastir, pjesnik, pastir, gromovnik, pastir, grobovnik, pastir, starac, pastir, đed svih sinova i otaca, pastir, pastir svih pastira, upokojen, a neumoren, neumoran i nenaodmaran – samo jedan čovjek, samo jedan život.
Kao da je onaj i ovaj, umrli i vaskrsli narod od Svetog Save do Njega, živio i putovao, pjevao i plakao s tim moračkim djetetetom – s Ristom, s Hristom razapetim u njemu i među nama.
Jest i biće!
I svi smo ga znali i niko ga nije poznavao.
A nije ostalo ni Grka ni Jevrejejina da ga nije sreo negdje na najdužem putovanju koje od ikada do danas neko prešao koračajući, leteći, snujući i moleći se.
Ne znamo ustvari, ni izbliza, ko je bio putnik nad putnicima koji je živio među nama.
Jest i biće.
Vladiko, Oče, Brate, Dječače, Starče, Đedo, Mučeniče, Pastiru, Putniče…
Moli Boga za Nas!