Kengurov skok

Piše: Milija Pajković

Poslednja dešavanja oko zabrane australijskih vlasti Novaku Đokoviću da boravi u njihovoj zemlji i da učestvuje na Australian openu izazvala su, s punim pravom, lavinu napisa, govora, snimaka, video zapisa i svega ostalog što je povezano s tim. Pored  stručnjaka i pravih novinara, uz opasku da su neki od njih iskoristili ova dešavanja da kroz svoje iskaze pokažu i neke svoje stavove ne baš mnogo povezane sa sportom, oglasili su se i mnogi samozvani ,,novinari“ kojima je sport, a posebno tenis, jer je o njemu ovdje riječ, ipak, velika nepoznanica. Takvih je bilo i u Crnoj Gori, jer kako nazvati one koji su poznati samo po davanju godišnjih nagrada sebi, čiji je rječnik izražavanja na stepenu nekog nabijeđenog  i lošijeg učenika srednje škole, koji vatreno navijaju za reprezentaciju Crne Gore u pojedinim sportovima, uvijek napadajući sudije i vazda govoreći da nije pun sastav; međutim, takvih je bilo i na širim prostorima, jer je novinarstvo, ono obično, pa i sportsko, tako uniženo i poniženo da gore od toga ne može biti; čak i redakcije nekih poznatih štampanih sportskih glasila u ovom dijelu Evrope pribjegavaju besplatnom dobavljanju vijesti od polupismenih dostavljača, koje poslije neko dotjeruje i prepravlja, a ovi se uveliko predstavljaju kao ,,novinari“. Pored toga, razni sajtovi, portali, fejsbuci, tviteri, različite televizijske stanice omogućuvaju takvim slovomučenicima da se oglašavaju i ,,mudruju“.

Naravno, ovu veliku bitku za pravdu Novaka Đokovića, sem njih, zloupotrijebili su, po običaju, mnogi političari, razne političke stranke, a sve u cilju sticanja bodova u izbornim trkama i za svoj što bolji položaj, a pod plaštom lažnog i nepotrebnog ,,patriotizma“. Zanimljivo je da niko od tih dušebrižnika, ali i ostalih, nije postavio pitanje zašto država Srbija nije uputila zvaničnu protestnu notu Vladi Australije zbog njenog neozbiljnog i sramotnog ponašanja prema njihovom građaninu, koji je, pored toga, i pravi građanin svijeta, veoma uvažavan i cijenjen i kao čovjek i kao sportista. Niti su, pak, bilo šta drugo uradili. Iako se pojedini zvaničnici Vlade Srbije gotovo svakodnevno oglašavaju u televizijskim obraćanjima opreznim izjavama i navodnom podrškom Đokoviću, iza čega se krije, u stvari, obraćanje svojem glasačkom tijelu, uz dodatni reklamni oblik, uz vijest u novinama bliskim njima da je ambasador Srbije u Australiji razgovarao sa Đokovićem i da mu je bio na usluzi, njihov učinak u njegovoj zaštiti je nevažan. A što se tiče podrške ambasadora to bi bio sjajan potez, ali i po slovu zakona i očekivan, samo da se i, uistinu, zbio, međutim, istina je sasvim drugačija – Srbija od 2020. godine nema svojeg ambasadora u Australiji.

Inače, u Australiji živi preko 100.000 stanovnika koji se izjašnjavaju kao Srbi ili Crnogorci, svejedno, dakle, toliko je onih onih koji su pravoslavne vjere, a svjedoci smo koliko je  njih izašlo da pruži podršku svojem zemljaku. Vjerovatno da je strah za posao, zaradu i ostale pogodnosti uticao na to da ostanu kući i da ne podrže Đokovića. Dosta njih nije to učinilo ni putem tkz društvenih mreža, vjerovatno zbog istih razloga.

Svjetska teniska federacija ( International Lawn Tennis Federation), čije je sjedište u Londonu, u ovoj australijanskoj zavrzlami je priča za sebe – ponašanje njenih pojedinih čelnika u ovom slučaju, a i većine tenisera i teniserki, samo je dokaz više da su u pravu oni koji tu vrstu sporta posmatraju kao igru bogatih i dokonih, kao nekakvo, uz sve uvažavanje, dosadno piplanje loptice preko mreže, nego li kao pravi sport sa velikim naporima i odricanjima, upoređujući ga sa onim u kojima treba da se pruži mnogo više toga. Međutim, zahvaljujući, prije svih, Rodžeru Federeru, Rafaelu Nadalu i Novaku Đokoviću i njihovom suparništvu, sa međusobnim odmjeravanjima snaga nezapamćenim u istoriji tenisa, ovaj sport je dobio polet i svježinu koja mu je počela uveliko nestajati, dobio je i na snazi i na cjelokupnom boljitku igre. Ako se u skorije vrijeme ne pojave nove snage približnih vrijednosti koje krase ovu trojku, posebno Đokovića, njihovim selidbom sa igrališta na tribine tenis neće biti kao što je to sada, naravno, uz sve uvažavanje i ostalih koji su dali doprinos napretku ove grane sporta.

No, jedno je sasvim izvjestno i jasno – Novak Đoković, trenutno prvi na ATP listi i najbolji teniser planete svih vremena, po nekim mojim mjerilima, sa nekim rekordima koje će teško ko dostići u dogledno vrijeme, unio je nešto sasvim novo u ,,bijeli sport“, sport bogatih i odabranih – unio je duh, romantiku, jednostavnost, takvu da vam se učini da i vi možete baratati reketom do mile volje, podignuvši ga na jedan viši stepen, a o tome koliko je uticao na  zanimanje širih, onih narodnih masa, za ovu granu sporta izlišno je i napominjati! Uz sve to Đoković pokazuje da i kao najbolji svjetski teniser jeste, u stvari, običan čovjek u svim ostalim prilikama, koji se ponaša sasvim različito od mnogih zvijezda tenisa i plijeni svojom neposrednošću, smislom za humor, gdje god se pojavi.

E, pa upravo kroz taj ugao, a ne isključivo kroz onaj o navodnoj velikoj mržnji svijeta prema svemu što je srpsko ( jer je, ipak, mnogo uspješnih Srba širom svijeta i to u raznim oblastima djelovanja, počev od sporta, pa preko nauke i umjetnosti, koji nesmetano rade i koje svi poštuju), dalje  prema Pravoslavlju ( u čemu, smetalo to nekom ili ne, ima i istine), treba posmatrati sramni i nedolični odnos Vlade Australije  prema jednoj sportskoj  veličini koja je izabrana za najboljeg sportistu Evrope i svijeta za prošlu godinu, dakle, prema našem, a svjetskom Đokoviću!

Takvo obično ponašanje, a ne razmažene zvijezde, uz svu nadmoć koju je pokazivao na igralištima širom svijeta, očigledno je zasmetalo i Svjetskoj teniskoj federaciji, koja nije ništa učinila da zaštiti svojeg najboljeg igrača, a samim tim i tenis, uopšte. Čak i da je Đoković kriv, a nije sigurno, trebali su da podignu svoj glas podrške. A to su trebali da urade i svi teniseri i teniserke bez izuzetka, pa, čak, i  s mogućnošču da Australija ostane ove godine bez svog poznatog nadmetanja, ali je strah od odmazde bio jači, a nekom je i odgovaralo da Đoković ne zaigra – ovako je njegov suparnik koji je često znao da ubira pažnju štampe i televizijskih stanica svojim bezrazložnim napadima na njega, uz to i Australijanac, Nik Kirjos, jedan od rijetkih tenisera koji se otvoreno stavio na stranu Novaka Đokovića. Sin grčkog molera Đorđa i Malezijke Norlajle, računarskog inženjera, u kojoj teče i aristokratska krv, izjavio je:,, Sramota me što sam Australijanac. Znam šta je sve uradio za sport. Pored toga napomenuo je:,,Hoću i ja da obučem majicu na kojoj piše na srpskom ,,idemo“, hoću da hodam po Melburn parku s maskom na kojoj je Novakov lik“.

Jaz koji tajne svjetske organizacije produbljuju između ljudi, i to u raznim oblicima, uz razbijanje jake porodice, školstva, vjere i svega onog što je vrijedno, nastojeći da ono što je neprirodno i bogohulno postave i nametnu, prije svega onom potčinjenom dijelu čovječanstva, kao neko pravilo ponašanja, a svako otkrovenje tih namjera da stave u domen tkz teorija zavjere, sve je  dublji i nepremostiviji. Najnoviji je onaj koji nameću uz  blagoslov raznih farmaceutskih preduzeća – na vaksere i antivaksere, namjerno koristeći te kovanice da izazovu još veći strah kod ljudi, jer šta, recimo, oni koji nijesu završili učenje ni u osnovnoj školi ili su imali ogromne muke i more dok se nekako nijesu iskobeljali iz nje, znaju šta, uopšte, znače te riječi. Tako i uništavaju namjerno slobodu izbora da čovjek sam odlučuje o tome šta mu valja činiti ili ne valja, ovog puta je u pitanju vakcinacija, a sjutra može biti ko zna šta drugo.

Đoković je, možda, trebao da ćuti i da se ne oglašava povodom svega toga, da bude kao većina ostalih, ovako, svojim javnim istupom da želi sam da odlučuje o tome da li će primiti ili neće vakcinu protiv kovida-korone, navodnog virusa, koji se otrgao pravilnom nadgledanju, a možda se kasnije, čak, ispostavi da je u pitanju i neko novo nepoznato namjerno trovanje dijela čovječanstva od strane nekih suludih naučnika koji su svoja znanja stavili u službu zla, računajući pritom i na paniku, pa i na poneku nestručnu pomoć i rukovanje aparatima u bolnicama, navukao je gnijev moćnika, i onih javnih i onih tajnih. Mogao je da se ne oglašava, ali, jednostavno, nije htio i tako je pokazao i veliku hraborost da se uhvati u koštac sa svima njima.

Bilo kako bilo, nekom, i te kako, odgovara da Đoković nije u mogućnosti da juriša na desetu titulu na prestižnom Australian openu, nekima odgovara da mu uzdrmaju tolike nedjelje na svjetskom vrhu, njih 354 u ovom trenutku, a pored tog i svih ostalih rekorda, vlasnik je i najnovijeg – naime, prvog januara stigao je  do jedanaeste kalendarske godine otkako je na prvom mjestu ATP liste!

Da su tvrdnje da bi mnogi bili navodno zdravstveno ugroženi mogućim prisustvom Đokovića na takmičenju, u stvari, najobičnija naklapanja, svjedoče i statističke brojke – Australija ima više od 36.000 oboljelih od KOVID -a 19 i 937 preminulih, ali, pored sve te tarapane oko vakcinacije, i samo 20% vakcinisanih onih preko 17 godina. Eto svoju strogoću čelnici  ove zemlje nijesu uspjeli da sprovedu na dijelu svojeg stanovništva, ali su zato pronašli da se prave strogi i kao ,,poštovaoci“ zakona prema velikom Novaku Đokoviću!

Mogao je Novak Đoković odmah poslije takvog ,,dočeka“ da dragovoljno napusti zemlju Australiju i poštedi i sebe i druge svega ovog, ali nije htio – pa i ako nije htio.

Na stranicama upravo ovih elektronskih novina objavio sam kolumnu ,,Nole, glavu gore“, onda kad Đokoviću teniski putevi i džade nijesu bile posute cvijećem, nego dračama i trnjem, onda kad su mnogi bili spremni da ga otpišu, kad su vjerovali da neće moći ništa više da uradi, čvrsto ubijeđen, vjerujući i tvrdeći da će se brzo vratiti na čelo ATP liste i da će dugo biti na njoj uz mnoštvo rekorda. Drago mi je što sam vjerovao u njega i da nijesam omanuo, pa zato imam i slobodu da se i sada oglasim povodom svega ovoga što je ovog istinskog čovjeka i sportistu snašlo, a da nikako ne zazvuči kao  jedna od mnogobrojnih oda, kao nekakvo puko odavanje počasti.

Vlada i sudstvo Australije su za kratko vrijeme napravili kengurov skok i to od oslobađanja Novaka Đokovića od bilo kakve krivice do preinačenja odluke i uskraćivanja gostoprimstva najboljem teniseru svijeta, uz neviđeno sramni odnos prema njemu i uz posebni, još sramniji, dodatak u vidu kazne od tri godine zabrane ulaska u Australiju.

U ovom trenutku oni i ne slute i ne pomišljaju na to da će se Đoković vratiti čio, zdrav i spreman već naredne godine i da će pobijediti na Australian openu, u šta čvrsto vjerujem, a i ne pomišljaju da će sva ova zbivanja uticati i na njihove položaje, jer kroz ove činovnike ne treba posmatrati i australijski narod, koji će zasigurno, uprkos lagodnostima koje im, uz veliki rad, nudi društvo, početi i nešto više da razmišljaju svojom glavom, a ne onako kako im to neko i nameće.

Autor je novinar, sportista, trener i sportski radnik (u više   sportova)

Pročitajte JOŠ:

Različiti okupatori, metode iste: Zabrana trobojki na Cetinju pod austrougarskom okupacijom 1917.