Knežević o prijetnjama Zagreba zbog rezolucije o Jasenovcu: Ako mi zabrane ulazak, Hrvatska će više biti na gubitku nego ja
Lola Đorđević
Reakcija jednog broja hrvatskih političara na izglasanu Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahauu i Mauthauzenu, najbolji je pokazatelj da smo bili u pravu, i da u Hrvatskoj postoje određene političke i institucionalne strukture koje negiraju genocid u Jasenovcu.
Ovo, za „Novosti“, kaže lider DNP i poslanik Milan Knežević, jedan od predstavnika većine koji su na Vidovdan dali glas za dokument zbog čega se danima trese Trg bana Jelačića.
Hrvatske diplomate, političari, učesnici domovinskog rata u neskrivenom bijesu šalju najpogrdnije poruke na adrese šefa Skupštine Andrije Mandića, koalicionog saborca Milana Kneževića. Nezaobilazni u tim napadima su Srbija, njen predsjednik Aleksandar Vučić i „srpski svijet“. Komšije su otišle toliko daleko da su Crnogorcima koji su dali glas Rezoluciji (njih 41) zapretili zabranom ulaska u Hrvatsku! U tome su posebno prednjačili poslanik Miro Bulj (klub Most) i predsednik Domovinskog pokreta Ivan Penava.
– Ovu inicijativu zastupnika Bulja doživljavam kao klasičan izraz nemoći kojom se preko napada na Srbiju, srpski narod i srpske političare on pokušava utvrditi u ekstremnom desničarskom biračkom tijelu. Iskren da budem, začudio bih se da zastupnik Bulj nije pokrenuo ovu inicijativu i ja sam mu zahvalan na tome, jer se potvrdilo da smo bili u pravu kada smo izglasali Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahauu i Mauthauzenu – ističe Knežević.
Na pitanje „Novosti“ – kako gleda na zahjev da bude proglašen za „personu non grata“, odnosno nepoželjnog u Hrvatskoj, on odgovara:
– Što se tiče eventualne zabrane mog ulaska u Hrvatsku, mogu samo da poručim, da će Hrvatska više biti na gubitku nego ja. Zabraniti ulazak čovjeku koji bolje poznaje hrvatsku književnost, istoriju, muziku i kazališnu umetnost, nego mnogi sveučilišni profesori, bilo bi isto kao da su Srbi proterali Tina Ujevića za vrijeme njegovih beogradskih godina.
Poslanik hrvatskog Sabora Miro Bulj podneo je predlog zaključaka o proglašenju poslanika crnogorskog parlamenta koji su glasali za Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahauu i Mauthauzenu za nepoželjne u Republici Hrvatskoj. Nakon što je usvojen dokument u Podgorici, iz Evropske komisije su ukazali na značaj dobrosusjedskih odnosa i da je neophodno da se zajedno prevaziđu nasljeđa prošlosti.
Portparolka EK Ana Pisonero Hernandez izjavila je da su svjesni činjenice da je Skupština Crne Gore usvojila pomenutu rezoluciju, ali da „prevazilaženje teškog nasleđa prošlosti i promovisanje iskrenog pomirenja treba da bude zajednički napor“.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović poručio da je na parlamentarnoj većini odgovornost za usvojenu rezoluciju, dok su iz GP URA optužili predsjednika Skupštine i premijera da vode Crnu Goru u propast i da je njihov politički cilj da državu bace na kolena.
– Oni su svojim štetnim delovanjem ugrozili evropski put Crne Gore, odličnu poziciju i raspoloženje institucija koje smo imali u Briselu, pritom pokvarivši i dobrosusjedske odnose koje smo baštinili sa svim zemljama regiona – poručili su iz Abazovićevog pokreta.
Andrej Milović, ministar pravde, u razgovoru za „Jutarnji list“ izjavio je da Rezolucija nije ni trebalo da bude razmatrana u parlamentu zato što, kako tvrdi, nije adekvatan forum za donošenje odluka o tako osjetljivim i kompleksnim pitanjima.
– Danas imamo usvojen jedan beznačajni akt koji je isključivo na štetu Crne Gore, a bez ikakve koristi za regiju i dobrosusjedske odnose. Crna Gora je izložena negativnim uticajima sa strane, koji ne dolaze iz EU i NATO sigurnosnog sistema.
Poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović poručio je da se predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ponaša kao funkcioner DPS:
– Nisam primijetio, a ni čuo, da je predsjednik Evropskog saveta Šarl Mišel otkazao posjetu Crnoj Gori zbog usvajanja rezolucije. Nema razloga da vjerujem Milatoviću. Sebe je posljednjih dana pozicionirao kao funkcionera DPS. Zaista mi nije jasno zašto je bio protiv rezolucije.
bas joj odgovara pravo ime konvertitska KRVATSKA
Ko je ovde lud? Kazu iz URA, pokvarili su dobre odnose sa SVIM susedima koje smo imali. Da li se oni sale? A misle li da Srbija nije videla kada su glasali za Genocid u Srebrenici? A priznavanje Koova? A maltretiranje Srba za vreme nepomenika? Ili mozda i ne racunaju da se granice sa Srbijom…
A sto se tice rezolucije o Jasenovcu, to nikom nije jasno. Znaci, oni priznaju taj genocid (Hrvatska), ali da se o tome ne govori. Znaci kurva je kurva samo ako se prica, a ako se ne prica onda nije. E, onda Srebrenica moze, a Jasenovac ne moze. Cudna neka logika. A, da, ne priznaje se genocid u Srebrenici od strane Srbije. A kako je sa Jasenovcem u Hrvatskoj? Kako se rapicno smanjuje broj ubijenih, i kako od najveceg logora za decu u drugom svetskom ratu postaje radni logor? To nije nepriznavanje? Da li je neko odgovarao?
MILANE POD HITNO UJEDINJENI SRPSKI BLOK FORMIRATI TO JE PRIORITET
SRBSKA SPARTA!!!!
AMIN!!!!
Ako bude proglašen za personu non grata od strane ustašije, uvaženom Kneževiću to samo može da bude na čast. Koliko je samo spomenika mučki stradalima u genocidu u NDH u današnjoj Hrvatskoj minirano, pretvoreno u bunjište i zatrto, što je takođe svojevrstan g e n o c i d.
I jedan citat koji govori o nekim spomenicima koje su Srbi podizali svojim neprijateljima:
„…Stoji i dalje jedan veoma star kameni spomenik.Veoma je prost, brižljivo izrađen tako da ne veliča ovu vojsku, ali ni da umanjuje dostojanstvo ratnicima kojima je posvećen. Na njemu jednostavan krst u kome je uklesan šlem i latinični natpis “Poginuli ratnici 1914-1918”.
Ispod, imena strana: Herman, Balaš, Mihalj, Imre, Simon, Janoš, Peter, Ludvig, Franc. Prezimena mađarska, nemačka i poljska.Nakon toga stoji uklesano “nepoznatih“, kao da fali i neka brojka, a u potpisu spomenika piše Weigner.
Nema mnogo dostupnih podataka o ovom spomeniku palim ratnicima koji su se borili na neprijateljskoj strani. Možemo samo da zamislimo njihovu ljudsku patnju u tuđini, dok pod komandom ratuju i ginu u srpskoj zemlji, daleko od svojih kuća, daleko i od Beča i Pešte čiji dvor i car su ih oterali u surov rat i agresiju na malu zemlju u kojoj će ih stići kuršumi srpskih vojnika, branilaca svojih kuća i slobode…
Baš tu gde se sada nalazi moderan kliničko-bolnički centar, tokom Prvog svetskog rata bila je improvizovana poljska bolnica austrougarske vojske. Tu su umirali ranjenici Austrougarske nakon borbi za Beograd, od leta 1914. pa sve do jeseni 1915.
Nije ovo jedini spomenik na teritoriji Beograda palim neprijateljskim vojnicima.
Pored nemačkog spomenika na Košutnjaku, na Novom groblju postoji bugarsko ali i austrougarsko vojno groblje iz Prvog svetskog rata o kome se stara JKP “Pogrebne usluge”, a ne strana ambasada, kako je to uobičajeno za vojna groblja, jer ta carevina, država, odavno više ne postoji.Na Zemunskom groblju je, takođe, podignut jednostavan spomenik austro-ugarskim vojnicima koji su tu sahranjeni. To je obelisk sa krstom podignut nad zajedničkom grobnicom.
Ti spomenici su opstali posle kraja Prvog svetskog rata, kada je jednom agresorska carevina prestala da postoji. Čast pobednika nije dopustila Srbima da ih ruše i lome. Opstali su i posle Drugog svetskog rata kada su sunarodnici palih vojnika ponovo počinili strašne masakre u Srbiji.
Danas su redak i tužan podsetnik na ratne i lične tragedije ljudi koji su morali da stradaju u tuđoj zemlji zbog želja careva, imperatora i velikih osvajača.
Treba ih zaštiti i sačuvati, posebno danas kada smo svi deo drugačijeg ambijenta, saveznici i partneri. Da nas podsećaju na ta davna vremena kako bismo shvatili – vrednost današnjice.“