Knjižara So i djeca

Jučerašnji dan u Knjižari So, 6. jul 2017. g, slobodno bi mogao da se nazove danom lijepo vaspitane i kulturne djece. Te rekosmo u sebi, još nije propalo sve iako sve propalo je.

Nade, kanda, ima…

Knjižarski se tim prijatno iznenadio zrelim promišljanjima 16-godišnjeg Dimitrija iz Lazarevca, koji čita čak i Berhnarda od 500 strana, ne puši travu kao 90% njegove škole, iako popije tu i tamo kad izađe, zbog čega mu je do zadnjeg trenutka dolazak u Herceg Novi bio neizvijestan. Roditelji su vagali da li da ga kazne, zrelo je vagao i sam dok je pripovijedao o sebi. Knjižara So je puštala Red Hot Čili Pepers sa Jutjuba, jer ih Dimitrije voli ono baš. Na svako esencijalno pitanje (a esencijalna su uvijek ona o Bogu, ljubavi i smrti), Dimitrije je imao gotov, zreo odgovor. A kako i ne bi bio zreo kao najstariji od petoro braće i sestara u roditelja intelekstualaca i vjerujućih. Na pitanje da li bi i on otišao iz zemlje, Dimitrije kaže da ne bi. Nikad ne bih napustio Srbiju koju volim, kazao je ovaj Bokelj po majci.

Od svih današnjih iznenađenja, Dimitrije je bio najstariji. Bogdan pak iz Beograda, 13 godina, pun harizme, vlasnik zrelih rečenica na kojima bi mu pozavidjeli mnogi srednjoškolci, tražio je da mu se preporuči nešto za čitanje – s obzirom da u preporuke Knjižare So, dodao je, ima povjerenja. Pitavši prvo roditelje, kupio je knjigu „Legende i mitovi stare Grčke“ od Kuna, knjigu čiju veličinu malo ko poznaje. Riječ je o libru koje je sabralo sve grčke mitove, cijelu Ilijadu, Odiseju, Tebanski ciklus, Jasona i Argonaute, sve Pandore, Tezeje, Kiklope, Zevsove ljubavnice, lice i naličje Olimpa. Rečeno je Bogdanu, koji harizmom može da zastidi mnoge 18-godišnjake, da su „Legende i mitovi stare Grčke“ knjiga koja će da mu postane jedna od najomiljenijih u životu, iako to još ne zna. Dat mu je savjet da – s obzirom da je na moru – prvo pročita ciklus mitova o Odiseju. Bogdan je obećao da će doći nakon nekoliko dana da dio tima Knjižare So provjeri da li je Bogdan umemorisao Odiseju, čak i do takvih detalja kao što je pitanje ko je prepoznao prerušenog Odiseja kada se na Itaku vratio poslije 20 godina stranstvovanja? Bogdanu je rečeno da je mit o Odiseju možda najkompleksniji mit koji postoji, posebno među Srbima, od kojih mnogi odlaze da bi se vratili čak i kad nisu pomorci, što se kosi s onom sentencom: Ako je cilj povratak, čemu odlazak?

Onda je u butigu sa zelenim škurima ušla 10-godišnja Teodora čija se harizma vidi po manirima, rječniku i dubokom pogledu. Zrelo je zatražila savjet od knjižara šta da pročita, te je nakon vaganja u očima uposlenika butige koja baštini tradiciju knjižarstva Jova Sekuloviča od 1898, dobila savjet da bi najbolje bilo da pročita „Ovo je najstrašniji dan u mom životu“ Jasminke Petrović, naše vjerovatno najbolje spisateljice za djecu. Raspitala se za cijenu, pošla da pita roditelje, i vratile sa kupi knjigu. No pošto je kupovina knjiga u Knjižari So počesto od duple širine, dobila je originalni potpis autorke (s kojom je Knjižara So u prijateljskim odnosima), nalijepljen na str. 2, te spomen-pečat u dnu listića sa potpisom, kao dokaz da je sve tako i vjerodostojno!

I tako dalje su ulazila djeca (pominjemo danas s razlogom samo njih), koju nismo smjeli da fotografišemo jer su bili bez roditelja.

Ipak se dogodilo to da je jedna djevojčica, uz preporuku knjižara, kupila ponovo knjigu Jasminke Petrović „Riba ribi grize rep“, ponovo s potpisom i pečatom, pa smo joj fotografisali ručice, za što valjda nije potrebna dozvola.

Kad male ruke odluče da čitaju, komentarisali smo, mi odrasli potom, ta divna djeca ako ne odu, mogu postati i premijer i predsjednik, ili još bolje – zadužiti zemlju čime boljim.

Knjižara So deboto ima djecu.

Ostalo nam je još vremena.

(Nikola Malović)