Komnen Bećirović: Upornost Zapada u zlu protiv Rusije

Piše: Komnen Bećirović 

Nađoh u svojim papirima izjavu datu ruskoj novinskoj Agenciji Novosti, 10. maja 1995, povodom odsustva zapadnih lidera na vojnoj paradi prethodnog dana u Moskvi, izjavu iz koje navodim:

„Odbijanje zapadnih državnika da prisustvuju 9 maja na vojnoj paradi u Moskvi, kojom se obilježava pedeseta godišnjica pobjede nad fašizmom, još je jedan dokaz zle volje i zlih namjera Zapada prema Rusiji.

Za zapadnjake, podrška čečenskoj pobuni zlotvora Dudajeva, ima prednost nad zahvalnošću prema Rusiji što je svojim ogromnim žrtvama, spasila Zapad i čitavo čovječanstvo od nacističkog ropstva.

Uostalom, nevjerovatno je da zapadne zemlje na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkom, razobličavaju rat u Čečeniji i traže njegov prekid, dok same već četiri godine ne prestaju da raspaljuju rat u bivšoj Jugoslaviji, rat čiji su one glavni vinovnici svojim, između ostalog, preranim priznavanjem bivših jugoslovenskih republika, kao nezavisnih država.“

Nekad Čečenija, sada Ukrajina

Riječi koje se, nakon prohujalih dvadeset godina, pokazuju savršeno aktuelnim zbog bojkotovanja od strane zapadanih lidera veličanstvene parade u ruskoj prestonici 9 maja 2015, povodom sedamdesete godišnjice pobjede nad fašizmom. Tada je bio izgovor Čečenija, a sada Ukrajina. U stvari, sva politika Zapada otada, tačnije od raspada Sovjetskog Saveza 1991, u odnosu na Rusiju, bila je, vojno, medijski i ekonomski, protiv Rusije. Vojno, budući da se, uprkos dogovoru Gorbačova sa Reganom i ostalim zapadnim liderima, Atlantski pakt, nakon raspuštanja Varšavskog pakta, neće širiti na istočno-evropske i baltičke zemlje, ovaj ubrzo proširio upravo na te zemlje i time se našao na granicama Rusije.

Onda je pokrenuta priča o postavljanju, baš na tom prostoru, raketnog štita pod izgovorom da se preduprijedi opasnost od Sjeverne Koreje i Irana, kao da se taj raketni štit nije mogao postaviti neupredivo bliže u odnosu na ove dvije navodno opasne zemlje, na Aljasci preko puta Koreje ili u Turskoj, članici NATO-a, koja se graniči s Iranom. Takođe je jedan od ciljeva zlikovačkog rata NATO-a protiv Srbije 1999. bio izgradnja američke baze Bondstil na Kosovu, naravno u strategiji zaokruživanja i slamanja Rusije, ali i ispoljavanje moći NATO-a i opomena neposlušnima.

Istovremeno su, kao ogromne otrovne pečurke ili tumori na tijelu Rusije, stali nicati oligarsi, razni Berezovski i Hodorkovski, Abramoviči i Fridmani, Gusinski i Smolenski, koji su pljačkali bogatstva Rusije, šaljući astronomske sume novca na Zapad. A kriminalni ideolog američkog imperijalizma ili, kako on veli, američkog univerzalnog carstva poput nekada rimskog, Zbignjev Bžežinski, već je dijelio Rusiju, počevši oduzimanjem Ukrajine, kao što to, bez imalo uvijanja, kaže u svojoj knjizi Velika šahovska tabla izašloj 1997, u vrijeme kad je Rusija bila na koljenima: „Nezavisnost Ukrajine mijenja samu prirodu ruske države. Samom tom činjenicom, to novo polje na evro-azijskoj šahovskoj tabli postaje jedan geopolitički stožer. Bez Ukrajine, Rusija prestaje da bude evro-azijsko carstvo.“ Da bi zatim detaljnije razvio kako napraviti jaz između Rusije i njeno 52 miliona slovenske ukrajinske braće, kako je oslabiti računajući na sukobe sa bivšim sovjetskim republikama Srednje Azije, kako je odbaciti ka Ledenom okeanu…

Totalni rat Bžežinskog protiv Rusije (i Srbije)

Naravno da iz ovog stratega propasti Rusije izbija poljska atavistička mržnja na Rusiju, ali on ima i jednog slavnog prethodnika u ličnosti Ota fon Bizmarka koji je govorio: „Snaga Rusije jedino može da bude potkopana, ako se od nje odvoji Ukrajina. Oni koji žele da to urade, ne samo da ih moraju odvojiti, već Ukrajinu moraju suprotstaviti Rusiji, zakrviti dva dijela jednog naroda i gledati kako brat ubija brata. Da bi to ostvarili, potrebno je pronaći i odgojiti izdajnike među nacionalnom elitom i, uz pomoć njih, izmijeniti samosvijest jednog dijela velikog naroda do takvog nivoa da mrze sve rusko, da mrze svoj rod, a da to i ne znaju. Ostalo će učiniti vrijeme “.

Posao koji su boljševici dobro obavili, a zapadne demokrate nastoje da svim silama ovjekovječe boljševičko kobno nasljeđe. No, kad je riječ o Bžežinskom, vrijedi podsjetiti na njegov zlikovački poziv na totalni rat protiv Srba u Vašington postu i u Enternejšenel herald tribjunu od 31. marta 1999, dakle na početku apokalipse NATO-a nad srpskim narodom: Bombardovati Srbe, naoružati UČK-u, zabraniti Milševića.

Sve dok je bivši aparatčik pijanac Boris Jeljcin vukao Rusiju u propast, Zapad je koliko toliko glumio prijateljstvo prema Rusiji, davši punu podršku Jeljcinu pri krvavom gušenju pobune protiv njegove politike izvjesnog broja deputata u Vrhovnom sovjetu, oktobra 1993. Međutim, dolaskom Vladimira Putina na vlast 2000, i mjerama koje je on stao preduzimati da bi se spriječio dalji rasap Rusije, maske su stale padati i stara zloća opet otvoreno izbijati. Tako je razvlašćivanje grupe od dvadesetak oligarha, počev sa Borisom Berezovskim koji je, kao savjetnik sjedio Jeljcinu uz koljeno i radio što je htio imajući čak i svoj TV kanal, dočekano na Zapadu kao obračun Putina sa svojim političkim protivnicima. Naravno da je prećutano kako je Berezovski, pobjegavši u Englesku otuda pozivao, već 2006, na nasilni prevrat u Rusiji. Uz to je bio tražen, osim od pravosuđa Rusije, takođe od pravosuđa Brazilije i Francuske zbog sprege sa mafijaškim sredinama na štetu tih zemalja. A njegovo samoubistvo vješanjem, 2013. u Berkširu na jugu Engleske, takođe je pripisano ruskoj tajnoj službi.

Hajka na Putina zbog oligarha

Još se veća hajka digla na Putina kad je, 2004, Mihail Hodorkovski, vlasnik glavne ruske petrolejske kompanije Jukos, došao pod udar zakona, uhapšen i osuđen zbog krađe velikih razmjera i neplaćanja poreza, na deset godina zatvora, a Jukos nacionalizovan. Što je opet protumačeno na Zapadu kao da je Putin htio da se tako oslobodi svog glavnog političkog protivnika! A kad je Hodorkovski pomilovan iz humanitarnih razloga i otputovao sasvim slobodno na Zapad, odmah je stao da talasa i muti protiv Rusije!

Svaka prilika je korišćena da se Putin satanizuje. Tako je, da uzmemo neke od bezbroj primjera, namješteno da se bivši oficir ruske tajne službe, Aleksandar Litvinjenko, prebjeglica u Englesku, dok je, 2006, ležao u bolnici u Londonu, navodno otrovan od strane Putinovih agenata, danima ne skida sa TV ekrana, kako bi prizor iznemoglog i jedva živog ali našminkanog i u tirkiznoj košulji špijuna, izazivao kod najšire publike omrazu prema Rusima, a sažaljenje prema njihovoj navodnoj žrtvi.

Slično je stavljena Putinu na dušu i smrt, takođe 2006, Ane Politkovske novinarke i aktivistkinje za stvar čečenskih islamskih pobunjenika koji su htjeli da uspostave šerijatsku državu, odnosno emirat na Kavkazu. Ona je, kao reporterka lista Novaja gazeta, za vrijeme Drugog rata u Čečeniji od 1999. do 2001, išla četrdesetak puta u tu zemlju, ukazujući ponajviše podršku glavosječama mudžahedinima, zapadnim miljenicima, utoliko prije što je imala, osim ruskog, i američko državljanstvo. Napisala je i knjigu naslovljenu Rusko beščašće čijem je francuskom izdanju zdušnim predislovijem kumovao Andre Gliksman jedan od najostrvljenijh mrzitelja (sa Bernar-Anri Levijem i Bernarom Kušnerom) na Srbe tokom jugoslovenskih zbivanja. On je, nakon strahota počinjenih NATO agresijom nad srpskim narodom, trujumfalno u Mondu uzviknuo: Evropa se rodila u Prištini! Htio je da bude precizniji nego njegov pajtaš Kušner, koji trubio da se Evropa rodila na Kosovu gdje je ubrzo imenovan za gaulajtera takozvane međunarodne zajednice. Isti ovaj Gliksman žestoko je ustao na čitavoj strani dnevnika Liberasion u odbranu Hodorkovskog kao velikog slobodara i mučenika Putinove diktature. Inače, ubistvo Ane Politkovske rasvijetljeno je niz godina kasnije, i njegov organizator Dimitrije Pavljučenkov, bivši potpukovnik milicije, osućen na 11 godina robije.

Gruzija predigra za Ukrajinu

Naravno da je dovođenje na čelo Gruzije, prevratom zvanim revolucija ruža 2003, prozapadnog pajca Mihaila Sakašvilija, bilo upereno protiv Rusije, kao i rat koji je ovaj poveo 2008. radi pripajanja Južne Osetije Gruziji, a koji je Rusija dobila za nedjelju dana, uprkos galami koju je nadala zapadna političko-medijska klika optužujući Rusiju za agresiju te uplovljavanju NATO brodova u Crno more. Na sličan način doveden je na vlast u Ukrajinu prozapadni dvojac Viktor Juščenko-Julija Timošenko takozvanom narandžastom revolucijom 2004. u Kijevu, koju je izdašno finansirao Boris Berezovski, a kojoj je posebno kumovala srpska krvnica prokletnica Olbrajtovka.

Međutim, ovo je bila samo predigra za događaje u Kijevu koje su, krajem 2013. i početkom 2014, orkestrirale Sjedinjene Države, uloživši pet milijardi dolara, uz podršku nekih zemalja Evropske Unije, posebno Poljske, a koji su rezultirali krvavom smjenom legalne vlasti i dovođenjem nelegalne pučističke, 22. februara 2014. Kao što su zapadni čovjekoljubci, pod barjakom ljudskih prava i demokratije, igrali na antisrpsko zlo Hrvata, Bošnjaka i Šiptara na prostoru eks-Jugoslavije, tako su u Ukrajini potpalili antirusko zlo unijata, ekstremnih nacionalista i neofašista Desnog sektora i Svobode, ideoloških potomaka ukrajinskog nacističkog vođe Stjepana Bandere čiji su se slike, kao slike Hitlera i kukastih krstova, stale otvoreno isticati, a pred kojima su zapadnjaci naravno žmurili. Tako se medijski veteran zločinačkih avantura Zapada u Čečeniji, u Bosni, na Kosovu, u Iraku, u Libiji, u Siriji, već pomenuti Bernar-Anri Levi, koji je pohitao u Kijev da pozdravi pučiste na Majdanu, kleo po povratku u Francusku na TV ekranima da te slike uopšte nije vidio, iako su one bile svuda oko njega. No, kako veli Jevanđelje, bezakonik laže sebe u oči. A kako li tek onda laže druge? Pomenimo, kad je već riječ o njemu, kako je ovaj bezakonik gromoglasno pozdravljao smrtonosna jata NATO aviona nad Srbijom krvavog proljeća 1999, kao avione ljudskih prava i demokratije.

Majdan kao operacija Zapada

Bezbrojna su svjedočenja o umješanosti Zapada u događaje na Majdanu, koji su u stvari repriza događaja na Markalama, u Srebrnici i u Račku gdje su zapadni širitelji ljudskih prava i demokratije dobro uvježbali njihovu prokletu strategiju laži i podvala. Ali evo jednog svjedočenja bivšeg poljskog poslanika u Evropskom parlamentu, Januša Korvina Mikea, koji je nedavno izjavio:

„Majdan je naša operacija. Kao poslanik u Evropskom parlamentu, bio sam pored estonskog ministra spoljnih poslova Urmesa Paete. U jednom razgovoru sa bivšom šeficom evropske diplomatije, Katrin Ešton, on je priznao da su, u stvari, naši ljudi pucali na Majdanu, a ne ljudi ruskog predsjednika Vladimira Putina niti bivšeg šefa ukrajinske države Viktora Janukoviča… Snajperisti su se obučavali u Poljskoj… To smo radili da bi zadobili blagonaklonost Vašingtona.“

Eto kako je otvoren bratuobilački rat u Ukrajini koji je Bizmark onako zdušno prizivao, a za koji samozvani čuvari međunarodnog prava koje urušavaju svuda gdje god mogu, bezočno optužuju Rusiju za agresiju, za ugrožavanje mira u Evropi, poredeći povratak Krima u krilo majke otadžbine sa aneksijom Sudeta od strane nacističke Njemačke, a Putina sa Hitlerom! Iako je Rusija bila zatečena dešavanjima na Majdanu, pokazujući otada beskrajno strpljenja i uzdržanosti pred strahotama koje je kijevska hunta počinila u jugo-istočnoj Ukrajini, kao i pred paklenom vrevom što ne prestaje da na nju bijesni od strane političko-medijskog establišmenta na Zapadu. Opijeni voljom za moć, zaslijepljeni nezajažljivom pohlepom na ruska bogatstva i suludom ambicijom da vladaju svijetom, a posebno mržnjom na drugoga, po onoj Sartrovoj da su pakao drugi, u ovom slučaju Rusi koje Bžežinski toliko cijeni da ih smatra 20% mentalno zaostalim, zapadne vođe su, ukrajinskom krizom koje su protagonisti, doveli čovječanstvo na rub propasti više nego što je to ono ikad ranije bilo. Imajući u vidu njihove dosadašnje čudovišne poduhvate u kojima nijesu oklijevali ni pred kakvim zlom – sjetimo se prijetnje da će bombardovati Srbiju dok je odbace u kameno doba – nije isključeno da bi mogli pokušati da nanesu Rusiji prvi nuklearni udar koji nipošto ne bi mogao ostati neuzvraćen, tako da bi se taj njihov poduhvat ovoga puta, mogao završiti, umjesto lokalnim katastrofama, kao do sada, sveopštom katastrofom.

U svakom slučaju, oni, sem ako neku promjenu ne donese Kerijeva posjeta ovih dana Moskvi, istrajavaju u svojoj zloći prema Rusiji: već šalju svoje vojnike u Ukrajinu, njihove kijevske marionete Porošenko i Jacenjuk, prijete da će nasilno povratiti Krim i Donbas. Istovremeno narušavaju Minski dogovor, dok NATO zvecka oružjem i gomila trupe na njenim granicama Rusije i naoružava i obučava kijevske janičare. Takođe neke odemonjene spodobe, kao bivši poljski predsjednik Leh Valensa, pozivaju da se Rusija zaplaši nuklearnim raketama. Poteže se i zimušnje još sasvim nerasvijetljeno ubistvo izroda Borisa Njemcova opet pripisano Kremlju. Očito neprijatelji Rusije ne posustaju pa se bojati da će se i ovog, kao prošlog ljeta, uz orljavu besomučne vike i galame njihovih medija, sa ukrajinskih polja dizati do nebesa smrad raspadajućih ljudskih tjelesa. Još ako se samo na tome prođe…

Orgije zla

Slične su podvige ostvarili u Srbiji, u Avganistanu, u Iraku, u Libiji, u Siriji te diljem Afrike, stvarajući svuda haos, podižući i njiveći, radi sopstvene upotrebe, džihadste fanatike, već po receptu zlotvora Bžežinskog oca talibana, prouzrokujući velike nesreće, ostavljajući za sobom pustoš, stotine hiljada mrtvih i ranjenih, milione izbjeglica jadnih i gladnih, razrušene gradove, uništena civilizacijska dobra te boleštine zbog trovanja čovjekove sredine osiromašenim uranijumom i drugim toksičnim materijama. Avetinjski izgled Donjecka podsjeća na avetinjski izgled smrtno ranjenih iračkih, libijskih i sirijskih gradova! A nedavno rušenje drevnih spomenika Mesopotamije od strane islamskih fanatika, bojovnika Zapada protiv strašnih diktatora Sadama, Kadafija i Asada, je već viđeno razaranje kosovskih hramova od strane albanskih terorista pod okriljem NATO-a radi svrgavanja strašnog diktatora Miloševića.

Takve orgije zla, kakvu je Zapad priredio svojim apokoliptičnim ratovima tokom proteklih 16 godina, u ime ljudskih prava i demokratije, traga im se ne znalo!, zaista nije bilo u ljudskoj istoriji. Već samim tim, kad se imaju u vidu strahovito razarajuća oružja i moćni mediji koji razaraju i truju duše otrovom laži koja je zlo i otac zla, kako opet veli Jevanđelje. Upravo zato sve ide ovako naopako. Međutim, ovo nimalo ne znači da je sve crno na Zapadu, daleko od toga, već da su sile zla prevagnule nad silama dobra koje ne mogu da dođu do izražaja niti da se savjesti koje postoje, oglase preko masmedija. Mi Srbi i naši zapadni prijatelji smo to gorko iskusili doživljavajući pakao koji je na nas bijesnio tokom poslednje decenije prošlog vijeka da bi na kraju pakao izbljuvao bombe NATO-a na nas. I još da nije Interneta, no koliko još dugo, carovao bi totalni mrak jednoumlja kao u najcrnjim periodima fašizma i komunizma. Nad čovječanstvom se uveliko nadnijela avet totalitarizma demokratije i varvarstva civilizacije.

Novi Tatari Rusiju napadaju sa Zapada

Što se Rusije tiče, ona je danas suočena s opasnošću od novih Tatara, samo što ovoga puta Tatari dolaze sa Zapada, umjesto sa Istoka, što brze tatarske konjiće zamjenjuju tenkovi koji već vršljaju po baltičkim zemljama, što lukove, strijele i koplja zamjenjuju rakete i avioni, a alakanje i urlike tatarskih hordi, divljanje medija. Srećom, Rusija se za poslednjih 15 godina od dolaska Putina na njeno čelo, uspravila, osnažila, duhovno obnovila, povratila svoj ugled i svoje mjesto na međunarodnoj sceni. Reagujući na zbivanja u Ukrajini kako je učinila, ona ne samo da nije povrijedila nikakvo međunarodno pravo, kako joj to spočitavaju najcrnji kršitelji tog prava, nego je samo preduzela najnužnije mjere zaštite svoga geopolitičkog prostora.

Mapa ruskojezičkog stanovništva u Ukrajini

Međutim, bilo je sasvim prirodno očekivati da je Rusija preduzela i više od toga, što svakako ostaje da se učini, naime zaštitu svoga svetog istorijskog prostora koji predstavlja veliki dio Ukrajine samim tim što je na njemu, baš u Kijevu, Rusija ponikla i razvila čitavu civilizaciju, što je taj prostor branila od raznih zavojevača, Tatara, Turaka, Poljaka, Šveđana… Upravo pobjeda na Poltavi, 1709, vojske Petra Velikog nad vojskom švedskog kralja Karla XII, potpomognutog od strane hetmana izdajnika Ivana Mazepe, praroditelja sadašnjih Mazepa, jedan je od centralnih događaja ruske i evropske istorije. No uprkos svemu tome, Zapad istrajava u svojoj zluradosti da geografski, istorijski, duhovno, civilizacijski otrgne Ukrajinu od Rusije, što bi bila tek prva etapa ostvarenja paklene zamisli njenog uništenja.

Stoga se na poljima Ukrajine odigrava sudbina Rusije, kao i sudbina svijeta kome Rusija ostaje jedina nada. A da je ta nada opravdana pokazao je veličanstveni prizor vojne parade, prošlog 9. maja u Moskvi, povodom sedamdesete godišnjice pobjede nad nacističkom Njemačkom i njenim trabantima u čemu je Rusija odigrala ključnu ulogu. Događaj koji je zadivljeno gledala sva planeta i kroz koji se ispoljila snaga Rusije, njena vojna moć, njena povraćena vjera u sebe, njena samosvijest i svijest o opasnosti koja joj prijeti te njena sposobnost da bude na visini toga izazova, svakako najozbiljnijeg u njenoj dvanaestvjekovnoj istoriji.

Rusija je bila, jeste i biće!

Pariz, 12. maja 2015.