Kosmopolitski i nacionalni pisac kojim se možemo dičiti
Podgorička Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ organizovala je dvodnevni omaž čuvenom književniku, dramaturgu, scenaristi, opozicionaru socijalističkih režima u bivšim Jugoslavijama, Borislavu Pekiću, koji je rođen 4. februara 1930. u Podgorici, a preminuo u Londonu 2. jula 1992. godine.
Tim povodom, preksinoć je dr Goran Radonjić održao predavanje naslovljeno „Aspekti poetike Borislava Pekića“, a sinoć je u biblioteci, u saradnji s Crnogorskom kinotekom, održana projekcija filma Zdravka Velimirovića „Dan četrnaesti“ koji je 1960. bio jugoslovenski kandidat za kansku „Zlatnu palmu“, a za koji je scenario pisao Pekić.
Prije Radonjićevog predavanja prisutnima se obratila direktorka NB Slavica Ilinčić navodeći da planiraju da obilježavanje Pekićevog rođendana postane stalna godišnja manifestacija u ovoj ustanovi. Jer, dodala je, Pekić spada u red kulturnih velikana koji je ostavio dubok trag u književnosti, umjetnosti i cjelokupnom našem trajanju na ovim prostorima.
– Ako je istorija definisana kao dugo trajanje, mi zaista imamo i kime i čime da trajemo. Borislav Pekić je nesumnjivo jedan od najsjajnijih dragulja u našoj kruni postojanja – ističe Ilinčić.
Mr Milorad Durutović, koji je i moderirao veče, najavio je da će Biblioteka biti jedan od izdavača Dnevnika Borislava Pekića. On je naveo da je Pekić nesumnjivo najveći pisac rođen u Podgorici. Durutović ističe i da se Pekić nametnuo svojim stvaralaštvom kao jedan od vodećih autora druge polovine 20. vijeka na čitavom nekadašnjem jugoslovenskom prostoru. Istakao je da se ne smije dopustiti zaborav Pekića.
– Večerašnji omaž može biti shvaćen kao način da se Podgorica kreativno i primjereno vraća u registar Pekićevih argonautskih uspomena – rekao je Durutović, predstavljajući publici ukratko biografiju dr Radonjića, čija doktorska disertacija je upravo posvećena Pekiću.
Ako ne mogu govoriti o moralu, o čemu ću kao čovjek govoriti
Dr Radonjić je istakao i da se Pekićevo djelo mora sagledavati i kroz prizmu njegove životne biografije i političkih opredjeljenja, a ta lična priča bila je potka koju je pretvarao u kolektivnu, našu, a potom i civilizacijsku priču. Pritom, naglašava on, Pekić sebe nikada nije doživljavao kao žrtvu, niti je tražio kompenzaciju za svoja i porodična stradanja. Ipak, Pekić je moralistički pisac koji preispituje pojam krivice i tematizuje društveni sistem i njegove norme, postavljajući pitanje kakav je to društveni sistem koji nekog kažnjava zato što drugačije misli.
– „Usudio bih se reći“, kaže Pekić, „da ako o moralu ne bih mogao govoriti, ne vidim o čemu bih uopšte govorio“, odnosno, „o čemu bi sa ljudskog stajališta bilo vredno govoriti“, ističući – „u svojim knjigama govorim i o moralnoj stvarnosti ljudskog života uzdržavajući se da joj sudim“ – rekao je dr Radonjić, ističući kako Pekić ukršta različite tačke gledišta.
Predavanje je naslovljeno „Aspekti poetike Borislava Pekića“, naveo je dr Radonjić, jer je i njegovo obimno stvaralaštvo razuđeno u različitim umjetničkim rukavcima. Činjenica da je rođen u Podgorici, treba nas činiti ponosnima, kaže dr Radonjić. Pekić je mnogo učinio za našu književnost i kulturu uopšte. Zato bismo kao zajednica mogli i trebali da se približimo Pekiću u pokušaju da svijet učinimo plemenitim i ljepšim. Odnosno, da nam njegov primjer i djelo budu orijentir, navodi dr Radonjić.
– Kod Pekića jasna je i nedvosmislena pripadnost srpskoj kulturi, ali isto tako je i jasno da on ima najšire vidike. Njegove teme i horizonti jesu svjetski. On će s jednakim pravom govoriti o beogradskim kućama, kao i o londonskom aerodromu, a isto tako će se njegove teme slobodno kretati u vremenu, od doba Zavjetnih vremena, preko doba kada su doseljenici stigli u novu zemlju „Mejflauerom“, do perioda kada su Turci prodrli na Balkan, do Francuske buržoaske revolucije, pa sve do neke daleke budućnosti na kraju trećeg milenijuma. Ako postoji pisac kojim se možemo dičiti kao kosmopolitskim i nacionalnim jednako, onda je to Borislav Pekić – rekao je, između ostalog, Radonjić.
DAN
