Lekić: Vlast gura Crnu Goru ka još dubljoj agoniji

Bojkot je odbrana Ustava koji precizno brani pravo građana da slobodno i nesputano izrazi svoju volju. Odbrana Ustava i osnovnih principa demokratije jeste već postignut rezultat opozicije, kazao je u intervjuu za „Dan“ lider Demosa Miodrag Lekić.

On je rekao da je opozicija formulisala i javne predloge, sadržane u tri tačke, kako da se prevaziđe duboka kriza i izađe iz neregularnog političko-institucionalnog stanja.

Na Vladi je da odluči da li da se kriza riješi na demokratski način i u interesu zemlje i građana, ili da se nastavi neregularno stanje sa krnjim parlamentom na čelu, što sve vodi ka još dubljoj agoniji zemlje, smatra Lekić.

Da li bojkot parlamenta daje rezultate i koji su konkretno uslovi koje vlast treba da ispuni da bi taj bojkot bio prekinut?

– Bojkot parlamenta je iznuđen potez, zapravo jedini mogući demokratski odgovor na neslobodne izbore koji su održani kako je zvanično objavljeno na dan pokušaja državnog udara, terorističkog napada i ubistva predsjednika vlade. Bojkot je odbrana Ustava koji precizno brani pravo građana da slobodno i nesputano izrazi svoju volju. Odbrana Ustava i osnovnih principa demokratije jeste već postignut rezultat opozicije. Opozicija je formulisala i javne predloge, sadržane u tri tačke, kako da se prevaziđe duboka kriza i izađe iz neregularnog političko-institucionalnog stanja. Na Vladi je da odluči da li da se kriza riješi na demokratski način i u interesu zemlje i građana ili da se nastavi neregularno stanje sa krnjim parlamentom na čelu, što sve vodi ka još dubljoj agoniji zemlje.

Može li se o tim uslovima pregovarati sa Vladom, ili, kako se čuje od drugih iz opozicije, treba primijeniti princip „uzmi ili ostavi?

-Na sve predloge gledam tolerantno i sa pravom stranaka da samostalno odluče. U konkretnom slučaju smatram da nakon eventualnog vladinog prihvatanja datuma novih izbora prema zahtjevu opozicije postoji prostor za razgovor i o drugim elementima. Ne znam kako bismo postigli izborne uslove koje tražimo bez zajedničkog usvajanja novih propisa i zakona u parlamentu.

Komesar EU Johanes Han nedavno je pozvao opoziciju da se vrati u paralament, a nije se tokom posjete Podgorici sastao sa predstavnicima opozicije. Kako to komentarišete?

-Nama ne smeta ponavljanje pedagogije demokratskog načela da je parlament mjesto demokratskog dijaloga. Ne smeta, jer dijelimo takav stav. Naravno, dijalog u legitimno izabranom parlamentu. Današnji parlament u Crnoj Gori nije legitiman. Ostaju dva pitanja uvaženom komesaru Hanu, kao uostalom i drugim međunarodnim zvaničnicima, na koja odgovor duguje demokratskoj javnosti zemlje. Prvo, da li smatra, i da li je čuo da se to dogodilo u nekoj zemlji, da su izbori regularni na dan zvanično objavljenog državnog udara i terorističkog napada. Drugo, da li nadležni komesar podržava ili ne stav crnogorske vlade da se ne prihvate demokratski i kompromisni predlozi opozicije. Radi se o ozbiljnim predlozima kojima se rješava politička kriza, zemlja vraća u legalno ustavne okvire i poslanici vraćaju u parlament.

Predstoje lokalni izbori, u prvom redu na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici. Da li je u Demosu već bilo priče o tome treba li nastupiti na tim izborima?

– Da, to je predmet naše političke analize, a odluka će tek uslijediti. Smatrali smo da smo poslije Nikšića morali bojkovati izbore u Herceg Novom. Zato smo i u poslednji čas predali listu u tom gradu.

Bojkot u Herceg Novom bi sigurno imao i negativne strane, ali ovako sa pristupom jednom se ne izlazi, drugi put ne izlazi sve to u istim izborno-političkim uslovima, rizikujemo da gubimo politički i principijelno mnogo više. Za jesenje izbore bi bila poželjna zajednička odluka cijele opozicije, bez taktiziranja i projekcija parcijalnih interesa. Naravno, ukoliko je takva odluka moguća.

I dalje smo svjedoci međusobnih oštrih optužbi u opozicionom bloku. Smatrate li da je u takvim okolnostiima moguća bliža saradnja u opoziciji?

– Povodom optuživanja u opoziciji ne treba generalizovati, jer udio pojedinačnih stranaka u tome nije isti. Ko to čini, brutalno ili skriveno svejedno, dugoročno gubi, makar izgledalo da kratkoročno ostvaruju parcijalne rezultate. Vjerujem da je opoziciona saradnja moguća, da stvaranje imidža suicidne opozicije nije nikom u interesu, da udalji zemlju od neophodnih demokratskih promjena.

Ulazak u NATO produbio podjele

Crna Gora je postala članica NATO-a, a da nije bilo demokratskog referenduma o tom članstvu. Kako to komentarišete, i je li već sada izvjesno da nas neminovno čeka instaliranje NATO baza na Crnogorskom primorju?

-Vidjećemo koliko je ulaskom u NATO Crna Gora međunarodno ojačana, što će se sve dešavati sa vojnim bazama i koje će sve to imati posledice. Ono što pouzdano znamo jeste da je ovakvim ulaskom Crna Gora iznutra oslabljena. Ako treba sačekati sve bilanse crnogorskog učlanjivanja u NATO, ono što pouzdano znamo u ovom trenutku jeste da iza odluke stoji nekoliko tamnih sjenki. Crnogorska vlast je u svom stilu, bez pokušaja unutrašnjeg konsenzusa, autokratski odbila zahtjev demokratske javnosti u kojoj su bile pristalice i protivnici NATO integracija da odluka bude donijeta na referendumu. Zato ostaje trajno upitno da li je odluka imala većinsku podršku građana Crne Gore. Vjerovatno nije imala većinu, kada su propagatori NATO bajke iz vlasti odbili najdemokratskiji način odlučivanja, opredjeljujući se za odluku u krnjem parlamentu.

Druga sjenka nad ovom odlukom je činjenica da su najagilniji u NATO narativu, u nedemokratskoj propagandi za ulazak Crne Gore u NATO, bili djelovi vlasti i njihovi propagandno-klijentelistički krugovi koji su najodgovorniji za duboku i sistematsku kriminalizaciju i crnogorskog društva.

Šta to govori?

Sve ovo govori da iste strukture koje su u vezi sa kriminalom i korupcijom u Crnoj Gori sada očekuju neki oblik nagrade, recimo u tolerisanju njihovih dosijea u vezi sa kriminalom i korupcijom, očekujući i određenu međunarodnu podršku u daljem ostajanju na vlasti. Upravo zbog zanemarivanja ovog momenta ostaju sumnje da su zapadni partneri tokom procesa NATO integracija imali primarno u vidu interese, a ne i vrijednosti na koje se zvanično pozivaju. Sve ove sumnje, uz nove produbljene podjele u Crnoj Gori, mogle su se izbjeći prihvatanjem demokratskog metoda odlučivanja na referendumu.

Zato demokratska Crna Gora ne slavi ulazak zemlje u NATO, posebno ne na ovakav način. Možda nekog iz zemlje i inostranstva u ciničnoj ravnodušnosti sve ovo neće zabrinuti, ali sada crnogorskim građanima ostaje da žive sa posledicama, sa novim nezadovoljstvima, podjelama i nestabilnostima u zemlji.