Ljekočević oslobođen od optužbe za iznuđivanje iskaza od Mugoše

Policijski inspektor Dalibor Ljekočević oslobođen je od optužbe za iznuđivanje iskaza od Benjamina Mugoše, saopštio je Osnovni sud u Podgorici.

„Prilikom donošenja ovakve odluke sud se prvenstveno rukovodio načelom in dubio pro reo (u slučaju sumnje u korist okrivljenog), s obzirom na to da tokom postupka nije nesumnjivo utvrđeno da je upravo okrivljeni taj koji je dana 27.05.2020. godine, oko 13.30 časova, u službenim prostorijama CB Podgorica, zajedno sa više nepoznatih lica – policijskih službenika, sa tzv. fantomkom na glavi, ispitivao oštećenog o aktiviranju eksplozivnih naprava na kuću vlasništvo Duška Golubovića i UO ‘Grand’ i tom prilikom izvršio torturu nad istim, kada je zadobio lake tjelesne povrede“, navodi se u saopštenju, prenose Vijesti.

Pojasnili su da za sud „nije sporno da je oštećeni zaista kritičnog dana podvrgnut torturi iznuđivanjem iskaza od strane policijskih službenika“, o čemu, kako se navodi, svjedoči ne samo njegov iskaz, već i povrede koje je zadobio po mišljenju vještaka upravo na način kako je to oštećeni opisao, „pri čemu su neke od njih konstatovane i u prijemnom listu od strane službenika Uprave policije prilikom smještanja oštećenog u pritvorske jedinice, budući da mu je tada kao osumnjičenom bilo određeno zadržavanje“.

„Međutim, iako je oštećeni prilikom prvog saslušanja kod tužioca dana 28.5.2020. godine, saslušan u svojstvu osumnjičenog kada je istakao da je u policiji fizički zlostavljan, kojeg dana je po nalogu postupajućeg tužioca izvršen i tjelesni pregled kao i vještaćenje od strane vještaka medicinske struke, isti se tom prilikom ne ispituje na okolnosti koje se tiču službenika policije, njihovog izgleda i ostalih pitanja koja su od značaja za provjeru njegovih navoda, već se tek 20 dana kasnije od strane tužilaštva traže nadzorne kamere UP PJ Podgorica, koja odgovara da jedna kamera nije u funkciji a druga je presnimljena narednim sadržajem, dok se oštećeni u svojstvu svjedoka saslušava gotovo 4 mjeseca kasnije. Tada oštećeni opisuje okrivljenog kao lice starije od 40 godina, što je kaže prepoznao po borama i njegovom glasu, plavim očima od kojih je jedno razroko, visine ispod 180 cm, staračkom naglasku sličnom zetskom, kukastom nosu, što je sve primijetio ispod fantomke.

„Međutim, osim što je okrivljeni lice koje je u vrijeme kritičnog događaja imalo 27 godina, koje nema bore, sud se neposredno na glavnom pretresu uvjerio da imenovani nije razroko lice i da nema kukast nos, kao i da pravilno akcentuje riječi, pa sud nije mogao prihvatiti tvrdnju oštećenog koji je gotovo dvije godine nakon kritičnog događaja prilikom saslušanja okrivljenog istakao da je upravo on taj koji je kritičnom prilikom od njega iznuđivao iskaz. Oštećeni je bio decidiran u tvrdnji da okrivljenog nikada ranije nije sreo niti je za njega čuo, pa i pored činjenice što je neposredni akter kritičnog događaja, za sud je kod ovakvog u najmanju ruku nepodudarnog opisa okrivljenog, a odsustva bilo kakve specifičnosti u njegovom glasu koji nije opisao kod tužioca, neprihvatljiv način utvrđivanja identiteta izvršioca krivičnog djela. Osim toga ni tvrdnja da je okrivljenog prepoznao po zveckanju sata nije uvjerila sud da je okrivljeni taj koji je preduzeo inkriminisane radnje, s obzirom na to da je oštećeni na glavi, kako tvrdi, imao dvije fantomke sa prorezima na potiljku, dok je nad njim torturu vršilo više lica koja nije mogao opisati, usljed čega je bilo koje od tih lica moglo imati sat, za koji nije nesumnjivo utvrđeno da je okrivljeni uopšte imao niti u bilo kom smislu može predstavljati znak identifikacije istog. U kontekstu navedenog, tvrdnje okrivljenog da ‘očima nije vidio’ oštećenog kritičnog dana potvrđena je iskazima brojnih svjedoka, koji osim što su tvrdili da u prisustvu oštećenog nijesu kritičnog dana srijetali okrivljenog, pojedini svjedoci su istakli da je upravo u vrijeme kada se odvijao kritični događaj okrivljeni bio na opservaciji objekata u Zagoriču“, navodi Osnovni sud.

Kažu i da su se saslušani svjedoci, a prije svih Ljubisav Striković, Nemanja Vujošević, Ivan Peruničić i Vuk Kankaraš, „na međusobno saglasan način“ izjasnili da je upravo „okrivljeni predmetnog dana vršio opservaciju objekata u naselju Zagorič, te da je pretres toga dana trajao više časova i to od oko 10.00 – 11.00 časova kada su došli na pretres pa do nekih 16.00 – 17.00 časova, a što je tačno konstatovano na zapisniku koji je tom prilikom sačinjen“.

„Pri tome svjedok Vujošević je naveo da je prilikom polaska na ovaj pretres kontaktirao okrivljenog putem telefona, jer mu je u stanici rečeno da on vrši opservaciju i isti mu je tom prilikom saopštio da je na licu mjesta, u šta se uvjerio prilikom dolaska na lokaciju u Zagoriču, jer je okrivljenog vidio u službenom vozilu parkiranom nedaleko od kuće čije je pretres tom prilikom vršen, a sa okrivljenim je i nakon otpočinjanja pretresa imao komunikaciju putem radio veze. Ove navode svjedoka Vujoševića potvrdio je svjedok Ivan Peruničić, navodeći da je bio sa Vujoševićem kada je isti obavio navedeni razgovor sa okrivljenim, te da je okrivljenog i sam vidio dolaskom na lice mjesta, kao i svjedok Vuk Kankaraš, koji je takođe vidio okrivljenog u kolima na navedenoj lokaciji. Da je okrivljeni vršio opservaciju na navedenoj lokaciji predmetnog dana potvrdio je i svjedok Srđan Korać, rukovodilac Stanice kriminalističke policije za suzbijanje krvnih delikata i nasilja u porodici, navodeći da je okrivljeni vjerovatno vršio opservaciju objekta predmetnom prilikom. Imenovani svjedoci su objasnili i da je obaveza lica koje vrši opservaciju da ostane na svojoj poziciji do završetka pretresa i na taj način obezbijedi samo lice mjesta, kako neko ne bi pobjegao ili kako ne bi bio odbačen neki predmet koji se pretresanjem traži, pri čemu je svjedok Peruničić bio izričit u tvrdnji da se ne može desiti da onaj ko vrši opservaciju objekta napusti lice mjesta prije okončanja pretresa ili da ga neko zamijeni“, zaključuje se u saopštenju.

Osnovni sud navodi da će detaljnije obrazloženje dati u pisano izrađenoj presudi u zakonskom roku.