Lovćen

Piše: Mirjana N. Popović

Sveta planina si bio i opstao,
u prašini znoja i udaru rata,
sa temelja trajnog,  nikad uzmakao,
vječno otvorena, nebeska ti vrata.

Uz daleke zvuke, prohujalih doba,
od čuvara duša , poruke dolete,
„sačuvajte kamen , jači je od zloba,
od raznih dušmana, ove zemlje svete.“

I dok uzdah prati, te  korake nove,
susrešće se ruke, svih tvojih sinova,
predaka amanet,  niz litice zove,

odjekuju gusle, k’o udar gromova.
Njegoševoj duši , pronadjite mira,
da vijek vjekuje, medju potomcima.