„Mač u ruci pogodniji od krsta, Stefan Nemanja je stvorio srpsku državnost“: Ruski vajar ekskluzivno o spomeniku
Spomenik Stefanu Nemanji
Ruski vajar Aleksandar Rukavišnjikov u ekskluzivnoj izjavi za Sputnjik na dan otkrivanja spomenika Stefanu Nemanji čiji je on autor, negira spekulacije da je krst u ruci rodonačelnika srpske države u poslednjem trenutku zamenjen mačem. Čuveni umetnik naglašava da je mač pogodniji od krsta i da je ta odluka doneta u konsultacijama sa stručnjacima.
„Čuo sam da se u poslednje vreme govori o toj temi i da se postavlja pitanje zašto je krst zamenjen mačem? Navodi se i da je zamenjen u poslednjem trenutku. Pa, u poslednjem trenutku to ne bi bilo ni realno da se uradi. Naprotiv, zamenjeno je na početku“.
Vajar nam opisuje i kako je došlo do odluke da u ruci Stefana Nemanje ipak bude mač i da spomenik izgleda ovako kako će ga večeras svi videti:
„U radu na spomeniku imao sam mnogo konsultanata, istoričara. Veoma sam im zahvalan za sve što su uradili. Mi smo dugo razmišljali i odlučili da, ipak, prikažemo Stefana Nemanju u svetovnoj odeći, a ne u duhovnoj i da treba da ga prikažemo kao čoveka koji je stvorio srpsku državnost. To je ono što je najvažnije“.
Rukavišnjikov objašnjava da je zato stavljeno žezlo, a da se drugom nogom Stefan Nemanja oslanja na vizantijsku kulturu i vizantijski uticaj.
„U konkretnom slučaju, mač ima smisla, on je pogodniji jer se silueta spomenika završava oštricom. Drugi argument je da ne bude tautologije skulpture. Stefan Nemanja na grudima ima enklapion, krst. Smisao je da ne bude i u ruci i na grudima krst, kao što je svojevremeno bio slučaj sa spomenikom Lenjinu – kačket na glavi i kačket u ruci. Zato je rešenje mač i smatram da je to ispravno“.
Ruski vajar upućuje i poruku povodom današnjeg otvaranja i praktično negira spekulacije da nije želeo da dođe u Beograd:
„Nadam se da je ovo za bratski srpski narod veliki događaj, jer je za mene lično veliki događaj. Posao je bio težak i prilično dug. Veoma mi je žao što ne mogu da budem sa vama, jer sam nedavno preležao modernu bolest, virus korona, i sad se nalazim na rehabilitaciji. Još jednom vam čestitam praznik i nadam se da ćete se ne samo privići na taj spomenik nego da ćete ga možda i zavoleti. Hvala!“, prenosi Sputnjik.
Zanimljiv spomenik, ali zanimljivija je izjava da smo prije Stefana Nemanje bili pleme, a da od njega imamo drzavu, sto je netacno. Spomenik je A. Vucici iskoristio u propagiranju becko-berlinske istorijske skole. S druge strane postoje dvije lako uocljive stvari na spomeniku, koje govore odakle to dolazi, jedna su kikice na kruni ili pajot kako to zove jedan narod koji upravlja materijalnim svijetom, a druga je podignut mac, koji je zapravo okrenuti krst. Ostali sami zakljucite ili naucite nesto vise o tome i obavezno podrzite Vucicija i proslijedite Andriji Mandicu. Mozda i on nesto nauci. Nije sve u zivotu okruzivanje poltronima.
Polakote, „nauko i struko“, nije ni Sveti knez Vladimir Kijevski lično krštavao Ruse, pa se izobražava sa krstom. Malo ti više svjetlosti poznanja i smjernosti ne bi bilo na odmet, blaga noći! Vidi malo
Vladimir I Veliki, Vladimir Svjatoslavič ili Sveti Vladimir (958 — 1015) je bio veliki knez Kijeva, koji je prešao na hrišćanstvo 988. i posle toga je pokrstio celu Kijevsku Rusiju. Istoriju treba znati, naukom se treba baviti. Zato je knez Vladimir i izobražen sa krstom u desnici. Lijep pozdrav i bitno je da shvatimo jedni druge kao dobronamjerne rodu kojem pripadamo.
Spomenik, kao i ikona, to je eshatološki lik izobražene ličnosti.
Na koncu svojeg zemnog života, a konac delo krasi, Stefan Nemanja je bio monah Simeon.
Predstaviti pokajanog monaha Simeona sa mačem, to nije samo alogični anahronizam, to je i skrnavo i hulno – kao npr. naslikati ikonu Marije Egipćanke u bludnom zagrljaju.
Ovde je u pitanju samo to što nekome, onima koji imaju vlast nad Beogradom i Srbijom, i njihovim mentorima, veoma smeta krst. I to što je jerarhija Beogradske patrijaršije blagoslovila njihovu krstoboračku volju, odricanje je od Krsta sa njihove strane.
P.S.
Da je taj isti mač u ruci okrenut naopako bilo bi i prihvatljivo i duboko smisleno. Ali ko zna – možda će krst nekad i zasjati u toj ruci, kad „pomru oni koji su tražili“ (Matej 2:20) da ga nema. Amin, Bože daj.
MENI JE VELIČANSTVEN SPOMENIK! OSTAJE KAO ISTORIJSKI PEČAT GENERACIJAMA KOJE DOLAZE! SVAKA ČAST SRPSKOJ VLASTI !
Stefan Nemanja najveci spomenik treba da ima u svojoj Podgorici odakle je porijeklom.
Danas prođoh pored spomenika svetom Stefanu.
Žao mi je što ne drži Časni Hristov Krst!
Izraz lica, polupriklonjena glava ukazuju na molitvu zato je u ruci prirodno bilo da bude Časni Krst.
Sv. Konstantin Veliki je dobio znak sa neba, bio je to Krst na kojem je pisalo „OVIM POBJEĐUJ“
Kako je u Nemanjinoj ruci mač, položaj glave ukazuje na poraz i ako je mač okrenut prema gore, što opet nije dobro jer je gore Trojični Bog.
Sa mačem, pogled je morao da bude prav i nepokolebljiv. Mogao je položaj mača biti ukoso kao na freski Gospoda Isusa Hrista u Visokim Dečanima
Kako god, dobro je da se što duže u polemikama osveštavamo imenom velikog Stefana Nemanje potonjeg svetog Simeona Mirotočivog.
„Krst je sila i znamenje, Krst je spasenje!“
Ali on je brate bio i drzavnik i svetitelj. Mislim da je ovo dobro resenje.
Ajd ne lupetaj.Sto vise tupis vise si glup.
«Da li smo mi normalni?»
(Trideset srebrnjaka ima razne iznose po primenjenom kursu.)
da čujemo vladiku Nikolaja, Svetog Vladiku Nikolaja
…“– Hteli bi nešto da pitate, sveta braćo, hteo bih i ja Vas. Kod ljudi je uvek više pitanja nego odgovora. Pitajte vi mene pa ću ja vas.
Sretamo mnoge ljude, velite, koji veruju u Boga, ali koji odriču postojanje đavola. Pa mislimo da je i to neka zabuna i udaljenje od Vere Pravoslavne.
– Pravo mislite, sveta braćo moja. Zabuna i zabluda, dakako; i udaljenje od Jevanđelja i Vere Pravoslavne, te još koliko. Ko ne veruje u postojanje đavola, taj i ne vojuje protiv đavola. A đavolu su najmiliji oni, koji ne veruju u njegovo postojanje i dejstvo. Jer samo tako može on spokojno da vrši svoj ubilački posao.
Ako ne bi đavo postojao, sve zlo bi se moralo pripisati Bogu, sve zlo i svaki greh. A to je strašno i pomisliti, braćo moja. Jer u tom slučaju, Bog bi bio istovremena i istina i laž, i svetlost i tama.
Da, naš Sveti, Trisveti Bog, bi bio i Bog i đavo, kao u neznabožaca, što je apsurdno. Šta bi nam onda koristila Biblija? I šta bi bilo od Jevanđelja i od Hristovih reči o demonima i od Njegove vlasti nad zlobnim duhovima tame? Gde ćemo sa celim Novim Zavetom i sa ogromnim iskustvom Svetitelja od pamtiveka do danas? Hoćemo li da iscepamo one listove iz Trebnika, a kojima su ispisane svetiteljske molitve za izgnanje demona iz demonijaka i one druge za zaštitu od demona? Onda moramo iscepati ceo Trebnik, zajedno sa većim delom Novog Zaveta. Čuli ste kako pri Krštenju sveštenik pita onoga kojega krštava:
„Odričeš li se Satane i svih dela njegovih i svih angela njegovih?“
Tri puta stavlja to pitanje i očekuje odgovor:
„Odričem se.“
Onda zapoveda sveštenik:
„Duni i pljuni na njega“.
Dalje sveštenik pita:
„Sjedinjuješ li se sa Hristom?“
Odgovor: „Sjedinjujem se“ (tri puta).
Pitanje: „veruješ li Njemu?“
Odgovor: „Verujem kao Caru i Bogu.“
Kao što se hirurgijom otrovana krvi gnoj izlučuju iz tela čovečijeg i nova, zdrava krv ubrizgava u telo, tako se Krštenjem udaljava đavo iz čoveka, a Hristos sa Ocem i Duhom Svetim useljava se u čoveka.
Krštenjem mi se odričemo đavola, a sjedinjujemo se sa Hristom. Jedno je odreći se đavola, a drugo odreći đavola. Prvim stavom mi dobijamo ulaznicu za Carstvo Nebesko, a drugim cepamo je.
Aj, braćo moja, kako je tragičan strah ljudski od velikih visina i velikih dubina? Vole nizinu i vole plićinu. Od visina i dubina hvata ih vrtoglavica.
Zato mnogi odriču dvoje: Božanstvo Hristu i postojanje đavolu. Žele da sve ujednače i uproste. A što god ljudi pokušaju da uproste, većma komplikuju. Da su oni stvarali svet, stvorili bi samo ravnice za kupus i brdašca za piknike. Za čudo im je, našto božanske visine i adske dubine!
Koji odriču Božanstvo Hristu, odriču ljubav Božiju prema ljudima; a koji odriču postojanje đavola, klevetaju Boga, jer Boga čine prauzročnikom zla. Neprijatelji Hrišćanstva živo rade da kroz dve negacije unesu zabunu u redove vernih Hrišćana…“
…“Dve velike zablude unose zabunu među hrišćane naših dana. Nosioci jedne zablude govore, da Hristos nije uspeo za 19. vekova da stvori na zemlji carstvo mira i sreće. Zbog toga treba napustiti Hrista i okrenuti se nekom drugom. Nosioci pak druge zablude, jesu neki hrišćanski sektanti, koji kao usvajaju mišljenje onih prvih da zaista Hristos do sada nije stvorio carstvo sreće i mira na zemlji, ali da će ga On stvoriti po Svom obećanju. Strpite se, ljudi, govore ovi; samo strpite se, čekajte i videćete!
Ove ove zablude proističu od pretpostavke, da je Hristos imao nameru da osnuje carstvo mira i sreće na zemlji. Onda se razilaze, pa shodno onoj prvoj zabludi govore – On to nije mogao učiniti, a shodno drugoj, On to nije hteo do sada učiniti.
Nikakva oslonca nemaju ove dve zablude ni u Jevanđelju, ni u Apostolskim i svetootačkim knjigama, niti u učenju Pravoslavne Crkve od početka do danas. Nego mašta ljudska i žudnja za zemaljskim carovanjem i blagovanjem, kolevka su obeju zabluda…“
…“Velika je razlika između mira što ga Hristos daje i mira svetskog, što ga ljudi žele. Prvi mir čuva čoveka od korupcije, a drugi proizvodi korupciju, i kroz korupciju vodi ponovnim pobunama i ratovima. Nevaljao mir je otac rata. Uzevši idealno, mir je bolji od rata. Ali koruptivan mir nije bolji od rata, jer je samo jedan predah od rata. Kao što se kaže u Bibliji: „I zemlja počinu od rata“ (Navin 14: 15). Dokle? Dokle ljudi ne uprljaše mir gresima svojim.
Sodom nije uništen u ratu, nego usred mira i materijalnog blagostanja. U vreme mira, spoljašnjeg blagostanja i sigurnosti rimskog carstva, društvena korupcija dovodila je cara Marka Avrelija, stojičkog filosofa, do očajanja. I on je predviđao propast takvoj državi. Jedva da je što manja korupcija bila u hrišćanskim carstvima Karla Velikog i Luja XIV.
I tako je moralo biti svuda, gde god su ljudi tražili Raj na zemlji, a ne na Nebu. Svaki svoj dostignuti Raj na zemlji, ljudi su brzo pretvarali u pakao. I Bog je menjao situaciju radi Svoje Žetve…“
Slava Bogu
„6. A prvosveštenici, uzevši srebrnike, rekoše: Ne valja ih metnuti u
hramovnu riznicu, jer su cijena za krv.
7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje
strancima.
8. Zato se ta njiva i prozva Krvna njiva do danas.“
„25. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću
onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu.“
(Sv. Jevanđelje po Mateju 27:6-8,7:25)
Dugo putovanje u Jevropu je i naziv prilično poznatog i sve aktuelnijeg dramskog dela,
I u prekomorskim zemljama,
“Daću vam pastire po srcu vašem.”
(Jeremija 3,1)
Slika iz Rusije, Drugog rata,
#
Je.. mi sve ako si ti normalan.
Samo sveti čovjek je normalan čovjek, kakav je zamišljen od Boga i Bogom stvoren.
Svi mi drugi, koji se valjamo u grijesima, ne dao Gospod i bratomržnji, smo duboko – nenormalni.
Razumiješ li ti to, „Dome“?
Može li to doprijeti do tebe ili si zagledan u zemlju i prašinu iz koje si nastao i u koju ćeš se ubrzo, dok dlanom o dlan, vratiti?
A duša? Kuda će?
Kao i svih nas, moraće da da odgovor Vladici, jer nad dušom vlasti nema i nikada neće imati čovjek, već Trojični Bog.
Vjerovao ti ili ne, to ne menja Istinu, već te nevjerovanje može samo unakaziti za vječnost.
Stefan Nemanja je sticao državu mačem dok se njegov sin podvizavao na Svetoj Gori. A kad ga je Sveti Sava priveo Pravoslavlju, krst dobija na značenju, on postaje veliki graditelj zadužbina. Zato mu čuveni studenički krst (on je podigao Studenicu) stoji na postamentu..NMi već imamo spomenik sa krstom u Beogradu, Svetom Savi. Da je ostao krst Stefanu Nemanji, kako se i zove spomenik, a ne Simeonu Mirotočivom, bio bi to realno promašaj.
„…i oslobodi dedovinu svoju ognjem i MAČEM…“
Iz Žitija Svetog Simeona Mirotočivog napisanog rukom njegovog sina Svetog kralja Stefana Prvovenčanog.
„I predade ognju i MAČU nevernike u zemlji kraljevstva mu…“
Iz Žitija Svetog Simeona Mirotočivog napisanog rukom njegovog sina Svetog Save
https://m.facebook.com/kartografijaD/photos/a.1114527215262907/1217579768290984/?type=3
Hristos sa mačem, Visoki Dečani
Drugo je Hristos sa mačem, rijetka, ako ne i jedinstvena predstava u cijelom Pravoslavlju sa čisto duhovnim značenjem sile Božije spasavajuće blagodatne sile koja kao dvosjekli mač prodire u čovjekovu nutrinu i sastave sa zglobovima… Nemanja je u ovom istorijskom trenutku morao Krstom Hristovim zakrštavati Srpsku zemlju iskraj Beograda do mora Sinjega!
Nemanja je morao oslobađati srpsku zemlju, i stvarati srpsku državu, i to nije činio krstom.
Ne prdi! Ti znas bolje a ni kokosinjac nisi napravio!
Tada se, neupućena i licemjerna jevroatlantska seka Perso, sve u Evropi i na bijelom svijetu rješavalo ognjem i mačem, kako nam svjedoče i engleski i njemački i francuski kraljevi i sam papa rimski sa svojim križarima. Priklještavani sa svake strane, i oholim Novim Rimom (Vizantijskim carstvom)i obijesnim papskim Rimom koji su ih htjeli pretopiti i jezički i biološki ugurati u svoje rimske i romejske kalupe, a često ugrožavani i unutar same svoje zemlje od strane svojih grkomana i latinskih prevjerica, koji su prijetili da razore državu, Srbi u samoodbrani prosto nijesu bili izuzetak.. Od stranaca koji su u doba mira djelovali među potkupljivima mitom i zavjerama, radeći ne samo o glavi narodu nego i o spasenju duša ljudskih u interesu svoga militantnog inoslavlja, što je bila priprema za oganj i mač kojim su se potom stranci na njih sručivali, Srbi pravoslavni na čelu sa svojim vladarima morali su se braniti ognjem i mačem. I potom u istoriji uvijek su tako branili svoju pravu vjeru i svoju slobodu koju su im osvajači nastojali oteti. U doba mira i duhovnog i materijalnog procvata mačevi su im mirovali branili su se isključivo duhovnom svetosavskom provjetom i krijepili primjerom svojih blagočastivih predaka. O ognju i maču kojim nas terorišu čitv 20 vijek jevroatlantske mecene ovakvih plaćenika i zlobnika, koji istržu iz konteksta, duhovnog i istorijskog, riječi pravoslavnih životopisaca u želji da unize i iskompromituju svetosavlje, ne treba ni govoriti.
Haha, pravoslavni Srbi tada? Pa druže Sv.Sava je prvi pravoslavni Srbin, dok je Stefan Nemanja kršten prvo u katoličkoj Crkvi. Da je Sv. Sava u današnje doba to uradio rekli bi da je „prodao vjeru za večeru“. Čuš grkomani, pa šta je bio Sv. Sava nego grkoman
Stevice, što se mećeš u stvari koje ne poznaješ? Prvo i osnovno krst u ruci na spomenicima može da drži samo ličnost koja je bila misionar, koja je pokrstila neki narod ili neku teritoriju. Srbi su pokršteni prije Nemanje pet vjekova, zapravo čim su došli na prostor ondašnje Vizantije. Drugo, Stevice, Nemanja je bio izuzetan ratnik iza kojeg je na stotine bitaka, a postao je monah u dubokoj starosti tako da mu je mač mnogo bliži. Uostalom da si Stevice čitao srednjevjekovne spise o njemu, koje su u prvom redu napisali njegovi sinovi znao bi da su ga i oni doživljavali kao ratnika. Tako Stevice, kad bude riječ o kvotama i kladionicama bićeš relevantno lice za traženje mišljenja, ali kad je nauka i struka u pitanju ja sam ipak osoba kojoj treba da se obratiš.
Crna noći, ti si, što se Stevovog pisanja tiče, sasvim promašila temu. Eto desi se i „nauci i struci“, kojima veliš da pripadaš, da omaši. Uostalom, da ti istinski kao pravoslavac poznaješ srednjovjekovnu srpsku književnost ti bi, noći, znala da su i sami Sveti sinovi Nemanjini najvećom zaslugom svoga oca smatrali ne njegove političke uspjehe, nego krstonosnu odbranu svoje Crkve i prave vjere od krstobornih i duhobornih jeresi. Stevan Prvovjenčani, potonji prepodobni Simon monah, poredi svoga Svetog oca sa Svetim prorokom Ilijom, koji „usta na bestidne sveštenike jevrejske“, kazujući da tako i Nemanja sa pravvjernim jerarhom i sveštenstvom pravovjernim raskrinka bezbožje „zakonoprestupnika“ u svojoj zemlji i dade ih strogim kaznama kazniti, a pravu vjeru „svečano utvrdi“ i „ljude svoje u njoj, urazumljenjem srdaca njihovih“.I Teodosije i Domentijan i Sv. Simeona, kao i Sv. Savu, slave kao „one čijim se trudom od mračnih obmana jeresi oslobodismo i, krsteći se Trisijanom Svjetlošću Božanstva, prosvijetlismo i udostojeni bismo da se čedima Božijim nazovemo, da bivamo i zovemo se… a ne neznabošci kao nekad“. I još: „Preko vas, Simeone i Savo, bezbožne službe kod nas uništene bijahu i neprijaznik đavo, od nas nekada hvaljeni, sada, potvrđen snagom Krsta, osramoćenim i uniženim od vas pokaza se!“
Polakote, „nauko i struko“, nije ni Sveti knez Vladimir Kijevski lično krštavao Ruse, pa se izobražava sa krstom. Malo ti više svjetlosti poznanja i smjernosti ne bi bilo na odmet, blaga noći! Vidi malo
Umjetnik ima svoje razloge – ipak, ni izdaleka samo umjetničke u koncipiranju i finalizaciji svoga djela, nego i političke, ali kao možda i presudne finansijske da se, čak i nasuprot svojim ubjeđenjima, prikloni rješenju koje preferira naručilac. U intervjuu datom pre neki dan RTSu rekao je jasno i glasno da je bio iznenađen zahtjevom da u ruci Stefanu Nemanji ne bude Krst nego mač.Očito pod nečijim vanumjetničkim pritiskom i iz Beograda i iz same Rusije, vjerovatno razcrkvenjenih ljudi tipa onih koji su našoj djeci na Kosovu čestitali Savindan poklonima sa slikom djeda Mraza, Rukavišnjikov vješto , u rukavicama, da se ne uprlja našom podlošću i glupošću, prebacuje težište na nebitnu stvar – da do promjene nije došlo u posljednjem trenutku nego na početku. Jedino bitno je to što je do promjene uopšte došlo i što je političko plitkoumlje naručilaca i nekih konsultanata izvoljelo da jednog pravoslavnog Svetitelja, vladara koji se odrekao prestola i život okončao kao monah u molitvenim podvizima na Svetoj Gori, prikaže sa isukanim i visoko uzdignutim mačem, umjesto da u ruci drži visoko uzdignuti Krst Hristov kojim bi i danas blagosiljao svoj narod, a da mu mač miruje o boku u koricama, prisutan za slučaj potrebe, a inače umiren i jedva primjetan.
Ja koja bolest u pojedinim na ovom portalu to nije normalno! Jeste sad on laze nema preca posla nego da laze i krije jer mu je neko prijetio. Jedino sto znate vi milogorci i sektasi da baljezgate sto nije krst pa nije jer necemo da vam kazemo a vi ste glupi da to shvatite.
To nije tacno
Rekao je da je gradska uprava trazila da ne bude krst kako je bilo predvidjeno da se ne bi uznemiravali investitori beograda na vodi
Srbija tone u satanizam i to se vidi iz aviona
Prica o demografiji a postavi lezbejku za premijera
Prica o vjeri a krst ne moze evecu u ruke
Lijepo je to sto vlada srbije finansira srpsku kucu ali treba reci istinu
Vajar je odbio da dodje na otvaranje spomenika
Ali bolje bilo sta nego kod nas na nemanjinoj obali tito
@A
Pa nemam šta dodati. Apsolutno je sve tačno.
Potpisujem! Bravo @A !
Sve tačno.Pozdrav iz žalosnog Beograda.
On se zamonasio pred kraj zivota….meni je ova skulptura prelijpa….i neka nam je sa srecom!
Evo i linka o usvojenom na konkursu:
https://www.gradnja.rs/stefan-nemanja-skulpturu-trg-beograd