Marginalni mučenici

Piše: Teodosije

Čitam juče na portalu IN4S – neki čovjek sa prezimenom Vujisić sa visoko uzdignutom fotografijom samog gospodara (u noći ,,pobjede“ ili mitinga) najavljuje novu ,,Oluju“ protiv pravoslavlja, sada ne u Hrvatskoj, nego u baš usred većinski pravoslavne Crne Gore.

Daleko bilo da je to bilo kakva realna opasnost, ali je slikovita. Pokazuje da pomenuti pripada jednoj vrsti zavisnika od Milovog apsolutizma (tako često, skoro većinskog u DPS populaciji), koju bih nazvao zavisnost očekivanja ili bolest čekanja.

To je ona vrsta patologije gdje anonimni aplaudiraju kralju, koriste ove obrede ,,slavlja“ za uspostavljanje kontakta ili ,,predaje pisama“ kao svojevrsnog tipa političke trgovine zasnovane na razmjeni usluga, u kojoj recimo neki Vujisić Mila ,,voli više od svih“ i za to dobija ili očekuje odgovarajuću nagradu u poslu, napredovanju ili materijalnoj pomoći.

Čak ako neki takav moralni mučenik i ne dobije ništa njemu će biti dovoljna ova fotografija sa gazdom da bi uplašenim lokalnim čuvarima Milovog trona pokazao lično neponovljivu, pravu bliskost sa Šefom, koja ove promjenljive i marginalne pojedince ostavlja bez ijednog argumenta kojim bi odbili sve zahtjevnija očekivanja ovog ritualnog ljubitelja Milove samovladavine.

Suština Milove moći se baš u cjelini pokazuje u ovoj demokratiji trgovine kao razmjeni ,,povjerenja“, u kojoj što bučnije izgovaranje njegovog imena na javnim skupovima, ritualna kostimografija u crnogorskoj nošnji i istorijsko fotografisanje u danima ,,preloma“ – ima svoju cijenu koju ovi politički paćenici sa periferije Nikšića ili Podgorice ne uspijevaju uvijek da naplate.

Zaboravi se na njih jer dolaze novi, a njihova zaraženost Milom čini ih kužnim za svakog slodoljubivog i zdravog čovjeka.

Milo ne stigne ili odbije da ih u svemu ,,zadovolji“ jer se umetnu posrednici koji ,,naplate“ svoje usluge lišavajući ovog bučnog i zavedenog čovjeka iz mase bilo kakve očekivane nagrade.

Uprkos svemu, Milo je uvijek vodio računa da ovom političkom plebsu blagovremeno pošalje neki znak njegove zahvalnosti, dar ,,iskrenog uvažavanja“ njihove žrtve u njegovoj ,,veličanstvenoj pobjedi“.

Ne, ne mislim da riječ o prostoj kupovini glasova, kako često opozicioni prvaci znaju reći, jer novcem možete mnogo – ali ne sve.

Ovdje je riječ o plaćenom ritualu učestvovanja u metafizičkoj odbrani Crne Gore kojom se grijeh prodaje svojeg ja transferiše u simboličku pobjedu nad ,,stranim neprijateljem“ i tako pokuša odbraniti obraz od proste i bijedne prodaje Milovim glasnicima poruka, novca i usluga.

Ovo je virus koji drži na vlast Mila i njegovu familiju. To treba svi da znaju i da počnu sa preventivom i liječenjem kao što se socijalnom distancom branimo od Kovida 19.

Možda ćemo uskoro pobijediti koronu, ali ako na vlasti ostane ovaj drugi virus zavisnosti od gospodara Crne Gore će dugo i nesagledivo tragično ostati u karantinu Milovih obmana i autokratije.

Pročitajte još:

Državni neprijatelj – Tamjan