Marksističko-lenjinistički pohod na civilazaciju (III dio)

Piše: Luka Kešeljević 

Nastavljamo sa Fojerbahom. On Hegelovu filozofiju, kao i filozofiju u širem smislu, doživljava kao pojašnjenje teologije: „Bit spekulativne filozofije nije ništa drugo, do r a c i o n a l i z i r a n a, p r e d o č e n a b i t b o g a. Spekulativna je filozofija i s t i n s k a, k o n z e k v e n t n a, u m s k a t e o l o g i j a.“ ( Ludvig Fojerbah, „Izbor iz djela“, str. 138.). Njegovo identifikovanje teologije i filozofije potvrđuju i sledeće riječi: „Bit teologije jeste t r a n s c e n d e n t a l n a; izvan čovjeka postavljena je bit čovjeka. Bit Hegelove logike je t r a n s c e n d e n t n o mišljenje, mišljenje čovjeka p o s t a v lj e n o i z v a n č o v j e k a. (Ludvig Fojerbah, „Izbor iz djela“, str. 119.).

Stoga on za novo vrijeme propagira novu filozofiju, koja će prevladati zablude koje je baštinila teologija i spekulativna filozofija, koja vrhuni u Hegelovom sistemu. U spisu „Načela filozofije budućnosti“ iz 1843. želi da ukine sve anahronizme: „Zadaća novijeg vremena bila je ostvarenje i očovjelenje Boga – p r e o b r a ž a j i r a z r e š e nj e t e o l o g i j e u a n t r o p o l o g i j u (naš kurziv). (Ludvig Fojerbah, „Izbor iz djela“ str. 137.). Fojerbah, dakle, smatra da tradicionalne vrijednosti treba odbaciti, jer one ne daju slobodu čovjeku i od religije, filozofije idealizma i samosvijesti se okrenuti ka materijalizmu. Stoga temeljna crta njegovog mišljenja, kao i mišljenja Marksa i Engelsa, je s u p r o t n o s t p r e m a H e g e l o v o j f i l o z o f i j i. Međutim, ako se čovjeku oduzmu sve duhovne vrijednosti, o n d a o d t e
a n t r o p o l o g i j e n e o s t a n i š t a d o b i o l o g i j a.

Fojerbahova kritika Hegela je temelj za Marksov sistem mišljenja. On je učinio ključni otklon od idealizma, čine je učinio prvi korak ka materijalizmu. Stoga se on smatra za s p o n u Hegela i Marksa. Već četrdesetih godina devetnajestog vijeka Marks napušta hegelijanstvo i nastavlja Fojerbahovim stopama. Što se religije tiče, najpoznatije je njegovo određenje da ona „o p i j u m naroda“ (Karl Marks , „Kritika Hegela“, Izdavačka radna organizacija“Rad“, Beograd, 1980, str. 238.).U spisu „Prilog kritici Hegelove filozofije prava“ iz 1844. zaključuje: „Za Njemačku je k r i t i k a r e l i g i j e u suštini završena, a k r i t i k a r e l i g i j e j e
p r e t p o s t a v k a s v a k e k r i t i k e (naš kurziv). (Karl Marks, „Kritika Hegela“, Izdavačka radna organizacija „Rad“, Beograd, 1980, str.237.). Sve i da religija nije nastala na odnosu čovjeka i Boga, dakle, sve i da jeste samo ljudska tvorevina, strahovito je pomisliti koliko bi bez nje civilizacija bila siromašna. Marks indirektno priznaje da je religija osnov drugih vrijednosti koje se nalaze na udaru njegovog učenja, koje su mete udara materijalizma. Skoro je svako čuo za Marksov spis „Teze o Fojerbahu“, koje je Engels pronašao poslije Marksove smrti i objavio. Mnogo su indikativne riječi: „Stvari koje same sobom nisu robe, napr. savest, čast, itd., mogu njihovi vlasnici izneti na pazar za novac, i tako svojom cenom dobiti oblik robe.“ (Karl Marks, „Kapital – Kritika političke ekonomije I-III“, prev. Moša Pijade i Rodoljub Čolaković, BIGZ, Beograd, 1971, str. 87.)

Svakako, vrijeme je pokazalo da religija, kao i brojne druge civilizacijske vrijednosti, o kojima će na narednim stranicama biti riječi, uopšte nijesu prevaziđene, kako su smatrali preteča marksizma i njegovi sledbenici, ali ni to da Hegel je „lipsali pas“. O aktuelnosti njegove filozofije je mnogo vrijednih stranica napisao i mislilac marksističke provenijencije – pokojni profesor Milan Kangrga. Nije Kangrga jedini filozof marksističke orijentacije koji se kroz kasnije faze sve više približavao Hegelovoj filozofiji. Ako je za Fojerbaha, Marksa i Engelsa Hegelova filozofija prevaziđena, zašto onda marksolozi toliku pažnju posvećuju Hegelu i to baš kategorijama za koje Marks i njegovi sledbenici kažu da su prevaziđene? Neka se odgovor da sam od sebe.

Idući Fojerbahovim stopama, u „Prilogu kritici Hegelove filozofije prava“, Marks tvrdi da spekulativna filozofija se ne bavi konkretnim čovjekom, nego sa je sve sakriveno pod skutima nadosjetilnog mišljenja: „Ako je samo u Njemačkoj bila moguća spekulativna filozofija prava, to apstraktno, nadosjetilno m i š lj e nj e o modernoj državi, čija zbiljnost ostaje onaj svijet (…) isto tako nj e m a č k a misaona slika o modernoj državi koja apstrahira od z b i lj s k o g č o v j e k a bila moguća samo zato što i ukoliko dama savremena država apstrahira od z b i lj s k o g č o v j e k a, ili zadovoljava c i j e l o g čovjeka samo na imaginaran način.“ („Kritika Hegela“, str. 245.).

Izdvojićemo nekoliko mjesta koja govore o o čovjeku i njegovoj običajnodti, pa sami prosudite da li je Hegel konkretan ili apstraktan. Evo šta mislilac govori o braku: „Što hoće muškarac, što djevojka? – Ova muža; – onaj ženu. – Ona ta voli, zašto? Jer će on postati njen muž, jer treba da je učini ženom; – ona treba da od njega kao muža dobije svoje dostojanstvo, vrijednost, radost, sreću kao s u p r u g a – a ta je da postaje žena (…) Muškarac zbog veće tvrdokornosti, izvan braka a/ djelomice za nj još ravnodušnije, kako steći ženu, -b / djelomice – naprotiv, isto tako svojeglaviji, izbirljiviji“. (G.V.F. Hegel, „Osnovne crte filozofije prava“, „Veselin Masleša“ – „Svjetlost“, Sarajevo, 1989, str. 292.). Da li su ovo spekulativne apstrakcije? Dalje, Hegel uviđa da je brak skoro neophodna institucija: „Kod izbora radi se o s r e ć i čitavog života – Svakako – ali određenje: sreću i nesreću dijeliti- Upravo b r a k t r e b a d a s t o j i i z n a d s r e ć e i n e s r e ć e“ („Osnovne crte filozofije prava“, str. 292.). Za Hegela je neodvojivo u pitanje nužnost braka, iako je svjestan da ni on nije savršen. Na jednoj od sledećih stranica govori o imovini, privatnoj – razumije se. Danas bi, vjerovatno, neki rekli da je u pitanju konzervativan stav: „Porodicu, kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž, kao njena glava“ („Osnovne crte filozofije prava“, str. 304.).