IN MEMORIAM: Preminuo srpski pjesnik Momir Vojvodić
1 min read
Danas je u Podgorici, u 75-oj godini preminuo savremeni srpski pjesnik Momir Vojvodić.
Rođen je u Đakovici, a osnovno školovanje završio je u Gornjoj Morači i u manastiru Morači, gimnaziju pohađao u Nikšiću i Peći, a studije jugoslovenske i opšte književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radio je kao profesor srpskog jezika i književnosti u srednjim školama u Podgorici i bio poslanik u Skupštini Crne Gore i Narodnoj skupštini SR Jugoslavije.
Objavio je veliki broj knjiga pjesama i zastupljen je u mnogim antologijama.
Trajna umjetnička vrijednost
Nijedan srpski pjesnik nije tako sveobuhvatno i ujmetnički opjevao etnocid nad srpskim narodom u Crnoj Gori u drugoj polovini prošlog i tokom prve decenije ovog vijeka, kao Momir Vojvodić.
IZBJEGLIČKI SONET
Hiljadu devetsto četrdeset prve
Bježao sam, plačljiv, na očevoj ruci
Sa spaljenog praga, željan hljebne mrve;
Urlale su vode i bijeli vuci
Na trome buljuke izbjeglica tužnih;
Uz rugovske gore stud aprilske kiše
Čitala je s lica stravljenih i ružnih:
Da se neće svome domu nikad više
Vratiti i kućne zapaliti vatre,
Ni pošto pepeo razbratništva mine,
Ni onda kad vjetar stope mržnje zatre;
Iz šume koju mi još čuvaju braća,
Čim dvokljuna munja s Prokletija sine,
Očeva sjena me rodnom pragu vraća.
Počivaj u miru čika Momo. Pozdravi mi tatu.Tvoj Mačak
Počivaj u miru Srbine brate!
Kakva iznenadna tužna vijest u ovo predproljećno sunčano parisko jutro!
Teško je prihvatiti misao da našeg Moma više nema.Znali smo se još od naših djetinjskih dana od prije više od sedamdeset ljeta u Morači pa kroz cio život, vodeći zajednički bitke za Lovćen Njegošev, za spas Morače od potopa, za Kosovo…
Daroviti pjesnik raznovrsnog nadahnuća koji je crpio na najčistijim vrelima srpskog jezika, briljantni besjednik, Momir Vojvodić je u velikim iskušenjima kroz koja je prolazio srpski narod tokom poslednje četvrt vijeka, pohodio sve srpske zemlje od Krajine, preko Bosne i Raške do zavičajne mu Metohije od koje se prošle jeseni oprostio, privijajući svoju nadahnutu, ljekovitu, duhovitu riječ na srpske rane. I naravno njegov glas nije prestajao da se ori protiv pošasti rasrbljenja Crne Gore.
Neka mu je hvala i slava kao i po jednom Srbinu našeg doba!
Rijetki su ljudi, rijetki su Srbi koji su u mom srcu ostavili traga kao Momo! Niko mi ništa nije rekao, vijest je došla sa neba, a znao sam da se nešto strašno sprema! Neki nemir me obuzimao, svi smo mi na ovome svijetu kratko, pomišljao sam i na najmilije moje, a sada vidim da je to Bog njegovu smrt meni nagovještavao! Ko će te zamjeniti u našim srcima, nezamjeljivi Momo? Ne mogu da ga nađem, a utjeha mi je da neće dugo vremena proći i da ćemo se uskoro bracki zagrliti.
Vječnaja pamjat i poštovanje , čika Momiru , planini od srpstva i poštenja.
Bio je oličenje srpskog stradalnika koji se nikada nije predao. Pjevao je dušom zaljubljenika rodne Metohije i dječačke Gornje Morače.
Hvaliće svima koji su ga poznavali.
Bog da mu duši podari vječni spokoj.
Pocivaj u miru m brate SBINE
Svetosavskim vinom pričešćen, kosovskim božurom vidan, dragi čika
Momir ,,domorača“ u svoju Moraču, da u njoj okonča svoje ovozemaljske
puteve.
Prije nekoliko dana rastali smo se kao najrođeniji, onako kako smo se
uvijek sretali i rastajali – s puno porodične ljubavi, sa nadom da ćemo
se još sretati i sa novim pjesničkim planovima. Izrazio je želju da
uređuje moju novu knjigu poezije… Evo, sudbina to nije dozvolila!
Bolna je pomisao kakav će biti naš naredni ,,susret“.
Pocivaj u miru dobri i posteni Srbine
Od Boga mu Carstvo Nebesko, a od nas molitveni spomen!
„Srpski pjevče slavom ovjenčani“
Kume, neka ti je blaženo Rajsko naselje. Počivaj u miru, dobri moj kume!
Slava senatoru Republike Srpske, srpskom poetu i uglednom Moračaninu!
Vječna mu slava i hvala!
Slava velikom srpskom pjesniku!
VJEČNA MU PAMJAT ! NEKA MU JE LAKA SRPSKA ZEMLJA .
Neka je vječni pomen pjesniku Groboslova Momiru Vojvodiću. Ako je Gospod naš Isus Hristos svojim Vaskresenjem pobijedio smrt, onda je i Momir Vojvodić svojim Groboslovima porazio tamu i hladnoću groba.