Milo Đukanović – od srboljuba do srebroljuba globalističkih gramzivih kleptomana

Piše: Milan Gajović

„Uopšte ne sumnjam da su ljudi koji su povezani sa CIA-om ili su na njenoj platnoj listi uključeni u trgovinu drogom.“ (Džon Keri (John Forbes Kerry, 1943, državni sekretar za mandata Baraka Obame; izjavu je dao kao senator, 1996.)

„Bolje je imati jak (marionetski) režim nego neku demokratsku vlast…“ (Džordž Kenan (George Frost Kennan), 1904-2005, podsekretar u Stejt departmentu i ambasador SAD u SSSR-u i SFRJ)
„Zašto je Barak Obama počeo prijateljstvo sa tako marginalnom političkom figurom kao što je Đukanović, koji je duboko uključen u šverc i međunarodnu mafijašku organizaciju koja organizuje trgovinu narkoticima i oružjem.“ (Donald Tramp, kao predsjednički kandidat; 9.novembar 2016.)
„U odgovoru na novinarsko pitanje zašto SAD podržavaju bitangu, nikaragvanskog diktatora Anastasija Somosu, predsjednik Ronald Regan je odgovorio: „Somosa je, naravno, bitanga, ali je on naša bitanga“?!

Dana 24. aprila 2024. godine, Milo Đukanović je dao intervju portalu „Antena M“ i prvi put je u jednom javnom nastupu kritikovao SAD i Zapad zbog „koketiranja“ sa „regionalnim nacionalističkim politikama“ i njihovih odnosa prema Crnoj Gori, a u stvari prema njemu samom.
„Oni jako dobro vide šta se ovdje događa, ali ne posvećuju tome pažnju…To (njihovi drugi prioriteti) ne opravdava za pogrešne politike koje iniciraju ili podržavaju kada je u pitanju evropska perspektiva našeg regiona.“
Po ko zna koji put, i uzaludno dodvornički, ponovio je optužbe protiv „ruskih imperijalnih interesa“ na Balkanu i „velikodržavnih (čitaj: srpskih) projekata“. Kazao je i da „tobožnja ugroženost određenih naroda (čitaj: Srbi) izvan granica matične države“ ruši suverenitet susjednih država, kvari dobrosusjedske odnose, ugrožava stabilnost i evropsku perspektivu regiona. „SAD, tj. Stejt Department sebičnom apsolutizacijom svojih interesa ignoriše političke štete“, naveo je Đukanović, očito, u očajanju.
Odlukom vlasti SAD da Đukanović više nije „njihova bitanga“, crnogorskom tužilaštvu je olakšan put da mu stavi lisice na ruke.
Kao politički konvertit – prevrtač i karakterni akrobata koji se „mijenja kao Mjesec“ (Ciceron), Đukanović je, za gotovo tri i po decenije vladavine, prešao put od pro- Srbina, poštovaoca Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Rusije, do srbofoba, bogoborca i rusofoba.
Pokradenim referendumom o nezavisnosti, priznanjem lažne države „Republika e Kosovës“, neustavnim pristupanjem Crne Gore zločinačkom, terorističkom i okupatorskom NATO paktu koji je izvršio monstruoznu agresiju i na Crnu Goru, pokušajem otimanja imovine eparhija SPC u Crnoj Gori, uvođenjem sankcija Rusiji – našoj trovjekovnoj iskrenoj saveznici i zaštitnici (bez koje Crna Gora ne bi mogla opstati), te ozakonjenjem LGBT+ i „rodno ravnopravnih“ „civilizacijskih tekovina“ Đukanović je, daj Bože privremeno, „iščupao“ Crnu Goru iz njenog prirodnog srpsko-rusko-pravoslavnog staništa.
Pljačkaškom privatizacijom i pravno-ekonomskim nametanjem (neo)liberalnih, „vrijednosti“ Zapada, znatan dio prirodnog i društvenog bogatstva Crne Gore prelio se u džepove članova Đukanovićeve tzv. Prve familije i njegovih kumova, rođaka i prijatelja. Švercom duvana (cigareta), a potom i droge, Crnu Goru je pretvorio u „Tobakonegro“ i „Narkonegro“.
Prema realnim procjenama, Milovlastići su sa bliskim „stranim investitorima“, pljačkaškom privatizacijom, nezakonitim prisvajanjem najvrednijih turističkih i drugih lokacija po Crnoj Gori, i „pranjem“ švercerskog duvanskog i narkomafijaškog novca „obrnuli“ više od dvije milijarde evra, što je oko 30 odsto BDP-a Crne Gore! Veliki dio tog novca, ilegalnim kanalima, iznijeli su iz Crne Gore. Znatan dio državnog novca prenijeli su i deponovali na svoje privatne bankarske račune u inostranstvu i zadržali ga kao svoj, sve do dana današnjeg.
Crnom Gorom i regionom cirkulisao je ogroman „prljavi“ gotovinski novac, najprije od šverca nafte i naftinih derivata, a zatim i od šverca cigareta, preko Jadranskog mora, i šverca narkotika. Taj novac je tehnikama „pranja“, nesmetano plasiran, prikrivan i integrisan u crnogorski bankarski sistem, te prenošen na tajne privatne bankarske račune (Đukanovića i njemu bliskih osoba) i preko brojnih (fiktivnih i stvarnih) „ofšor“ firmi u „poreske rajeve“ širom planete.
Deponovanim „opranim“ novcem i virtuelnim kreditima kupovali su se privredni subjekti, nekretnine, luksuzni automobili, gradili stambeni kompleksi…
Dugogodišnjim moralnim sunovratom i neprekidnim govorom mržnje prema Srbima, Srbiji, SPC i Rusiji, Đukanović dijeli srpsko-crnogorsko državotvorno stanovništvo i opasno ugrožava stabilnost i građanski mir u Crnoj Gori.
Već od kraja 90-tih godina 20.vijeka, američke obavještajne i bezbjednosne službe i NATO pakt su se u potpunosti infiltrirale u Crnoj Gori (u Ministarstvo odbrane, Vojsku CG, Ministarstvo vanjskih polova i europskih integracija, specijalne jedinice policije, ANB, Univerzitet…), odnosno u sve važne segmente našeg državnog i društvenog života. Našom državnom politikom, ključnim državnim i bezbjednosnim službama i ekonomijom (privredom) „suvereno“ rukovode njihove vlasti i tajne službe.
Te službe, kao i NATO pakt stavili su pod svoju kontrolu i zaštitu kriminalno-švercerske klanove u Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, kao i na Kosovu i Metohiji, ostavljajući lojalnom Đukanoviću na raspolaganje znatan dio narko-mafijaškog „kolača“, u zamjenu za lojalnost i zaštitu od krivičnog progona.
Znači, od 1998.godine do dana današnjeg, Crna Gora je, pravno i faktički, kolonija – „narko – tobako“ „banana država“ zapadnih megakapitalista – vladara iz sjenke i njihovih glavnih ekspozitura – SAD, V. Britanije, EU i NATO pakta kao najveće globalističke terorističke organizacije. Zapadnoj „dubokoj državi“ Crna Gora je važna samo kao dio projekta tzv. Velike ili „Prirodne“ Albanije i kao narkotranzitna organizacija CIA-e i NATO-a. CIA i druge zapadne tajne službe pomogle su da se organizuje krijumčarenje preko Crne Gore i na „zapadnom“ Balkanu. Drugim riječima, crnogorska duvanska i narko mafija su, prije svega, projekat CIA-e.
Međunarodni šverc duvana (pogotovo kad su proizvođači tog duvana američke kompanije) i narkotika nije moguć, ako to ne dozvole i kontrolišu američke tajne službe (prije svega CIA, DEA) i NATO pakt, koji na taj način „pune“ svoje tajne, paralelne, „crne“ fondove radi finansiranja subverzivnih operacija svrgavanja njima protivnih i nepokornih šefova država i vlada i drugih državnika, političara i uglednika širom planete.
Podsjetimo se da su CIA i NATO pakt pretvorili i Avganistan u narko državu. U toj državi se proizvodi više od 90 odsto opijuma u svijetu. Od njega se pravi heroin i drugi opijati. Kada je CIA pokrenula tajni rat (1979-1989), proizvodnja opijuma duž avganistansko-pakistanske granice je procvjetala., U prvih pet godina, nakon američke invazije u Avganistanu (2001), proizvodnja opijuma je porasla sa 180 na 8.200 tona godišnje?!
„Trupe NATO-a su…čuvale polja maka, pod izgovorom borbe protiv pobunjenika.“, naveo je američki univerzitetski profesor istorije Alfred Mekoj (Alfred William McCoy,1945) u svojoj knjizi „Politika i heroin: Umešanost CIA u svetsku trgovinu drogom“.
Glavni snabdjevači evropskog tržišta drogom su uvijek bili na teritorijama pod kontrolom vlasti SAD Isporuke droge iz Latinske Amerike se mogu ugovoriti samo uz dozvolu američkih tajnih službi CIA-e i DEA-e. Do američke okupacije Avganistana u Evropu je preko Balkana stizala kolumbijska droga, a od 2002.godine, redovno pristiže i droga iz Avganistana.
Jedan od glavnih zadataka koji je Đukanović dobio od zapadnih gospodara bio je da prizna nezavisnost „pobratimskog“ Narkokosova, te da preko pripadnika i „dugouhih“ saradnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i narkomafijaških klanova, kao i unošenjem velikog opranog kriminalnog novca u Srbiju, izazove i održava destabilizaciju države Srbije i pokušava da oslabi njenu sposobnost da se odupre otimanju Kosova i Metohije.

„Borba portal“ je, 17. septembra 2021.godine, prenio tekst časopisa „Pečat“, u kome se navodi:
„…U vrijeme zajedničke države Milo Đukanović je došao u sukob sa Slobodanom Miloševićem i tu važnu činjenicu je iskoristila CIA. Vezu sa Đukanovićem je uspostavio američki diplomata i obavještajac Robert Gelbard, tadašnji izaslanik Stejt departmenta za Balkan… tada (je) Milo bio pod potpunom kontrolom i više ga treba posmatrati kao agenta CIA-e nego crnogorskog predsednika…Međutim, pojavio se ozbiljan problem finansiranja tog plana (osamostaljenja Crne Gore). Novac za finansiranje procesa osamostaljenja i održanja na vlasti Mila Đukanovića…namaknut je organizovanim kriminalom.“
Prema navodima dnevnog lista „Blic“, od 9.avgusta 2021.godine,Vilijam Montgomeri, ambasador SAD u SRJ, odnosno u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, izjavio je da su SAD u Cavtatu imale brod sa ekipom CIA. Glavni zadatak CIA-e je bio da spasi tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića od Slobodana Miloševića.
Montgomeri je, i u intervjuu za zagrebački „Večernji list“, od 18.srpnja (jula) 2021.godine, potvrdio da su za finansiranje Đukanovićeve vlade dopuštali krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Kazao je i da su svi znali šta se dešava, ali su to dopustili, jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću bio potreban protiv Miloševića.
Američki ambasador je potvrdio je da je Đukanović bio marioneta administracije SAD i Zapada i da je „…kada je vidio da Milošević neće pobijediti, okrenuo je pogled na Zapad i zatražio podršku. U toj ulozi je bio tokom kampanje bombardovanja SRJ…Kada se Đukanović okrenuo i odmakao od Miloševića, kada je bilo teško obezbijediti finansiranje za njegovu vladu, počeli smo dopuštati masovnim krijumčarima da operišu iz Crne Gore. Mi kao Zapad okrenuli smo glavu i odlučili da ne vidimo to krijumčarenje. Među ostalima i Italija. Svi su znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću bio potreban protiv Miloševića…Kada su Italijani odlučili da ga ipak procesuirali, Đukanović se okrenuo Rusima, a kada mu se otvorio novi prostor, odrekao se Rusa i pridružio se NATO-u…“
Iz dokumenata koji su postavljeni na sajt „Predsjedničke biblioteke i muzeja Bila Klintona“ navodi se da je Klintonova administracija samo za 1999.godinu Crnoj Gori pomogla sa 55 miliona dolara.
SAD su prinudile italijanske vlasti da „žmure“ nad švercom duvana preko Jadranskog mora i onemogućile su da se Đukanović krivično procesuira pred italijanskim sudovima.
Kako vlasti SAD tretiraju Crnu Goru kao „saveznika“? Evo nekoliko primjera:
1)Dana 24.maja 2011.godine,bivši američki predsjednik i ratni zločinac, Bil Klinton je, na konferenciji Balkanske inicijative za jačanje društava jugoistočne Evrope, u Budvi, Crnu Goru nazvao Makedonijom riječima:

„Ako se suočavamo sa problemima, gledamo u budućnost i koncentrišemo se na ono što nam je zajedničko, budućnost je svijetla. I budućnost Makedonije koja svojom ljepotom oduzima dah…“
2) Izjava predsjedničkog kandidata Donalda Trampa, koju sam citirao na početku teksta.
3) Na sastanku šefova država i vlada, članica NATO-a, koji je održan u Briselu, 25.maja 2017.godine, predsjednik SAD Donald Tramp je grubo odgurnuo premijera Duška Markovića (ne osvrćući se na njega), kako bi se probio u prvi red.
4) Predsjednik SAD Džozef Bajden je, 12.jula 2021.godine, Milu Đukanoviću čestitao „13.jul“ – Dan državnosti Crne Gore, ali je u čestitki pomiješao Đukanovića sa premijerom Zdravkom Krivokapićem. Naime, Bajden je kazao kako je bilo važno čuti „Vaše inpute tokom našeg nedavnog NATO samita u Briselu“, na kojem nije bio Đukanović već Krivokapić?!
Zašto je Milo Đukanović pristao na mazohistički, ponižavajući i vazalni odnos (kolonijalni položaj) Crne Gore prema SAD?
1)Prijetila mu je ozbiljna opasnost da, kao tadašnji predsjednik Vlade, bude optužen i osuđen pred NATO Haškim kvazi tribunalom za patriotsko postupanje, u vrijeme separatističke pobune u Hrvatskoj i BiH, od druge polovine 1991, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, 14.decembra 1995.godine. I bivša glavna haška tužiteljka, Karla del Ponte, posvjedočila je da ju je Đukanović ponizno, gotovo plačnim glasom, molio da ne bude svjedok optužbe u montiranom procesu protiv haškog heroja Slobodana Miloševića. Naime, Đukanović je znao da bi u unakrsnom svjedočkom ispitivanju optužio i sebe samog.
2) Postojala je izvjesnost da bude procesuiran i osuđen pred italijanskim, ali i sudovima drugih država za „poslovnu“ saradnju crnogorskih vlasti sa italijanskim mafijaškim organizacijama u švercu duvana, u prvoj polovini desete decenije 20.vijeka.
3) To mu je bio jedini način da opstane na vlasti i da se nastavi sa švercom, te da dobija znatan dio narkoduvanskog „kolača“, odnosno dio sredstava od šverca duvana i narkotika kroz Crnu Goru i šire na Balkanu.
4) Američke i druge tajne službe su ucijenile Đukanovića audio- vizuelnim zapisima raskalašnih narkoseksualnih bunga-bunga zabava (orgija) u kojima je i on često učestvovao.
Skupština CG je, ponajviše „zaslugom“ Mila Đukanovića, 2017.godine, u retrogradnom istorijskom hodu i protivno volji većine državotvornog stanovništva u Crnoj Gori (Srba i Crnogoraca koji govore srpskim jezikom), donijela neustavnu odluku o pristupanju Crne Gore NATO-u!
Time je počinio najveću izdaju u crnogorskoj i svesrpskoj istoriji sa tragičnim geopolitičkim posledicama. Naime, neustavnim pristupanjem Crne Gore NATO-u prekinuta je kopnena veza između naše vjekovne zaštitnice Rusije i srpskog državnog i etničkog prostora i zatvoren je obruč oko Srbije i Republike Srpske.
Pristupanjem NATO-u, crnogorska vlast i njene tajne službe postale su aktivni učesnici specijalnog, hibridnog, mrežnog (mrežnocentričnog) rata Zapada protiv Srbije, Republike Srpske, srpskoga naroda u cjelini, pravoslavlja i Rusije, kao proksi (preko Ukrajine) oružanog rata protiv Rusije, što je u suprotnosti sa suštinskim države Crne Gore.
Prema navodima medija, Đukanović, iako na funkciji predsjednika RCG, u toku agresije na našu zemlju – SRJ, veleizdajnički „pomogao NATO-u…u ogromnoj mjeri“ i „agresorima dostavljao obavještajne podatke i…sabotirao odbrambene akcije tadašnje SR Jugoslavije“?! Zajedno sa Zoranom Đinđićem, molio je i za nastavak NATO agresije na SRJ (a time i na Crnu Goru) sve dok se Slobodan Milošević ne ukloni sa vlasti?!
U zajedničkoj izjavi za „Njujork tajms“, od 8.maja 1999.godine (New York Times, Opinion After The War In Serbia Is Over By Milo Djukanovic and Zoran Djindjic, may 8, 1999), oni pozivaju NATO da nastavi bombardovanje Srbije sve dok Milošević ne padne s vlasti?“ Zatražili su i okupaciju tadašnje SRJ?!
U toj izjavi se, između ostalog, kaže:
„…If the war ends with a signature on a peace agreement and the same leadership in power, with Slobodan Milosevic at the helm, the tragedy and violence will continue…“
Ili u prevodu:
„…Ako se rat završi potpisivanjem mirovnog sporazuma i sa istom vlašću, sa Slobodanom Miloševićem za kormilom, tragedija i nasilje će se nastaviti…“?!
IN4S portal je, 5. septembra 2018.godine, objavio da je „Aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović tražio da NATO bombarduje pojedine objekte u Crnoj Gori. To se navodi u dokumentima na sajtu Predsjedničke biblioteke i Muzeja bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona…po svedočenju Klintona i (tadašnjeg francuskog predsjednika) Žaka Širaka, datom BBC-u, Đukanović (je) sam zatražio bombardovanje ciljeva u Crnoj Gori „promiloševićevaca“, među kojima je i Murina. U filmu BBC-a „Pad Miloševića“, Klinton je kazao da je bombardovanje lokacija u Crnoj Gori, među kojima je i Murina, tražio direktno Đukanović…“
„ (Ričard) Holbruk (specijalni američki izaslanik za Balkan) je u autorskom tekstu, koji je objavljen u „Njujork tajmsu“, još 10.aprila 2001.godine…izneo šokantnu činjenicu u vezi sa Đukanovićevim angažovanjem tokom NATO agresije…Prema njegovim rečima, crnogorski lider se „hrabro suprotstavio Slobodanu Miloševiću i pomogao NATO-u…u ogromnoj meri tokom rata na Kosovu“…(President Milo Djukanovic of Montenegro bravely stood up to president Milosevic during the Kosovo war, helping NATO enormously)… Stručnjaci veruju da je Đukanović agresorima dostavljao obaveštajne podatke i da je sabotirao odbrambene akcije tadašnje SR Jugoslavije.“ (Dnevni list „Informer“, 5.mart 2020.godine)
Kako vlasti SAD postupaju prema višedecenijskim lojalnim marionetama, „njihovim bitangama“, koji im više nijesu potrebni ili im postanu teret, poučan je primjer Manuela Norijege (1934-2017), panamskog generala i diktatora. Po naređenju tadašnjeg predsjednika Džordža Buša Starijeg, u operaciji „Pravedni cilj“ (Operation Just Cause), vojska SAD je Norijegu svrgla sa vlasti, kidnapovala ga i odvela u Majami, gdje je osuđen na 40 godina zatvora, za trgovinu drogom.
Invazija na Panamu trajala je od 20.decembra 1989, do 31.januara 1990. godine. U njoj je učestvovalo više od 20.000 vojnika, koji su preuzeli kontrolu nad tom zemljom. Prema zvaničnim podacima, ubijeno je 514 panamskih vojnika, a prema nezvaničnim, više od hiljadu. Norijega se predao 3.januara 1990.godine.
Panamski diktator je bio na platnom spisku CIA-e od kraja 50-tih godina 20.vijeka, pa sve do 5.februara 1988.godine. Do tada su Ameri žmurili i na njegovu trgovinu drogom. Školovao se u visokim vojnim školama SAD i bio blizak saradnik američkih vlasti.
Pred specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore predstoji veliki posao. Neophodno je i krivičnopravno rasvijetliti Đukanovićevu spornu ulogu u: brojnim (dvocifrenim) nerasvijetljenim ubistvima u Crnoj Gori i šire na prostoru bivše SFRJ, vezanim, prije svega, za šverc duvana; nezakonitom sticanju „prvog miliona“; višemilionskoj pljački državne imovine; „Pandorinim papirima“; montiranom „državnom udaru“; nezakonitom praćenju i prisluškivanju njemu protivnih patriotski opredijeljenih građana; za dugovremeni govor mržnje… Vjerujem da će reformisano tužilaštvo ispitati i višegodišnje poslovanje „Prve banke“ – porodične banke Đukanovićevih, kao i drugih crnogorskih banaka povezanih sa Prvom familijom.
Paralelno sa tim procesom, neophodno je i poboljšanje krivičnog zakonodavstva, procesuiranje korumpiranih sudija i kadrovsko „provjetravanje“ u sudstvu, biranjem za sudije časnih ljudi i istaknutih pravnika.