Milo Đukanović spremio „bijelu zastavicu“, a gdje je i šta radi njegov (ne)vjerni Duško Marković?

Nakon ubjedljivog poraza u drugom krugu izbora za Predsjednika Crne Gore, uzurpator te funkcije u dva mandata Milo Đukanović, pošao je u Dubaji na odmor. Postizborni „đir“ nastavio je prisustvovanjem krunisanju kralja Čarlsa Trećeg. U međuvremenu stigao je i da ohrabri ukrajinsku stranu u ratu, naredio je počasnu artiljerijsku paljbu sa brda „Gorica“, a juče se sastao i sa budućim šefom države Jakovom Milatovićem u procesu primopredaje vlasti.

Intenzivno, nego što!

Ali, gdje je i šta radi za sve ovo vrijeme nekada perspektivni zamjenik šefa organizovane kriminalne bande DPS-a, premijer, poslanik, višestruki ministar, direktor ANB-a, i šta sve ne – Duško Marković?

Osim tri stidljiva tvita koji svaki počinje riječju „osuđujem“(„napad“ na Jevta Erakovića, poziv na saslušanje Nele Savković i izvođenje himne u režiji Danice Crnogorčević) – dakle, ništa važno, tokom ove godine nismo zabilježili niti jedan izlazak u javnost Duška Markovića.

A, nije da nam, posle svih ovih godina, u nekom čudnom smislu, ne nedostaje njegov originalni čas iz demokratije koji je manifestovao kroz odnos prema Kosovu i Metohiji, kada je izjavio da preko 80% građana Crne Gore ne podržava priznanje nezavisnosti ove UČK paradržave, ali da je interes Crne Gore bio da se odluči na način na koji se odlučila; fali nam njegova vizija gušenja mirnih građanskih protesta i onih čuvenih 15 minuta koliko mu je navodno trebalo da sa gomilom svojih policijskih i parapolicijskih hordi „uspostavi javni red i mir“.

U krajnjem, zašto ne pomenuti i onu tužnu izjavu da nije posao države Crne Gore da razvađa kriminalce.

Bio je to period kada je mladost Crne Gore završavala na pločnicima crnogorskih gradova, u eksplodiranim automobilima, raznim sačekušama… Kada su životi običnih građana bili ugroženi.

To je period, podsjetimo, i „zidanja Skadra od Smokovca do Mateševa“, famoznih stambenih kredita, nacionalne diskriminacije srpskog naroda, to je period sveprisutnosti montenegrinske arogancije koja je kulminirala onom ludačkom prijetnjom o deportaciji sveštenika Srpske pravoslavne crkve i organizovane „traktorijade“ za sve nepodobne pojedince i jedan cijeli narod.

Pričati o Dušku Markoviću, a ne podsjetiti se njegove uloge u organizovanom švercu, konekcijama sa narkom bosom Naserom Keljmendijem i nadaleko čuvenom „Mojkovačkom klanu“, vjerujemo da ne bi imalo smisla.

Međutim, u moru bedastoća koje se vežu za ime i prezime ovog čovjeka, jedna od najvećih je uloga Duška Markovića, tadašnjeg prvog čovjeka crnogorske tajne policije, u slučaju ubistva urednika Dana Duška Jovanovića. 

Podsjetimo, istražni sudija koji je vodio cijeli slučaj ubistva najpoznatijeg novinara u Crnoj Gori, isticao je da Duško Marković nije dostavljao podatke o ubistvu Jovanovića, čime je prekršio zakon. Nadalje, supruga ubijenog Jovanovića svjedočila je da je neposredno pred ubistvo Duško Marković rekao uredniku Dana da će od njegovog metka stradati. Po svjedočenju nekadašnjeg ambasadora Crne Gore u Vašingtonu, Srđe Darmanovića, Duško Marković je slovio za pouzdanog partnera NATO zemalja.

Prošlo je 19 godina, a uloga Duška Markovića u ovom slučaju još uvijek nije rasvijetljena.

I ne samo u ovom slučaju.

Politički fenomen „Duško Marković“, kao čovjek koji je, nakon Mila Đukanovića, zabilježio najduži staž na crnogorskoj političkoj sceni i, u jednom tranutku, koncentrisao najveću moć u državi, nemoguće je u potpunosti demistifikovati bez sprovedene lustracije – otvaranja tajnih dosijea službi bezbjednosti i intezivne saradnje sa međunarodnim partnerima.

Ukoliko do toga ne dođe, nažalost, Marković će ostati nedodirljiv.

Pročitajte još:

Milo Đukanović je u Dubaiju, ali gdje je i šta radi njegov vjerni Veselin Veljović?