Miodrag Lekić: Crna Gora, opet, između novih nada i starih obmana

Predsjednik Demosa Miodrag Lekić kaže da sve nas treba da zabrinu obećanja o ekonomskom preporodu bez stvaranja novostvorene vrijednosti, bez zaustavljanja institucionalnih i programskih konfuzija.

Lekić je u intervjuu za „Dan“, govoreći o „Evropi sad 2“ rekao da će se ukoro znati efekti i uopšte ozbiljnost cijelog programa, koji neće moći da zamijene slogani, tvitovi kao skraćeni brevijar opštih mjesta bez ozbiljnog sadržaja, fotografije političara sa ambasdorima i sa putovanja, kao i slična kičasta praksa dominantne crnogorske političke prakse.

Ovaj bivši diplomata ističe da, kada je saradnja sa takozvanim zapadnim partnerima u pitanju treba biti lojalan, ne i servilan.

– Ne biti objekat kojim se upravlja, već biti i ozbiljan subjekat koji poštuje druge, saveznike i nešto više, a pritom misliti svojom glavom i primarno djelovati u interesu svojih građana i države – kaže Miodrag Lekić.

Predsjednik Demosa ističe da interakcija i saradnja sa svijetom mora postojati, i ona je u našem interesu.

– A spoljni uticaj suprotan međunarodnim pravilima, koji stvara sliku Crne Gore kao države protektorata i mjesta autokolonijalne svijesti, primarno zavisi od nas samih ovdje – kaže on.

• U novu godinu ulazimo sa novom vladom, koja je nastala nakon dugih pregovora i pod pritiskom domaće ali i međunarodne politike. Vlada je veoma optimistična kada su evropske integracije u pitanju i govori o svojim velikim dostignućima. Jesmo li stvarno tako napredovali za protekla dva mjeseca ili se ipak nešto događa u Evropskoj uniji, koja je odlučila da nam otvori vrata?

Živimo u vremenu demagogija i populizma. 30. avgust 2020, bez sumnje istorijski događaj smjene autoritarne i kriminalizovane vlasti mirnim putem, jeste dijelom narušen stilom nove, često nedorasle vlasti koja je propagandno-karnevalskim djelovanjem degradirala javnu riječ.

Nije mnogo onih kojima se može vjerovati na javnoj sceni. Rezultati i dalji nagovještaji u tužilaštvu jesu izuzetno pozitivao, nažalost, i prilično usamljeno reformsko ostvarenje u prethodnom trogodišnjem periodu.

Ekonomija – ta toliko važna i konkretna oblast se kreće u javnim objašnjenim između istorijskih uspjeha i bankrota.

Jedina istina i kontinuitet jeste zaduživanje zemlje, uprkos dominantnoj propagandnoj neistini svaka vlade, od DPS do danas – da budžet bilježi suficit!

Svijet je obišla spektakularna vijest o iskopanom tunelu prema državno-sudskim institucijama, dakle, riječ tunel je postala metafora za stanje u zemlji. Uzgred sam događaj se polako zaboravlja, bez rezultata u istrazi, ako ona uopšte na ozbiljan način još i traje.

Suočavanje sa istinom, dakle i sa sopstvenim slabostima, jeste čin odgovornosti, pa i hrabrosti, u ovom trenutku crnogorskog društva.

• Kao iskusni diiplomata recite nam vaš stav povodom uticaja naših „zapadnih partnera“ na formiranje Vlade i uopšte na političke tokove u Crnoj Gori?

To je stav o svim partnerima koji bi potencijalno pretendovali na spoljno uređivanje crnogorske države, pa i po cijenu njenog ponižavanja.

Da se razumijemo, interakcija i saradnja sa svijetom mora postojati, i ona je u našem interesu. A spoljni uticaj suprotan međunarodnim pravilima, koji stvara sliku Crne Gore kao države protektorata i mjesta autokolonijalne svijesti, primarno zavisi od nas samih ovdje. Koliko će, prije svega vlast i politički činioci, pa i demokratska javnost, to dozvoliti.

Nažalost, često se demonstrira servilnost prema međunarodnim faktorima, posebno onim najačim. Čak ne mali broj političara očekuju da takva servilnost pojačava njihovu unutrašnju političku poziciju. Time se produbljuje degradacija, pa i degeneracija političke scene u zemlji.

Uticaj tkz. zapadnih partnera, mada i taj terminološki pojam treba demistifikovati, na formiranje vlada u Crnoj Gori, čak i na personalni sastav vlade, posebno u kontekstu formiranja 43. vlade, ali i drugih, jeste bio evidentan, sa elementima skandala i ponižavanja zemlje. I sa lošim rezultatima po zemlju. Treba li podsjećati da se ista vlada iznutra raspala vrlo brzo i pala u paralamentu, nakon čega niko od stranih sastavljača i domaćih mešetara nije pruzeo odgovornost za takav bilans.

• Da li je Crna Gora suverena država, s obzirom na to da se i političari iz vlasti vrlo često pozivaju na zahtjeve zapadnih partnera?

Nažalost, i to se pitanje sada postavlja, dakle nakon stranih miješanja, bez presedana u crnogorskoj istoriji. Sa kontraproduktivnim efektima, čak i za domaće izvođače tog miješanja. Jer servilni političari se lako i odbace nakon izvršenih zadataka.

Već sam više puta javno rekao i to jasno konkretizovao da neke intervencije sa strane, navodno u ime zapada, koje su više ličile na stil komesara Kominterne 30-ih godina prošlog vijeka, nego na zapadnu kulturu demokratskih pravila. Takvi potezi rizikuju da u očima građana proizvode kompromitaciju onog pravog zapada, čija demokratska i kulturna tradicija treba da nam bude u mnogo čemu uzor.

Treba da je jasno da na spoljno političkom planu treba primarno poštovati međunarodno pravo i pravila, kao i obaveze iz prihvaćenih savezništava.

U najkraćem treba biti lojalan, ne i servilan. Ne biti objekat kojim se upravlja već biti i ozbiljan subjekat koji poštuje druge, saveznike i nešto više, a pritom misliti svojom glavom i primarno djelovati u interesu svojih građana i države.

• Pokret Evropa sad koji čini okosnicu nove vlade, svoju izbornu pobjedu može da zahvali programu „Evropa sad“. Kakva su Vaša očekivanja i da li znate šta taj program sadrži i predviđa?

Veliki jaz, zapravo neprijatna provalija, u Crnoj Gori jeste u dužem periodu između Reći i Učiniti. Lako se kaže i brzo zaboravi. Ovo pitanje čeka i tvorce pomenutog, obećanog projekta. Mislim da je fer dati određeni vremenski prostor, istina ne i dug, za realizaciju tog programa. Ono što zabrinjava jesu obećanja o ekonomskom preporodu bez stvaranja novostvorene vrijednosti, bez zaustavljanja institucionalnih i programskih konfuzija. Efekti poreskih reformi, što jeste bila suština „Evrope sad 1“, u uslovima ipak velikog i sistemskog haosa, pa i očiglednog nerada u Crnoj Gori, imaju ipak ograničen karakter.

Ukoro će se znati efekti i uopšte ozbiljnost cijelog programa, koji neće moći da zamijene slogani, tvitovi kao skraćeni brevijar opštih mjesta bez ozbiljnog sadržaja, fotografije političara sa ambasdorima i sa putovanja, kao i slična kičasta praksa dominantne crnogoske političke prakse. Vidjeće se i šta dalje sa važnim pitanjem lakog rasipanja novca, te utemeljene skorojevićke prakse, ne samo koruptivnih iskušenja već i trošenja novca na putavanja, koja se pretvaraju u politički turizam na račun građana. Sve to kao estradno poimanje politike kao zabave na račun drugih.

Nekontrolisana vladavina vrha DPS-a je vremenom izgradila takvu praksu, koja je, nažalost, kasnije u nekim slučajevima čak i prevaziđena što je kompromitovalo ne samo aktere takvih radnji već i sve one vrijednosti sa kojim se krenulo 30. avgusta 2020. A krenulo se – treba li na to podsjećati – sa velikim htjenjima za ozbiljnu demokratsku, ekonomsku i moralnu reformu crnogorskog društva.

Očigledno je mnogo pitanja i neizvjesnosti o tome kako će sve dalje ići. Crna Gora je opet između novih nada i starih obmana.