Mojkovačke profesore treba išćerati iz škole
1 min read
Bećir Vuković
Piše: Bećir Vuković
Oficir ne smije ostaviti vojnika, niti učitelj đaka.
Otkako je vojske i vojinstva, oficira koji pobjegne od vojnika, odmah prislone uz prvi zid, i strijeljaju.
Učitelj, koji napusti đaka, biva išćeran iz škole. Docnije, učitelj se prstom pokazuje. A, djeca ga zukvama gađu. Učitelju, nikad više nijedan đak bilo koje generacije, ne naziva – dobar dan..!
Nekad su profesori išli na strijeljanje sa đacima. U Kragujevcu, profesor Miloje Pavlović, pred uperenim fašističkim cijevima u srca svojih đaka, i uperenim cijevima u njegove grudi, viknuo je: „Pucajte, ja i sada držim čas!“
Da je profesor Miloje Pavlović preko Šumarica pobjegao od svojih tića, uzeo bi orden od okupatora, i uzeo obraz vaskolikom Srpstvu. Ali, Miloju bijaše milija smrt sa svojim đacima, nego život izdajnika svojih đaka. Blago Miloju Pavloviću, koji se na krilima svojih tića vazneo u nebo.
U Mojkovcu, profesori su pobjegli od svojih đaka… Isto bi i sa bojišta Bojne njive pobjegli od čete svojih đaka..!
Gdje su bile profesorice dok su šetale njihove ljepotice. Ljubomorne na svoje učenice, profesorice se povukle na terase da umažu svoje smežurane butkice, za predstojeću izbornu sezonu.
Čulo se, kažem, da jedna zagorela depeesovka, profesorka, nije izvolela da izađe na ulicu i isprati šetnju maturanata, i ako je u povorci mladosti bila i njena kćerka…
Zdravo bila Korona, propašće im i kampanja, i sezona.
U Crnoj Gori, škole su bunkeri DPS – a. Direktori škola jedino brinu da koji glas ne promakne depeesu ispod krova škole, brinu više nego o vaspitanju, znanju, i etici koji izlaze ispod krova škole.
Pitaju li se mojkovački profesori otkuda toliki jaz između njih, i onih koje su vaspitavali. To nije simbolička razlika. A sve što se u okvire simbola ne može smjestiti, postaje užas, i pakao, kaže Frojd. Toliko bi morali znati (i), vajni mojkovački profesori.
Važnije je kako đak ocijeni učitelja, nego kako učitelj ocijeni đaka. Đak ocjenu nosi samo godinu, a učitelj cijelog života. Na kraju, učitelja ne mogu odvojiti od ocjene đaka, nego je i u grob unese.
Baška, mojkovački profesori ovim činom bježanije od svojih đaka, nimalo ne pomažu voljenoj partiji, nego je još više ubijaju, dotucaju, degradiraju…
Nekada, Krvava bajka Desanke Maksimović, nije se učila iz čitanke, nego se sricala, i čitala sa zida učionice.
Prije neku noć mojkovački Maturanti nulama su ocijenili svoje profesore, i profesorice. Dok su šetali Maturanti ulicama Mojkovca, gdje je bio njihov profesor etike.
U zdravlje Korone, biće još onih koji će bježati pored puta, bilo da su zaraženi, ili poraženi.
Dobio sam glas preko Brdah, da epski pjesnik Slavko Perošević, već doćeruje stihotvorenie o mojkovačkim profesorima. Pa kad Slaviša opremi i obuče profesore i profesorice za dugu šetnju, i imbrećenje, zaboraviće preporuke DPS -a. Eto, tako, mojkovački profesori dospjeće do struna gusalah, i do – sluha naroda.
Kad je kolega, profesor, pokušao da ubijedi profesora Miloša Đurića, da potpiše nekakvu lojalnost okupatoru, Miloš Đurić, najveći helenista, sa gnjevom je odgovorio već preneraženom kolegi: „Lako je vama potpisati, vi predajete diple, a ja predajem etiku.“
Da je živ moj brat profesor Miodrag Vuković – Vukas, nema toga, niti ima te partije niti Antitijela, koji bi mu mogli zabraniti da šeta ulicama Mojkovca sa svojim maturantima. Vukasu niko ne bi mogao zabraniti da isprati svoje đake u budućnost, pa taman da Tara počne teći uzvodno od Mojkovca ka Podbišću, pa taman da šetnju maturanta zabrani car Franjo Josif, pa taman da šetnju zabrani i švapski kaplar Josip Broz.
Preksinoć mojkovački Maturanti u šetnji svojim gradom, sinoć u Litiji za odbranu svetinja od Partije svojih profesora. Neko je za ponos, neko za bruku. Vazda je tako bilo, i biće.
Svaka ti je na mjestu ,al svapski kaplar neka te.
Guslaj, guslaj. Ti kragujevacki djaci koje pominjes ustajali su protiv okupatora, a danas u Crnoj Gori ti isti ‘djaci’ sa litija, ruse spomen ploce ucesnicima u borbi za oslobodjenje od cetnika i drugih fasista. Nije depeesovac svako ko voli Crnu Goru.
Ti i tebi slični srušili ste ugled i dostojanstvo C. Gore. A ne Bećir, maturanti i učesnici litija. Oni vraćaju dostojanstvo C. GORI. a spomenik imena ustanika vi ste polomili i poturili kao kukavičike kaje. Bando jedna nenajedena. Ti mora da se neki od ovih profesorlčića kukavica. Ne šetaš sa maturantima ali ideš da se najedeš i napiješ o trošku njihovih roditelja koje ste opljačkali do temelja. Bando…
Becir! Taj covjek svaku rijec otkuje kao ljutu kosu i ona zvoni, odjekuje, zvizdi i sijece paprat, korov, trnjinu i smrdljiku… I iskreci raskosom, predvaja mrak i svijetli…
Becir! Taj covjek svaku rijec otkuje kao ljutu kosu o’ nakovanj i ona zvoni, zvizdi i sijece paprat, korov i smrdljiku… I iskreci, raskosom svijetli i predvaja mrak…
Tomovic Ilija Igor
Nijesu prošetali gradom ali su zato prošetali po trpezi ,,,,
Nema vise ni Vukasa ni Radovana Rakocevica ni Velimirovica…ali poseban respekt za profesoricu Ivanu Gordic i njenu neustrasivost…
Hvala brate naš Bećire!!Hvala ti što čuvaš naš brdski ponos.Neko će se ispravit,neko sageti glavu..a ogledalo imamo svi pa se treba da se jednom suočimo sa sobom!!
ODA MOJKOVACKIM UCENICIMA,
POSMRTNI MARS,MOJKOVACKIM PROFESORIMA.
Gospodine Becire,
evo i Vi ste ih ka`“guslama opjevali“.
Divljenje i Vama i gospodinu
Raicevicu – Bog Vas spoji
citaocima na radost.
Inace, meni je neopisivo strasan
postupak profesora, ali i gradskih
vlasti.
No, ljepotu, dostojanstvo i duh Nase Mladosti
nisu mogli umanjiti nedostojni profesori.
Naprotiv, ova djeca su stavila
krunu na svoje glave.
Ovo je mozda vaznije od svega sto
su u skolskim klupama ucili.
UDALJITI SVE PROFESORE I
ZABRANITI IM PRISTUP PROSVETI
I BILO KAKVOM RADU SA MLADIMA.
NEDOSTOJNI !!!
Bećire, taki su montenegrini – mojkovački profesori. Ništa oni ljutsko nemaju.
Ipak na mlađima svijet ostaje. Hvala tim maturantima što nijesu kao njihovi profesori.
Sad tek vidimo dokle nam se sve urušilo
Boze, kakve rijeci! Ne samo u centar! Nek se cuje!
Dotakli smo dno.
NIJESMO, DOK IMAMO OVAKVE MATURANTE.
DRUSTVENI TALOG OSTAJE NA DNU.
TAMO IM JE I MJESTO.
Mozda jesmo dotakli dno, mada smo vec nekoliko puta mislili da ne moze gore. Jedina nada su ovi djaci, i broj mladih na litijama.