„Najviše dobijaju oni koji sami uzimaju“

Piše: Jovo Pejović

Jedan od oniih najodanijih članova partije, stalni član biračkih odbora i aktivista koji je sve radio iz ličnog uvjerenja, bez ikakvog interesa, sjedio je na klupi sa svojim sinom vidno oronuo i zabrinut. Možda me u svojoj zabrinutosti nije ni primijetio, ali ja odlučih da mu se javim. Kada sam ga oslovio po imenu, uslijedio je bratski zagrljaj. Imao sam osjećaj da sam mu skinuo svu muku u životu. Na moje pitanje kako je, malo zastade pa poče tužnu priču: ”Teško sam obolio. Imao sam nekoliko hiruških intervencija. Bio sam na ivici života i smrti. Teško se krećem. Sin mi ne radi. Svaka muka me stigla. Svi naši drugovi su me zaboravili. Zbog toga se često pitam što bi sa onim ljudima i kako se preko noći promijeniše. No kako si ti i tvoja porodica? Radiš li još? Jesi li još u politici?” “Polako starim, ali sam još na nogama. U penziji sam već dvije godine, a više nijesam u politici. Bilo je dosta. Vrijeme je za neke nove ljude.”, odgovorih. Nijesam komentarisao neka imena na koja mi se požali, već sam se poslužio riječima legendarnog Duška Radovića:“Najviše dobijaju oni koji sami uzimaju. Zatim oni koji najviše traže. A tek ono što ostane poslije njih, dijeli se onima koji zaslužuju.“ Ja dodadoh, ako njima poslije svih išta ostane. Ovakvih primjera je nažalost previše. Taj osjećaj zaboravljenosti nosi u sebi veliki broj časnih ljudi širom Crne Gore koji su u politiku ušli iz emocije i vjere da će se ideje u koje vjeruju ostvariti. Vjerovali su da su iz istih razloga to učinili i oni koje su birali kao svoje predstavnike.

Međutim, politika je postala biznis, a borba za funkcije pitanje života i smrti. Najgori oblik očaja koji može zavladati u jednom društvu je da je uzaludno živjeti pošteno. A bio sam mnogo puta svjedokom da lideri političkih partija srdačno dočekuju ljude sa sumjivom prošlošću, a hladno one poštene, obične ljude. Ali to je do čovjeka, kako je govorila američka književnica Li Harper:“Možete čovjeka izvući iz blata, ali ne i blato iz čovjeka.” Svrhu poštenog čovjeka najbolje je pojasnio Nobelovac Ivo Andrić:”Biti čovjek, rođen bez svog znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferaki pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji najčešće nijesu po mjeri naših snaga.

A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko:biti čovjek“. Kada bi naši političari bili više ljudi, a manje političari, svima bi bilo bolje. Manje bi se dijelili i više poštovali. Uvođenjem u pravilo ponašanja međusobne optužbe i svađe i stvaranje klime da je svako svakoga izdao, pretvorićemo se u veliko ništa u kome će najgori voditi glavnu riječ, a najbolji ćutati. Crna Gora se nalazi na raskršću razapeta politikama raznih sfera uticaja koje svaka za sebe vuče na svoju stranu.

Vještačka podjela jednog te istog naroda na srpski i crnogorski i guranje Crne Gore ka građanskoj državi može biti pogubna varijanta za njenu budućnost, i uvijek će biti povod za nove podjele, jer ako sada uđemo u pogrešan voz, sve sljedeće stanice će biti pogrešne. Ne sporeći pravo da se svako osjeća onako kako misli da treba, teško se mogu osporiti istorijske činjenice da su Crnogorci Srbi, o čemu najbolje svjedoče prvi popisi u Crnoj Gori, ali i srpski jezik i crkva, koji su kroz istoriju činili temelj njene državnosti. Ostaće za analizu i ozbiljno izučavanje kako smo jedinstveni kada se plemenski izjašnjavamo kao Kuči, Piperi, Rovčani, Moračani, Zećani, Bjelopavlići, Vasojevići, Lješljani, Katunjani, Crmničani, Bratonožići, Pivljani, Banjani, Lješkopoljci, Riječani, Grbljani…, a kako smo podijeljeni kada se treba izjasniti kao Srbin ili Crnogorac. No, da je Crna Gora zemlja čuda najbolje svjedoče primjeri jednog broja političara i intelektualaca čija veza sa Crnom Gorom traje nekoliko desetina godina a koji sebi daju za pravo da prekrajaju istoriju negirajući srpstvo, a promovišući crnogorstvo suprostavljajući ih jedno drugom. Kada Crna Gora shvati da je pomirenje Srba i Crnogoraca uz poštovanje svih prava ostalim narodima temelj na kome je počivala i treba da počiva Crna Gora tada će biti ispunjena želja najvećeg broja Srba i Crnogoraca kojima je Crna Gora i njena budućnost na srcu.