NATO izbori 2014. godine
1 min read
Pripremaju se izbori 2014. Kao i svi prethodni, i ovi će, u najvećoj mjeri, biti simulacija izbornog procesa. Prostor za izbornu manipulaciju i brutalne režimske prevare svakako se suzio, ali je dovoljno širok da bi se rezultati prihvatili kao legitimni.
Steroidni iskaz „moći”, ispucan na Cetinju i Mojkovcu, samo je dimna zavjesa u kojoj DPS pokušava da sakrije činjenicu da su se sasvim primakli granici, čak i formalne rezultatske neizvjesnosti. Uz SDP koja ima vrlo živahnu šizofreno-opozicionu ulogu, nije nikom jednostavno, a pogotovo DPS-u da odredi sopstvene koordinate u sadašnjim i budućim političkim procesima.
Na narednim izborima će se, pored već viđenog političkog folklora, prelamati lična i politička sudbina Mila Đukanovića koji, već sada vidno usplahiren i s manjkom takta, traži formulu za preživljavanje. Izvjesno, on je već odavno „spakovan” u „fiokama” raznih zapadnih službi za dugu robiju, ali je potpuna enigma šta se nalazi u ruskom „ormaru”. Zapad je u principu, pa i u njegovoj priči, istrajniji i perfidniji, a istok nedokučiviji i sigurno brutalniji.
NATO intenzivno priprema svoje političko predstavljanje na izborima 2014. preko takozvanog državotvornog bloka. Sem Krivokapićevog SDP-a, u tom bloku će se uglavnom naći partije, strukture, pojedinci sa nijansiranim, ali dokazanim antisrpskim angažmanom. Okupljanje je već počelo i vidimo kako se, po utvrđenom rasporedu, bezglasno i zombično okupljaju CIA trabanti, stara doušnička sekcija, Soroševe ”grant striptizete”, raznorazna, dosad neprepoznata ološ bez trunke morala… To je savez koji treba da bude glavna cijev za NATO usisavanje CG, kroz koncept direktne konkurencije Đukanoviću. U tom scenariju, Đukanović, ne bi bio više ključni sastojaku procesu priključenja ratnoj alijansi, pa bi morao opet da dokazuje da je bez njega stabilnost bilo koje odluke neostvariva, pa i eventualno te, o priključenju NATO-u. Da bi uspio u tome, mora dati mnogo ubjedljivije argumente nego prethodnih godina.
Paralelno, ambasade NATO zemalja vrše stalni pritisak na PzP da prihvate da se odluka o pristupanju NATO-u donese u skupštini, bez prethodnog referenduma. Računaju da bi u sledećem parlamentarnom sazivu upravo PzP mogao da obezbijedi dvotrećinsku većinu. Ni NOVA nije pošteđena ”dobronamjernog” savjetovanja sa istih adresa da se prag tolerancije za ponašanje koalicionih partnera u Demokratskom frontu spusti ispod eksplicitne programske norme DF-a:
”Građanima se mora obezbijediti da na posebno organizovanom referendumu odluče o pristupanju ili nepristupanju Crne Gore u NATO”.
Najjednostavnije govoreći, od NOVE se traži da „zažmuri” na mogućnost glasanja za NATO u parlamentu, a istovremeno zamisli ”svet” bez Đukanovića u centru političkog života. Shvatajući da PzP, ipak, neće rizikovati sudbinu DF-a zbog glasanja za NATO u skupštini, zapadni lobisti pokušavaju da obezbijede dovoljan stepen tolerancije kod NOVE. Naravno, nije NATO-u nimalo stalo da zadrži Demokratski front ucijelo. Naprotiv. Njima nikako ne odgovara bilo kakva aktivna forma srpsko-crnogorskog saglasja, već predano rade na tome da ova dva identiteta drže u stalnom sukobu i time razaraju, nekad dominantnu pravoslavnu komponentu u istorijskom karakteru i politici Crne Gore. Ipak, da je prostor za ovu namjeru NATO lobista u DF-u zanemarljivo mali, jasno je zbog činjenice da, pored NOVE, važna cjelina ovog saveza grupacija okupljena oko Milana Kneževića, ni pod kakvim uslovima neće prihvatiti vanreferendumsku nagodbu za NATO. Pritom, niko ne gaji iluzije da će se, ako dođe do referenduma, ovaj razlikovati od onog 2006, koji pamtimo po nezabilježenom obimu pritisaka, brutalnosti i raznim vrstama krađe.
Sve prethodno rečeno vrijedi samo pod uslovom da Đukanović u međuvremenu ne napravi ono što malo ko očekuje – puni ”ruski zaokret”. Ali, šta ako se upravo to desi?
Ako je Rusima zbilja stalo da Crnu Goru ostavi van NATO domašaja, onda im je, u datim okolnostima, najjednostavnije da podrže Đukanovića. Čovjeka koji realno ima najviše moći u Crnoj Gori, ali kome je pomoć trenutno najpotrebnija. U slučaju ruske podrške, Đukanović bi se oslobodio zapadnog pritiska i dobio na vremenu u smislu određivanja ne samo političke, već i životne sudbine. Mogao bi da osmisli, manje više suvereno, ”postđukanovićevski” raspored na političkoj sceni i time sebi, a i Prvoj familiji, obezbijedi mirnu tranziciju. Jasno odustajanje od NATO-a bilo bi sigurno praćeno pojačanom podrškom srpske strukture, organizacija i glasača. Taman onolikom podrškom koliko Đukanoviću fali da nadomjesti trenutno isključene oblike izborne krađe i ultrasporoodlazeći SDP. Sa sve biometrijekom identifikacijom birača! To bi izvjesno bilo propraćeno diskretnim aplauzom, ako ne i glasnom podrškom Beograda, opet sa ruskom mašnicom. I eto DPS ”idile” za narednih deset godina.
Koliko god da bi ovakav obrt djelovao nestvarno prije nekoliko godina, nakon ruskog uspjeha u Gruziji, Siriji, a po svoj prilici i u Ukrajini, sad djeluje moguće. Jasno je da je NATO prethodnih godina sistematski gradio vojni obruč oko Rusije. Infantilne i intelektualno uvredljive teze o postavljanju antiraketnog kišobrana u Evropi zbog terorističkih prijetnji samo su podigle nivo zabrinutosti kako Rusije, tako i slobodnih građana širom planete. Sad je već opipljiv strah od reinkarnacije mračnog poretka koji je pobijeđen, između ostalih, dvadesetmilionskom žrtvom naroda Sovjetskog Saveza, a ponajviše Rusije. Danas se Rusija sve snažnije i uspješnije suprotstavlja NATO pokušaju da je potpuno okruži i onesposobi za odbranu.
Stoga, ako je Crna Gora u zoni ruskog strateškog interesa, Đukanović ima ozbiljnu šansu da, još jednim drastičnim preobražajem, produži svoj politički život. A to znači gušći i teži mrak narednih godina. Ako je za bilo kakvu utjehu, spraće se sa lica stvarnosti ova jeftina šminka ”demokratije”, a otkriće se suština – Staljinov brk, vjerovatno jedini koji je netaknut i nepotrošen na onoj farsičnoj ”grant paradi”.
G. Đukanoviću se sprema politički kraj. No, ni Srbi ni ostali od tgoa neće vidjeti ništa dobro. Zapadni centri moći će pokušati da opravdano nezadovoljstvo naroda otupe i kanališu, žrtvujući g. Đukanovića. Promjena će biti da se ništa promijenilo ne bi – da bi se održao kolonijalni status a pljačka nastavila. Za Srbe g. Krivokapić kao, čini se, glavni štih Zapada ne bi bio bolji, a izvjesno je da bi bio znatno gori od g. Đukanovića.
A šta mogu Srbi? Ništa do da se okrenu sebi i svom interesu.
Dozvolite mi da citiram ruskog Predsednika Putina,,,,,kada je govorio o izdajnicima i lopovima Rusije koji rade za Ameriku. >>>>> Žao mi je izdajnika,oni uvijek na kraju tragično završe>>>>>>
Ima li toga kome nije jasna politika opozicije.Mozda je to stvarno tesko,ili je ocigledno da ociglednije ne moze biti.
Da ce opozicija sprijeciti Nato pristupanje je cita izmisljotina,narocito ujedinjena.
Da li ste vi toliko senilni,pa u Niksice su se razisli oko Sekuline himne,a ne da ce Pozitivana i sjutra kako Andrija predvidja SDP pristati da agituju protiv Nato pakta,nada u Andriju i Front je isto koliko je bila nada Imfobiroaca u Jova Kapicica da ce se zauzeti za njih.
Nije ovdje problem Nova i Andrija,ovdje je problem sto oni hoce da se predstave kao jedini predstavnici opozicije,u stvari nas Srba ,a svi drugi koji bi se pojavili bili proglaseni Milovim saveznicima i izdajnicima srpstav.
Ovdje se radi i dogovornoj prevari u kojoj svi ucestvuju,na celu kolone vlast koja je gospodar svega,a opozicija u frontu sluzi za konacnu eliminaciju iz politickog sistema najmanje 30% stanovnistva.
Samo jedan dan je trajala ideja bojkota,jer im se to nikada ne dopada,oni ce u isntitucijama sistema da se izbor protiv vlasti,nema tog poraza koji ce priznati kao poraz Andrija Medo Milic i svi drugi iz opozicije ,poraz trpi narod ,i treba da trpi kada je umislio da je ovo sva pamet Srba Crne Gore koja ih uporno glasa i ponasa se kao kon u guvnu pri virsidbi psenice.
Najjednostavnije govoreći, od NOVE se traži da „zažmuri” na mogućnost glasanja za NATO – ostalo je da se nadamo da NOVA neće zažmuriti pred ovim ludorijama!
Vladimir je u pravu! Može se očekivati od Đukanovića ,,ruski zaokret“, svako kolce zna on da igra. Uh, užičko, moravac, a kad je u pitanju ruski kapital, na trepavicama će da dubi!
Ilustracija koju ste postavili uz sjajan Božovićev tekst je odlična slika šta će biti sa izborima za NATO u 2014. godini. Samo što će ovaj kamen odjednom da stekne snagu ubrzanja, pa kad krene niz brdo, biće ,,kuku majko“!