Nikom ništa

Plitkoumna, ovdašnja vlast daje sledeći odgovor: upravo je presuda dokaz da živimo u državi prava, zakona i slobode.
Oni koji su namjerno neupućeni (ovdje je to postalo – građansko zanimanje), klimaju glavom, i u prolazu još dodaju kako su visoke adrese, SAD & Englezi pohvalili – konačno rješenje (sa Srbima!).

Presudom se, dakle, ima tek pokazati koliko smo napredovali u spoljnoj politici, a na to nas naročito sve češće podsjeti pacer, ministar Darmanović.

Nad dan kad se obilježava Dan Evrope, sa trga nezavisnosti (gdje se tom zgodom upriličio veoma siromašan i prije svega užasno neinteresantan zabavni program), pomenuti pacer ocijenio kako je ovo država slobode, prava i prije svega zakona koji je jednak za sve. Pa ipak, prepoznajemo da se, usput, nešto pokušava prinijeti na žrtvu.

Pa, logično mu ga dođe da se nastoji svim raspoloživim silama i sredstvima posjeći sam vrh opozicije, u ovom slučaju riječ je o DF-u, koji je, između ostalog, svojom politikom protiv potčinjavanja, razotkrio šta je sve trulo u opoziciji crnogorskoj.
Tako imamo opoziciju koja svako malo sjeda pa se brže bolje ustaje od beskrajnog pregovaračkog stola… Imamo, aha, ujedinitelje, demokrate, solere, srbende, desne pravoslavne, radničku, emancipatorsko građansku – ali nemamo opoziciju! Toliko, bre, likova(!), nigdje jebenog programa…
U njihovim akcijama ima uvijek nečeg od apsurda: unaprijed je rezultat osuđen na propast, ali su baš zbog toga učesnici posvećeniji radu da to i ostvare. Njihovo je, te tzv. građanske ili kako već „opozcije“, samo da postoje, da se povremeno okupe, ponešto prozbore, i to je to. Na površini, reklo bi se, rad razlike, sukob mišljenja, proces otvorene borbe kojoj je cilj što hitnije oburdavanje režima...
No, tješi jedno: ljutica Draginja stiže na čelo SDP-a, što će samo po sebi reći da pravu i pravdi, ama zakonu ucijelo, dolaze vedriji dani. E sad, još ako se, nedajbože, u međuvremenu i razvede, prekonoć dostižemo apsolutnu demokratizaciju.