(VIDEO) O. Boris Brajović: Kad se vole dva bića, to je ljubav, a kad se voli među sobom cijeli narod, to je Litija

Besjedio o. Boris Brajović u Nikšiću na velikoj litiji 9. februara

Braćo i sestre, Hristovi saputnici, Vi koji razumijete sve, i znate da Vam naše besjede i propovjedi nijesu potrebne da biste znali da se istina naših sabranja ne nalazi u njima već u Vašim licima i imenima u kojima se ogleda Onaj koji nas posmatra sa visina.

I to je ona toplina pogleda na našim ličnostima koju osjećamo od Onoga koji je sišao sa nebeskih litica da bi nas sabrao na našim ulicama. To je noćas Crna Gora, ulice i trgovi ljudskog lica, koje je obasjana onom radošću susreta čovjeka i Prvolica.

Naš nobelovac Andrić će reći: „Zvezdanog neba i ljudskog lica nikada se čovek neće moći nagledati. Gledaš i gledaš, i sve je viđeno a neznano, poznato a novo. Lice, to je cvet na toj biljci koja se zove čovek.“ A šta će tek reći za ova Lica sa Ulica, Onaj koji je nas zagrlio ljubavlju pa nas izabrao prije našega rođenja.

Znam da će mu sve reći i naš Ćiro profesor nikšićke gimnazije i skadarske škole koji je otišao da bi mu svoj dnevnik dao i On ga je odmah upisao u tolike naše dostojne pretke i divne učitelje.

Lica sa ulica naših Litija, Gospode, to su freske na zidovima Hrama koji ovaj narod podiže u slavu Tvoju. I svako ovo Lice ima svoje ime, Gospode, i upiši ga u onu knjigu Života da u vječnosti prosija se Tvoja dobrota, jer si nam obećao Gospode: Ko prizna mene pred ljudima priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima (Mat. 10, 32) i pred anđelima Božjim (Luka, 12, 9).

Znam, kad sve ovo mine, i kad dođe red na svakog od nas da stane pred Njegovo Lice On će nas upitati: Ko si Ti? A svaki od nas će mu odgovoriti: Ja sam Lice sa Ulice iz Crne Gore, ja sam dijete Litije! A on će nas radostan i nasmijan zagrliti i odmah nas prepoznati i reći: Ovo su djeca moja koja su Ime moje proslavili i pretke svoje nijesu izdali, no su potomke svoje zadužili. To ste Vi braćo i sestre, Hristovi saputnici, Lica sa Ulica, Svete Litije.

I sad znamo, kad se vole dva bića kaže se to je ljubav a kad se voli među sobom cijeli narod kaže se to je Litija. Litija i ljubav, eto to je ono što je Crnu Goru ovih dana i noći osvijetlilo da bi je obnovilo i preporodilo i svakim blagoslovom ispunilo.

Budućnost je u našim rukama, Braćo i Sestre, ako se mi hodajući postaramo da sami budemo u Božjim rukama, noseći i one koji ne mogu da nas prate. I od sad, svi vi osjenjeni blagoslovom i milošću svih ovih dana, kad se nađete u životnim iskušenjima i problemima, prekrstite se i recite u sebi Ja sam dijete Litija. I čuće Vas Onaj kome smo tvrdu vjeru dali i kome smo se zavjetovali i pomoći će Vam doneseći spasenje i ozdravljenje i Vama i Vašem domu.

I zato kad Vas pitaju Ko ste recite Mi smo djeca Litija. Tako i nikako drukčije.