O Mitaru i fariseju

Piše: Čtec i teolog Nenad – Nešo Kovačević

Dva čoveka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem.” A carinik izdaleka stajaše, i ne htede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: „Bože, milostiv budi meni grešnome!” Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.
Jevanđelje po Luki, začalo 89. (18,10-14)

Sveti apostol i evanđelist Luka, donosi nam priču o dva lika koji se mole u hramu(sinagogi tadašnjoj), jedan je bio iz reda duhovne elite(farisej), a drugi je bio iz elite koja je naplaćivala porez i bila veoma omražena u narodu tadašnje Rimske imperije.

Farisej kao što smo pročitali u evanđelju, izvršava zakon koji je svet, znači, on posti, daje desetak za sirotinju i sve je to jako dobro i pohvalno. Ali, on ima jedan elitistički naboj, da ponizi drugoga, da dokaže kako niko nije kao on, pa proziva one, koji su nakon dolaska Mesije Isusa među narod, prvi bili uz njega i on je sa takvima i objedovao i propovijedao im tajnu spasenja.
Fariseji su inače, mora se naglasiti bili ljudi kojima niko nije bio ravan po religioznosti, ti ljudi zapravo su i odbacili blagu vijest Isusovu, jer se kosila sa njihovim formama i pravilima pobožnosti.

A drugi bijaše carinik, onaj koji je činio sam po svojoj funkciji nedjela, jer je služio okupatoru i naplaćivao je poreze od svoga naroda. Ali taj carinik, svjestan svoje ništavnosti, bije sebe u prsa i upućuje pokajničke riječi: “Bože budi milostiv meni grešnome!”
I vrlo važno, gledajući u pod sve vrijeme, a ne kao ovaj farisej koji gordo podiže glavu i nabraja Bogu svoja dobra djela.

Gospod sam pokazuje ko je tada bio u pravu, i kako piše u Sv. Evanđelju: “Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.”

Zato je i ova sedmica mrsna, jede se svaki dan mrsna hrana. Zbog čega? Odgovor bi bio po mom skromnom mišljenju, da nas i Crkva opominje da nije cilj u pukom izvršavanju pravila, i da razobliči farisejski kvasac, koji je stalna prijetnja vjernima. Vjernici koji misle da samo hranom poste i da daju sirotinji, a srce im je zatvoreno za brata svojega, ti su isti kao farisej.

Zato nam je ova priča nadsuštastvena, jer nam daje pouku kako da istinski ugodimo Bogu, na onaj način kako je carinik ugodio, sebe unizujući i sebi nikakve zasluge ne prpipisivati, već uvijek sebe smatrati ništavnim kao i ovaj carinik.

(Autor je diplomirani teolog Srpske pravoslavne crkve i čtec drevnog hrama Svetog velikomučenika Georgija pod Goricom u Podgorici i čtec Njegovog Preosveštenstva Episkopa buenosajresko-južnocentralnoameričkog g. Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske)