Oblak
Bogić I. Bulatović
Piše: Bulatović I. Bogić
Svijet se dijeli na one zagledane u Oblak jedan i one zagledane u zemne stvari. Potonje izbore u vremenu u kom dušu „imadu tek lopte nogometa – zato ih i biju….“ valjalo bi sagledati u svjetlu ove istine. Nije u pitanju idealizacija onih koji pokušavaju da gledaju naviše i malo više vide od onih koji stoje pod brdom, niti minorizacija onih što pritisnule su brige ovoga svijeta. Odista se tako podijelilo glasačko tijelo.Na one koji koji imaju odnos i obavezu prema Istini, Časti, Poštenju, Tradiciji, Svetom Petru, Svetom Vasiliju, Svetom Njegošu i one koji ga nemaju, ili ga poriču.
Nekada i zemlja ugosti nebeske mjere, standarde i tendencije. Nekada se Duša zasiti kalorične zemaljske hrane i zaiska samo ono što je može Utješiti i Umiriti : „Jer meni treba moćna riječ / Jer meni treba odgovor / I ljubav, ili sveta smrt“! Kao da ima nešto od ovih stihova u potonjoj pobjedi Narodne Duše! Valjalo bi da Braća naša, Političari cijenjeni, porazmisle malo i pomisle da sve što palo je, nije palo i srušeno što su oni jedini i veliki kreatori istorije, već što padu je i bilo sklono. Naravno, nešto smo i pogurali, ali nešto je i Bog dopustio. Ipak, najviše je bilo truleži. Ako ćemo o zaslugama, više je zaslužnih, neprebrojivo mnogo i neće svi ući niti u manadate, niti u zaslužene privilegije, niti u Vladu. Pa ipak će nastaviti da žive i sunce nastaviti da izlazi i zalazi i sve biti kao i obično…
No, za bojati se od zla gorega! Bojim se da je pozorniji onaj, i da bolje straži kojem prijeti kazna za nepočinstva i kome je ugroženo blago zemaljsko nepravo stečeno, nego li ona strana koja treba da sačuva pravo stečene nematerijalne Vrednote Duha! Vojnici koji štite i koji će štititi nepravo stečeno blago, vidim, dobro vidim, i u odstupnici odišu poslušnošću, poštovanjem hijerarhije, požrtvovanošću, dobrano razlikuju (za sebe) bitno od manje bitnog, minorno od obavezujućeg, veće od manjeg…. Ostali su bez trona, ali im je neupitan autoritet njihovoga premijera gubitničkoga duha. S druge strane, osjetna je izvjesna nonšalancija, opuštenost, dezorjentisanost i neozbiljnost. Ne bi, možda, trebalo zamjerati kaplarima nečasti što se tajno okupljaju, već bi generale časti trebalo da motiviše i konsoliduje to što svi kaplari jedinodušno ponavljaju istu priču iz listopadne šumareve glave. Ne bi trebalo da nas iritira! Trebalo bi neprijatelje naše da blagosiljamo, kako nas učio Sveti Vladika Dahauski! Da blagosiljamo što nas uče kako se čuva i brani i cijeni blago naše: oni satve – mi Slobodu, oni majbah – mi Nebo, oni novac – mi Riječi Istine. No, iz njinih koalicija sve sama harmonija bezobrazluka, iz naših mnogoglasje, egzibicionizam, buka i bes!
Možda je vrijeme za malo presabranja, resetvanja, tihovanja, mirBožanja! Da se čuju dva, tri osnovna cilja zbog kojih smo krenuli iz ropstva egipatskoga, pa će nam se sve drugo pridodati!!! U suprotnom, steći će se pogrešan utisak da novac mnogo snažnije mobiliše od Istine, Pravde i Ljubavi! Od Trobojke!!!!
Odlično a posebno čirilica
Jedan od boljih tekstova! Svaka cast! Predivno napisano!
Bogiču pomjeras granice… Svaka čast, tvoje veličina je za nivo više..
Bog ti dobro dao Bogiću ! Svedočiš istinu , mudrost , čast , slobodu………Tvoja kolumna je oaza umnosti i veliki je tvoj Krst . Satiru nas ovih dana sa dnevno političkim kolumnama , zamotanih u razne interesne adrese . Naš Sveti Mučenik „Dahautski“ dobro kaže : „Molim se Gospode za neprijatelje , oni su mi veći prijatelji , od prijatelja mojih“.