Ocu poezije

Piše: Vojislav Karadžić

Ustoličen u grlu vjekova
Na sveviđa nalakćen
Put nesmirnih dubina Vladika
Razapinje besmrtne zaveslaje.

Oko čela stamena dobuju zvijezde
Prolamaju se zore dubodolne
Vjetri oblake timare i nizvode jedra
Ka sinjem moru i mramorju.

Lovćenski kostrešni orao
Ukljucava mu saća nesavirna
Sa kojim ga je Bogomajka štedro podojila
Na razboju vaseljenskom.

A on, jasnovidac paklene nevolje
Zavodi luče promisliteljske
Da nadom oblagorode Goru Čarnu
Da je ne poharaju sile nečesove!