Otac Gojko Perović: „Šta je čovjek, a mora biti čovjek?“ (VIDEO)

Dana 5. novembra 2019. god. u parohijskom domu hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Mladenovcu, sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa šumadijskog gospodina Jovana, organizovana je Duhovna tribina na kojoj je jedan od najistaknutijih savremenih srpskih bogoslova protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju, govorio na temu: „Šta je čovjek, a mora biti čovjek?“ P. P. Njegoš.

Na samom početku arhijerejski namjesnik mladenovački protojerej-stvarofor Željko Ivković je pozdravio prisutne i zahvalio se što su se u nezapamćenom broju odazvali pozivu. Naglasio je da oca Gojka ne treba posebno predstavljati i ispričao kako je došlo (i pored brojnih prepreka) do večerašnjeg susreta.

Prota Gojko je oduševio nekoliko stotina Mladenovčana (među njima mnogi nisu uspjeli da nađu mjesto za sjedenje u prepunoj svečanoj sali parohijskog doma mladenovačkog Svetouspenskog hrama) izlaganjem na temu uzetu iz poznatih stihova vladike Rada. Predavač je ukazao da smo se odrodili jedni od drugih, živeći u brzim sistemima, u velikim gradovima. Postajemo braća onda kad dođemo sami do sebe. Podsjetivši na umovanje velikog Njegoša o tome šta je čovjek, velikoj drami ljudske prirode, prota Gojko Perović pojasnio je da Lovćenski Tajnovidac poručuje da nemamo vremena da čekamo definiciju toga šta je čovjek, već da jednostavno to moramo biti vođeni nekim etičkim postulatima i spoznajom da je Bog čovjeka stvorio za beskraj. Tri vijeka je odlazak u crkvu nosio opasnost po život, bilo je vrijeme progona hrišćana. Potom, nastupa period privilegija… Onda se javlja monaštvo i odlazak u pustinju kao reakcija na to. Šta danas činiti? Kako i gdje da odemo? Nema odlaska u pustinju, tu si – gdje si! Tu dolazimo do ljepote, do manastira Visoki Dečani, Ostroga, Mileševe…

Tamo gdje imamo prostor da se vratimo ljepoti i jedni druge prepoznamo kao braću i sestre – kazao je rektor Cetinjske bogoslovije. Ove godine slavimo jubilej – 800 godina samostalnosti Srpske Crkve. Crkva nas, dakle, nakon 800 godina zove da se vratimo na jedno mjesto, slavimo Boga i budemo braća i sestre. Crkva ima mogućnost da obnovi ljudski lik u nama, da imamo ljepotu kao mileševski Bijeli anđeo. Da pored aviona, autoputeva i svega što imamo u savremenom dobu, budemo ljudi, kako je govorio patrijarh Pavle. Ako budemo ljudi, živeći i svjedočeći Jevanđelje u svijetu i vremenu u kojem živimo odgovorićemo i na pitanje iz naslova teme ove duhovne tribine, zaključio je prota Gojko Perović svoje nadahnuto i obiljem duhovitih dosetki protkano izlaganje, koje su Mladenovčani ispratili dugim i snažnim aplauzom.

Nakon izuzetnog izlaganja prisutni su postavljali pitanja. Tema je bila veoma inspirativna za prisutne i pitanja su razjasnila pojedine segmente izlaganja. Opšte mišljenje je da je, nakon preko 50 učesnika duhovnih tribina mladenovačke Crkve, ova bila najuspješnija.