Pavićević: ZAMJENOM diplomatskog osoblja premostiti“provaliju“ između vlasti i diplomata iz poraženih partija

Odluka ministra Đorđa Radulovića da opozove ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, ambasadora u Srbiji Tarzana Miloševića, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanku Jeknić, ambasadora pri Svetoj stolici Miodraga Vlahovića, ambasadorku u Italiji Sanju Vlahović, ambasadora u Bosni i Hercegovini Obrada Miša Stanišića te ambasadorku u Njemačkoj Veru Kuliš, naišla je na veliko razumijevanje i odobravanje onog dijela javnosti koji se odlučno suprotstavljao politikama poraženog režima.

Nešto kasnije, premijer Zdravko Krivokapić zatražio je da se svi ambasadori Crne Gore do 18. januara vrate u zemlju, kako bi sa njima obavio konsultacije, a nakon toga odlučio kome će biti nastavljen mandat, a koga će opozvati.

Ove aktivnsti novih vlasti pratile su najave aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da neće donijeti ukaz o opozivu ambasadora, kao i patetična tirada poslanice DPS-a kako vlada čiji je „mentor – SPC“ dogovara „sječu knezova na tajnim mjestima“.

Spoljnjo-politički komentator Dragoljub Pavićević podsjeća da je Donald Tramp, odmah nakon sto je položio zakletvu, smijenio 80 ambasadora širom svijeta.

„Bez obrazlozenja je odaslao naredbu da se do 20 januara do podneva vrate u Ameriku. Naravno, prvo što je uradio zamijenio je ambasadora u UN. Ekspresno je zamijenio ambasadore u nekolike zemlje sa kojima Amerika ima senzitivne odnose kao što su Izrael i Kina. Sa ostalim imenovanjima nije tako žurio. Izgleda da je i Krivokapića neko savjetovao da uradi isto što i Tramp.

Vlada vodi unutrašnju i spoljnju politiku, spoljnja politika je refleks unutrašnje, dok ambasador zastupa politiku vlade svoje zemlje. Za efiksnost u radu jednog ambasadora od izuzetne je važnosti i njegov odnos sa premijerom, jer ponavljam ambasador je dužan da zastupa politiku vlade svoje zemlje, da je promoviše i objašnjava u zemlji prijema.

Uobičajena je praksa da tzv “politički nominovani ambasadori” (a crnogorski su uglavnom baš ti) podnesu ostavke sami kada druga politička partija dođe na vlast.

Stalno interesovanje za spoljnju politiku, duboko poznavanje i razumijevanje stranih zemalja, brza analiza informacija ukljucujući i one koje vaša vlast ne želi da čuje, pregovaračke sposobnosti… To je ono što bi trebalo da preporuči nekog za diplomatsku službu, uz naravno poznavanje jezika zemlje prijema, tu su i “topao osmjeh i hladan pogled”…

Nisu uvijek karijerne diplomate najbolje rješenje. Umjetnici, profesori, strucnjaci raznih profila izvanredno su služili svojoj zemlji. Mnogo je takvih primjera u svijetu. Nažalost vremena kada su diplomate bili Ivo Andrić i Milan Rakić su davno ostala iza nas. Ili glumica Širli Templ koju je Regan imenovao za ambasadorku. U Americi diplomatija služi i kao mogućnost da se razvije karijera ljudi raznoraznih zanimanja.

Kada je riječ o obrazloženjima za smjenu ambasadora prije isteka mandata onda obrazloženja obično sadrže detalje o tome šta je kompromitovalo njihovu ulogu ambasadora. Obično se navode razlozi kao sto su konflikt između privatnog života i javnih obaveza, skandali, privatni život, afere… Sa obrazlozenjem ili bez, trenuta provalija koja zjapi između partija na vlasti i diplomata iz partija poraženih na izborima u Crnoj Gori ne može biti premošćena ničim sem zamjenom diplomatskog osoblja.“, zaključio je Pavićević.

Pročitajte još:

Božićna „poslanica“ milougodnog Mika Živkovića: Okupatorska SPC posrbljava Crnogorce i okreće ih protiv svoje zemlje, predaka i istorije