Pjesnička inspiracija Nikole Tesle

Piše: Vojislav Gledić

Povodom uporno ponavljanih  neistina o Teslinom porijeklu i njegovom  nacionalnom identitetu, ovdje ću se zadržati na prikazu njegovog ,,pjesničkog“ portreta.   Ovo je samo jedan mali isječak koji nedvosmisleno  i jasno pokazuje  odnos genijalnog  srpskog i svjetskog naučnika i pronalazača  prema svojoj srpskoj pripadnosti.

Veliki naučnik i pronalazač je od ranog djetinjstva bio upućen na literaturu iz koje se nadahnjivala njegova genijalna uzvišenost. Kao učenik je mnogo čitao, često i krišom tokom noći, sam praveći lojane svijeće. Kao student je nad knjigom provodio dane, sedmice i mjesece. Tesla u autobiografiji ,,Moji izumi“ navodi podatak o  svojoj velikoj strasti i upornosti čitanja, posebno kada se prihvatio studiranja  sabranih Volterovih djela u sto tomova za vrijeme dok je bio student tehnike u Gracu. Teslina ljubav prema literaturi, prema knjizi, bila je jedna od odlika koja ga je pratila i nadahnjivala u njegovim genijalnim poduhvatima.

Njegova majka Đuka (Georgina), iako nepismena žena, znala je ogroman broj stihova narodne poezije napamet, dobar dio Biblije kao i Gorskog vijenca. Svome sinu je još od rane mladosti recitovala stihove i tako ga obrazovala u tradicionalnom srpskom duhu koji se prenosio tokom mnogih generacija. Kasnije, kada je Tesla malo poodrastao, njegov otac, inače izuzetno obrazovan i načitan sveštenik Srpske pravoslavne crkve, podučavao je svoga sina. Posebno ga je upućivao u lijepu literaturu razvijajući tako tanani osjećaj prema estetskom uživanju i vrednovanju književnih djela. Naročito je bila značajna moralna dimenzija književnog uticaja koja je Teslu krasila do kraja života.

Kao dječak od šest godina, još dok je živio u svom rodnom selu Smiljanu, bio je pod velikim uticajem srpskih korijena i viševjekovne tradicije. ,,U to vreme bio sam pod uticajem srpske narodne poezije i pun divljenja prema podvizima junaka – piše Tesla u autobiografiji. –  Imao sam običaj da provedem sate koseći svoje neprijatelje u obliku stabljika kukuruza, što je upropašćavalo ljetinu, pa sam zato dobijao ćuške od svoje majke. Štaviše, te ćuške nisu bile forme radi, već i te kako prave.“  Njegove najranije dječje igre su, dakle, bile usmjerene na imitiranje velikih srpskih junaka o kojima su tako uzvišeno govorile junačke epske pjesme koje je Tesla slušao u svom domu. I ne samo u kući svojih roditelja nego i na svakom drugom mjestu mogle su se čuti slavne pjesme koje su veličale narodne junake i borce za slobodu i održavanje nacionalne samobitnosti u veoma surovim istorijskim uslovima.

Ljubav prema narodnoj poeziji je, inače, pratila genijalnog izumitelja tokom čitavog njegovog dugog života. Posebno je volio da sluša junačke pjesme uz gusle i tada bi se ovaj zamišljeni i dostojanstveni genije, povučen u svijet nedokučnih inovacija i mašte, vraćao u „ovozemaljske“ okvire i razgalio uz sjetne zvuke narodnog instrumenta. Ozbiljno se, kasnije u Americi, bavio mišlju da prikupi veliki broj narodnih pjesama i da ih prevede na engleski i objavi u luksuznoj opremi. Kao osnova bi mu poslužile pjesme iz čuvene zbirke Vuka Karadžića.

„Do kraja života Tesla je zadržao običaj da nedjeljno pročita bar jednu narodnu pjesmu iz Vukove zbirke“ – piše Teslin sestrić Sava Kosanović u predgovoru knjige Džona O’Nila „Nenadmašni genije“. „Razlog tome nije bio samo taj što je želio da sačuva čistotu i lepotu svoga jezika – u tome je sasvim uspio – nego i mnogo dublji: on se napajao duhom narodne pjesme. Zato mi je govorio 1926. kako bi mnogo volio da može izdati jedno monumentalno izdanje narodnih pjesama sa ilustracijama naših umjetnika.“

Dalje Kosanović ističe da je Tesla imao fenomenalnu memoriju i da je pamtio na desetine hiljada stihova na raznim jezicima. I sam Tesla podvlači, posebno u autobiografiji, da je izuzetno volio knjige i literaturu pa je mnoge dane i godine provodio u čitanju. Kao lični prijatelj istaknutog američkog pjesnika i diplomate Roberta Androuda Džonsona, često je sa njime raspravljao o raznim literarnim pitanjima. Tesla je povremeno navraćao u Džonsonov dom i sa njime vodio zanimljive književne razgovore. Dva prijatelja su znala da po čitavu noć raspravljaju u Teslinoj laboratoriji, koja se tada, na kratko, pretvarala u književni debatni klub.  Iz Tesline laboratorije, svojevrsnog  carstva iz kog su izašli mnogi genijalni pronalasci koji su zadivili (i promenili) svijet, izašla je, između ostalog, i sledeća pjesma:

Rođendanska pesma

U TESLINOJ LABORATORIJI

Ovde, u tami, koja sablasno pritiska,

Nema fantoma prošlosti, svireposti il’ tuge,

Naricanja il’ bola, bez priviđenja

Na belom oblaku koji se pita čiji je tihi bol.

Je li to zločin koji nikada neće biti priznat.

Nema oblika u moru bez talasa, ni onih koji će dati

Traku života i smrti – u ludilu bez suza.

Oni žive ili umiru u sumornom ništavilu.

Misli su to, misli – što mame duhove

Da okove skinu, jer nam guše snove

Da dobrim ispune sad vremena cela,

Što svetom nastaju. Gde osmesi stoje.

Toliko lepo, toliko blizu, kako se čežnjivo rađaju.

Poslušaj, to žuborenje je sa krila anđela.

(1894)

Njujork, SAD

Robert ANDROUD DŽONSON

Poseban pijetet je gajio prema znamenitom srpskom pjesniku, svome savremeniku Jovanu Jovanoviću Zmaju (Novi Sad, 1833 – Sremska Kamenica, 1904), čija ga je pjesnička riječ prosto oduševljavala. Za Teslu su Zmajevi stihovi bili ne samo divne lirske kantilene pune topline i bliskosti nego i duboka patriotska lirska raspoloženja koja su ga plemenila i uzdizala u carstvo koje je lebdjelo daleko iznad svijeta svakodnevne praktične djelatnosti. Tesla je uvijek visoko gledao ne samo pjesničkim i vizionarskim nego i pronalazačkim očima, duhovnim usponima punim inspirativne snage i ljepote. Stalno je mnogo i redovno čitao ne samo Vukovu zbirku narodne poezije, o čemu svjedoči Sava Kosanović, nego i Zmajeve pjesme koje su mu uvijek bile na dohvat ruke.

Daleko od rodne grude, svoga starog srpskog zavičaja, Tesla nikada nije kidao pupčanu vrpcu koja ga je trajno vezivala za svoje duboke narodne i duhovne korene. Lijepi i zanosni romantičarski i čitljivi Zmajevi stihovi su nalazili snažnu „rezonancu“ kod srodne pjesničke Tesline duše, posebno kada bi se pronalazač uželio starih srpskih narodnih običaja i svijeta na-rodnog duha što ga je duboko i trajno nosio od svog ličkog djetinjstva. Poezija nije samo mekšala i plemenila genijalni duh i misao slavnog naučnika i pronalazača nego ga je inspirisala na nova dostignuća i pregnuća, a ujedno i uzdizala ka sve uzvišenijim svjetovima kojima je oduvijek težio.

Teslina ljubav prema Zmajevoj poeziji došla je do punog izražaja naročito kada su se susrela ova dva velikana. Početkom juna 1892. godine Tesla je, na poziv posebne srpske delegacije koja je došla u Budimpeštu (kuda je Tesla prolazio na proputovanju iz Like u Ameriku), svratio u Beograd i tada se lično upoznao sa pjesnikom Jovanovićem. Bio je to odista dirljiv i topao susret velikog pronalazača sa znamenitim srpskim pjesnikom. Na svečanosti, priređenoj Tesli u čast, on je, između ostalog, rekao i sledeće: „… Ja osjećam mnogo više nego što mogu da kažem… Moj je život bio neprekidno treperenje između agonije neuspjeha i blaženstva uspjeha… U meni ima nešto što može biti obmana, kao što to često biva kod mladih ljudi, ali ako budem srećan da ostvarim barem neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za cijelo čovečanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao će mi biti da je to djelo jednog Srbina. Živjelo Srpstvo!“

Poslije uvodnih svečanosti, posvećenih gostovanju jednog genija, ustao je pjesnik Jovan Jovanović Zmaj i odrecitovao svoje stihove u čast velikom naučniku i pronalazaču:

POZDRAV NIKOLI TESLI

PRI DOLASKU MU U BEOGRAD

Ne znam što je, je l’ suština,

Il’ to čini samo mis’o –

Čim smo čuli, dolaziš nam,

Odmah si nas naelektriso.

Na što žice sprovodnice,

Elektrika juri širom,

Vazduhom će biti spoja

(Posle možda i etirom).

– Stoji stablo, stoji Srpstvo,

Majka svakom listu-sinu;

Najsvežiji čist mu trepnu

Pa odleti u daljinu.

Ti nam Tesla, ti vrliče,

Ode letom jake struje,

U daleku Kolumbiju,

Da ti umlje kolumbuje.

I ti, Tesla, u kojem se

Ispolinske misli roje,

Tebe vraća, neodolje

Da poljubiš stablo svoje.

Ljubi stablo, dojčine mu,

Sisni dojku, sine vrli;

Svaka grana srpskog stabla

Tesli tepa, Teslu grli.

Beograd je danas sretan

Rukujuć se s srpskom dikom

I otkriva srce svoje

Pred Srbinom velebnikom.

No ti moraš opet natrag

– Sastanak nam kratko traja –

Al’ toplotu nosi sobom

Bratinskoga zagrljaja.

Ostvarena j’ mis’o tvoja

Mis’o divna i golema

Među nama biće veza

A daljine nema, nema…

Razumeće listak sveži

Svaku žilu svoga stabla,

(Elektrika naših srca)

I bez žica i bez kabla.

Posle recitovanja ove pjesme, prema pisanju ondašnje štampe, Zmaj je bio toliko uzbuđen da je jedva uspijevao da održi prisebnost i staloženost. Tada su izbijale njegove uzburkane emocije i toplina prema velikom pronalazaču svjetskog glasa. I Teslu je, takođe, ova pjesma izuzetno uzbudila i u njemu izazvala pravu bujicu iskrenih i neobično toplih osjećanja. Prišao je velikom pjesniku Zmaju, uzeo je njegovu ruku silom i prislonio je svojim usnama da bi je obasuo poljupcima… „Potom je rekao da je Zmajeve pjesme u tuđini ’čitao, ljubio i suzama zalevao.’“ Rodoljubiva i zanosna Zmajeva poezija je veoma dobro godila Teslinom temperamentu i senzibilitetu i bila živa i trajna spona sa starom domovinom i srpskim narodom iz kojeg je ponikao ovaj genije i u kome su zauvijek ostali njegova duša i srce. To je upravo Tesla tako vidno i jasno iskazao prilikom svoje jedine posjete Beogradu učinjene 1892. godine.

Kada se potom vratio u Ameriku, u jeku svojih najznačajnijih i najintenzivnijih naučnih eksperimenata, istraživanja i pronalazačkog rada, Tesla se prihvatio dubljeg i svestranijeg proučavanja Zmajeve poezije i njenog prevođenja na engleski jezik. Preveo je nekoliko pjesama koje su na njega ostavile najdublji utisak. Posebno treba izdvojiti prevode Zmajevih pjesama „Tri hajduka“, „Dva sna“, „Ciganin hvali svoga konja“ i „Tajna ljubav“. Pjesme je kasnije preobličio i doveo ih u stihovnu formu Robert A. Džonson. Potom ih je Tesla objavio u njujorškom časopisu „The Centuri Magazine“ čiji je urednik upravo bio Džonson (br. XLVIII za 1894. g.).  Uz prevode Zmajevih pjesama Tesla je objavio poseban uvodni osvrt na književno stvaralaštvo znamenitog srpskog pjesnika i njegovog velikog ljubimca i prijatelja – Zmaja.

Tesla je i kasnije, u nekoliko navrata, objavljivao Zmajeve pjesme i posebno pisao o njihovom značaju, ali je uvijek podvlačio i nezamenljivu istorijsku i literarnu ulogu narodnog pjesništva koje odražava i održava viteški duh srpskog naroda. Posebno treba istaći izvanrednu Teslinu upućenost u narodno srpsko stvaralaštvo i njegovo pronicljivo ukazivanje na povezanost pjesme i djela koje je srpski narod vjekovima stvarao i tako čuvao svoje dostojanstvo i neprekidnu borbu za slobodu i održanje svog sopstvenog nacionalnog identiteta i samobitnosti. Tesla se kasnije direktno obraćao Zmaju i iznosio mu utiske prilikom prevođenja pjesama i ulozi Džonsona oko pjesničkog oblikovanja prevedenih stihova. „Ali pored svih nedostataka u mome posredovanju kroza nj ipak probija svjetlost vašeg genija i naši ga pjesnici vide jasno, kao Apolonov zrak“ – ističe skromno Tesla, između ostalog, u pismu koje je poslije prevoda uputio Jovanu Jovanoviću Zmaju.

Mnogi naši pjesnici su pisali nadahnute stihove posvećene geniju iz Smiljana. Od tih pjesama se može sastaviti čitava poveća antologija. Svi oni odaju ogromnu počast čovjeku koji je zadivio čitav savremeni svijet svojim genijalnim  otkrićima i pronalascima, njegovim velikim usponima ka neobičnim novim svjetovima. Ovdje ćemo se još zadržati samo na prikazu pjesme Desanke Maksimović posvećene ličnosti i djelu velikog čovjeka i stvaraoca.

Evo divne lirske pjesme naše slavne poetese inspirisane vrhunskim naučnim i tehničkim dostignućima genijalnog Tesle:

Desanka Maksimović

NIKOLI TESLI

Kako je moguće,

tvorče zemnih sunaca i mesečina,

rođače Peruna i gromovnika Ilije,

koji si imao od ljudskog nesna do nesna,

svetleći dok se formula sazvežđa

ne sračuna,

dok se ne zabeleži tek rođena pesma,

kako je moguće da i tebe tamo sakrije!

Zar je i tebe

koji si krao oganj vasione,

koji si osvetljavao po bespuću lađe,

punio bleskom koncertne dvorane,

gnjurio ruke u matice ozona,

morala sudbina drugih ljudi da snađe!

Ti koji si u svakom kraj nas plamu,

svakoj žarulji, munje obasjanju,

zar nisi mogao pomrčini uteći?

Zar i ti koji si oko nas razgonio tamu

morade u nju leći?

Zašto te ne sahranismo u sante polarne

gde su noći svetle i bele,

pa bi kad nam zrak mesečine i sunca

biljni kovčeg darne

munje se oko tebe razletele.

Pa bi i mrtav ležao u sjaju,

povezan s nama u svakom časku,

i pratio svetlosne oluje

i mrtav prisustvovao sunčevu rođenju

i mesečevom za gore zalasku!

Svoje najveće otkriće, obrtno magnetno polje koje omogućuje primjenu naizmjeničnih struja, Tesla je ostvario u Budimpešti u jednom neobičnom pjesničkom trenutku. Na tom primjeru se najjasnije i najbolje pokazuje duboka Teslina pjesnička priroda. To genijalno otkriće je sam pronalazač detaljno opisao u autobiografiji ovim riječima:

„Jedno popodne, koje ću uvijek pamtiti, uživao sam u šetnji po gradskom parku sa svojim prijateljem (Sigetijem sa kojim je radio, a koji je, takođe, kasnije otišao u Ameriku – prim. V.G.) i recitovao poeziju. U to vrijeme znao sam napamet cijele knjige, od riječi do riječi. Jedna od njih je bila i Geteov ’Faust’. Sunce koje je zalazilo podsjetilo me je na čuveni odlomak:

Dan je pri kraju; ono, sve dalje sja,

hita da drugi oživljava svet.

O, što me krila ne dignu od tla,

pa za njim, večno, da upravljam svoj let!

Divnog li sna dok ono dole kreće!

Ah, kuda lete krila bestelesna

telesna krila vinuti se neće!

(Preveo B. Živojinović)

Dok sam izgovarao ove nadahnjujuće riječi, sinula mi je ideja, i u trenutku sam otkrio istinu. Štapom sam crtao dijagram u pijesku, koji je moj pratilac savršeno shvatio i koji sam šest godina kasnije izložio u svome govoru u Američkom institutu elektroinženjera. Slike koje sam vidio bile su čudesno oštre i jasne i imale čvrstinu metala ili kamena, u tolikoj mjeri da sam mu rekao: ’Pogledaj moj motor. Pazi kako ću sada da ga pokrenem u suprotnom smjeru.’ Ne mogu da opišem svoja osjećanja. Da je Pigmalion vidio svoju statuu kako oživljava, ne bi mogao biti potreseniji. Hiljadu tajni prirode na koje sam mogao da nabasam dao bih za ovu jednu tajnu, koju sam od nje oteo, uprkos svim čudima i opasnostima po svoj opstanak.“

U mladosti Tesla nije samo slušao i čitao poeziju nego ju je i pisao. Istina, o toj njegovoj djelatnosti, nažalost, nema pouzdanih i sačuvanih podataka niti svjedočanstava. Njegovo vaspitanje od malih nogu, njegova ljubav i privrženost prema poeziji, koja ga je pratila do kraja života, pokazuju urođenu pjesničku prirodu i senzibilitet. Međutim, ostao je jedan izvanredno značajan podatak koji baca više svjetlosti na tu stranu Tesline prirode. O tome on sam svjedoči u autobiografiji kada je ponio sa sobom na put za Ameriku i jednu svesku u kojoj je bilo i nekoliko Teslinih pjesama. ,,Sakupio sam svoju skromnu imovinu, obezbedio mjesto u vozu i našao se na stanici, upravo kada je voz polazio – piše Tesla. – Tog trenutka sam otkrio da su mi nestale karte i novac. Šta sada da radim, postavljalo se pitanje. Herkules je imao mnogo vremena za razmišljanje ali ja sam morao da odlučim dok sam trčao pored voza sa oprečnim osjećanjima koja su prolazila kroz glavu kao oscilacije u kolu kondenzatora. Donio sam odluku u pravi čas, pomognut spretnošću, prolazeći kroz poznata iskustva kako trivijalna tako i neprijatna, uspio sam da se ukrcam za Njujork i sa ostatkom svojih stvari, nekoliko pjesama i članaka koje sam napisao i sa zavježljajem proračuna koji su se odnosili na rješenja nerješivog integrala i na moju leteću mašinu…“ No i bez tok autentičnog  Teslinog saopštanje, koje potvrđuje njegovo bavljenje pisanjem poezije, čitav njegov naučni, pronalazački i uopšte stvaralački rad predstavlja eklatantan primjer pjesničkog i umjetničkog doživljavanja i oblikovnja svijeta.

Iako je imao izrazitu pjesničku crtu, koja je bila genetski ugrađena, on nažalost nije nastavio da se razvija u tom pravcu kada je stigao u Amariku. Ogromne obaveze, u početku borba za obezbjeđivanjem minimalnih uslova za fizičku egzistenciju, nisu dozvoljavali ovom usamljenom vizionaru da u potpunosti razvije svoju pjesničku porodu. Kasnije ga je svijet tehnike potpuno preokupirao, imao je nepresušno vrelo raznih genijalnih ideja, misli i projekata, tako da je pjesničko stvaralaštvo moralo biti potisnuto. Ali je ono  ipak ostalo kao sastavni i neotuđivi dio njegovog svijeta i života što se ispolavalo na druge načine, od čitanja i razmišljanja, do aktivnog rada na prevođenju Zmajevih pjesama.  To je, inače, radio kada je bio na vhuncu svojih kreativnih izumiteljskih poduhvata. Njegova stalna i  iscrpljujuća inovatorska djelatnost, kojoj se posvetio kasnije u Americi čitavim svojim bićem, srcem i umom, onemogućavala ga je da  se strastvenije  prihvati i posveti neposrednom pisanju poezije. Ali se od nje nikada nije udaljavao!

Sava Kosanović svjedoči da mu je Tesla 1926. godine ispričao kako je jednom svom prijatelju ponio na dar desetak knjiga i na svakoj od njih napisao poneki stih. Tesla je tada bio u poznim godinama (upravo je bio napunio 60. godinu), što znači da ga je mladalački pjesnički zanos držao do duboke starosti. I u mnogim drugim prilikama jasno je i nedvosmisleno pokazivao svoj pjesnički talenat, ljubav prema poeziji i svoje estetske ideale koji ga karakterišu kao pjesničku,  lirsku prirodu. Pri tome Tesla nije odlazio u patetiku, sentimentalnost ili egzaltičko poimanje pjesničkog doživljavanja. On je sve to prihvatao iskrenim srcem i dubokim umom tako da je uživao u lijepoj i umjetničkoj rjieči koja ga je inspirisala i davala mu dodatnu snagu i motivaciju da opstane na svom trnovitom putu ka izgradnji jednog novog tehničkog svijeta.

O kreativnosti velikog naučnika i pronalazača najbolje govore njegovi telegrami koje je upućivao uvijek braći u domovini povodom svojih rođendana. Ovdje ćemo prenijeti njegove telegrame kada mu je bilo 70 i 80 godina. Tako se 28. juna 1926. godine obraća Udruženju jugoslovenskih tehničara u Beogradu ovim riječima:

„Pozdravljajući vas i zahvaljujući se Udruženju, dužnost mi je da vam priznam da se ne obazirem na počasti, jer sam tako stvoren da nemam osjećaja za slavu, počasti i materijalno blago. Jedina mi je želja da ostavim nezaboravnu poruku budućim vjekovima. Ipak mi je mio i jako me obradovao glas braće i zemljaka iz daljine, koji ojačava oduševljenje u radu, te vas molim da primite moju najiskreniniju zahvalu. Pratio sam lično vaše napore u sredini džinovskih događaja i divio sam se čudesnoj energiji i junaštvu vaše vojske u besprimernoj teškoj borbi. Osećam se ponositim da sam potekao od viteškog naroda koji je u neprestanoj i ljutoj borbi za evropsku prosvetu i svoje ideale zaslužio poštovanje čitavog sveta, naročito Amerike. Bilo bi mi ugodnije da ste malo pričekali, jer mi se čini da se varate u mojoj starosti za 20 ili 30 godina. Još se nalazim u punoj telesnoj i duševnoj snazi i pun sam nade da ću još dosta zaveštati potomstvu.“

Teslina vitalnost i kreativnost su ostale sačuvane i nakon sledećih deset godina, kako se to može nedvosmisleno zaključiti iz njegovog  telegrama što ga je uputio Odboru za proslavu njegovog 80. rođendana. Naime, kada mu je pomenuti odbor uputio čestitku, maja 1936. godine, veliki naučnik i pronalazač je uzvratio telegramom sledeće sadržine:

„Izražavam ovom prilikom moju najtopliju zahvalnost na velikoj časti od strane odličnih stručnjaka, primajući dakako tu čast kao nezasluženu i žaleći što nisam nešto veće stvorio. Želim se pokazati sa novim radovima i nadam se da ću ih uskoro moći objaviti.“

O Teslinoj pjesničkoj prirodi, a posebno o genijalnim pronalascima i otkrićima koja imaju umjetničku (pesničku) duhovnu snagu i veličinu, pišu mnogi dobri poznavaoci života i djela ovog velikana elektrotehnike.  Ovdje prenosimo odlomak iz djela o Tesli istaknutog slovenačkog inženjera elektrotehnike, akademika i šahovskog velemajstora Milana Vidmara (1885-1962) koji, između ostalog, ističe: „Teslu ne možemo smjestiti u moralni okvir jednog uspješnog velikog inženjera. Tesla je pjesnik elektrotehnike, umjetnik ako hoćete. Tesla je bio prepun ideja a da bi mogao da vrši normalni rad inženjera. Njegova intuicija je kolosalna, njegov pogled u tajne prirode strahovit. Naišao je kao vihor, zahvatio savremeni svijet, koji ga je teško slijedio, jurio je naprijed, ne obazirući se na okolinu, na normalne ljude, koji su polagano koračali…“

Pročitajte JOŠ:

(VIDEO) Besmrtni puk Srbije dobio svoju pjesmu povodom 75. godišnjice pobjede nad fašizmom