Pokušaj Rimokatoličke crkve da sruši Republiku Srpsku
1 min read
Aleksandar Raković
Piše: dr Aleksandar Raković
Nakon redovnog zasijedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Sarajevu (27-29. oktobar 2005), rimokatolički biskupi su 29. oktobra 2005. uputili predlog pod naslovom „Bosna i Hercegovina – izvor nestabilnosti i prijetnja miru, ili buduća članica Europske unije“. Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, upoznao je javnost da je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine za ovaj predlog dobila podršku Vatikana. Ovim dokumentom Rimokatoličke crkve, kojim je traženo društveno-pravno preuređenje Bosne i Hercegovine, predloženo je ukidanje oba entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.
Biskupi su podvukli da je odluka o ustanovljenju dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, bila nepravedna za Hrvate koji su, po njima, „najveće žrtve rata“. Pored toga, biskupi su izneli grubu neistinu da su Hrvati „najstariji narod u BiH“, ali da uprkos tome i činjenici da su konstitutivan narod „nemaju ni prava manjine“ i sve ih je manje, jer se uglavnom ne vraćaju kućama. Naime, u Federaciji Bosne i Hercegovine preglasavaju ih Bošnjaci, a u Republici Srpskoj većina koju čini srpski narod uvijek donosi odluke u skladu sa svojim interesima. Stoga su rimokatolički biskupi u Bosni i Hercegovini predložili ukidanje oba entiteta i uvođenje četiri regije prema geografskim, ekonomskim i multietničkim kriterijumima s centrima u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru i Tuzli. Na kraju, Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine je pozvala međunarodnu zajednicu da „stavi izvan snage dosadašnje rješenje o podjeli zemlje na dva entiteta“. Kardinal Puljić je kasnije priznao da je inspiraciju za unutrašnju prekompoziciju Bosne i Hercegovine imao u austrougarskoj administrativnoj podjeli okupirane pokrajine. Bio je i 2014. razočaran što je predlog Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iz oktobra 2005. propao jer ga niko nije prihvatio.
Teško da je predlog Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iz 2005. mogao privući pažnju tamošnjih hrvatskih političkih lidera. Čelnik Hrvatske demokratske zajednice Dragan Čović se sve više približavao lideru Stranke nezavisnih socijaldemokrata Miloradu Dodiku, tadašnjem predsjedniku Vlade Republike Srpske. U tom smislu opstanak Republike Srpske nije dovođen u pitanje, a sve se više opipavao teren o hrvatskom entitetu u Bosni i Hercegovini. Dragan Čović je, s tim u vezi, više puta bio jasan, a 2011. je podvukao: „Svi ljudi koji racionalno promišljaju o BiH moraju znati da Republiku Srpsku nitko ne može razgraditi“.
Sveta stolica je ostala dosljedna politici rušenja srpske i jugoslovenske državnosti. Vatikan je s nelagodom gledao na teritorijalno proširenje Kraljevine Srbije u Balkanskim ratovima (1912–1913), radio je na tome da Austro-Ugarska zbriše Kraljevinu Srbiju (1914–1918), djelovao je da spriječi jugoslovensko ujedinjenje poslije Prvog svjetskog rata (1918), zalagao se za razbijanje Kraljevine Jugoslavije (1941), prednjačio je u razgradnji socijalističke Jugoslavije i vojnom kažnjavanju Srba (1991– 1995), podržao je secesiju Crne Gore iz zajedničke države sa Srbijom (2006). Vatikan ne prihvata da pravoslavni Srbi bilo gdje dominiraju nad rimokatolicima. Stoga ne treba da čudi što je Vatikan 2005. bio za ukidanje Republike Srpske.
Još je Viktor Novak u svojoj knjizi „Magnum crimen“ napisao da je geslo Vatikana bilo „jedno stado, jedan pastir“.
Čime se bavi ovaj rakovic sem sto srbe plasi nasom hrišćanskom bratom rimokatolicima jer ako se
ne ujedini pravoslavlje i katolicanstvo islam ce zavladati.
Kakvi su im prethodnici kao Šarić takvi su i oni.
Šta drugo očekivati od tih koji veličaju Stepinca i Blajburg.
Zanimljivo je da „uzoritom“ kardinalu i vrhbosanskom nadbiskupu Vinku Puljiću, koji stoluje u Sarajevu, ni najmanje ne smeta što je taj grad napustilo, pored 30-40 hiljada katolika (uglavnom Hrvata) i oko 120-130 hiljada pravoslavnih Srba, nekoliko hiljada Jevreja (uglavnom otišli u Izrael ili na Zapad), ne smeta mu ni to što su se u njihove vjekovne domove naselile vehabije, ekstremisti, islamistički fanatici, doseljenici iz „Sandžaka“, Turske, arapskog svijeta! Izgleda da je od dobra vlastitog naroda mnogo važnije nanijeti zlo drugom narodu! Vrlo „kršćanski“, nema šta!