Policijski čas u doba korone

Piše: Goran Šćekić

Nije mi jasno što se građani Crne Gore prepadoše od policijskog časa. Pa to je samo čas ko svaki čas, samo policijski. Nije baš školski, sa kojeg su bježali mnogi funkcioneri. Na ovom času bježe građani, ali od policije.

Ali što se tiče policijskog časa, to je za građane Crne Gore sitnica.  Navikli smo mi na mnogo više.

Navikli smo na policijski dan, policijsku godinu, policijsku deceniju… Nije nam lako ni od policijskog predsjednika, policijskog premijera, i konačno od policijske države.

Iz doma (kuće) ga nije niko izlazio ko nije imao za kafu. U policijskom času uglavnom izlaze samo policajci, a ni oni ga nemaju za kafu. A oni koji imaju, moraju se snaći. Policijski čas podrazumijeva zabranu izlaska građana u određeno vrijeme, najčešće u noćnim satima.

Pored službenih lica, dok traje policijski čas, mogu izlaziti i vlasnici sa svojim ljubimcima. Dakle, svaki vlasnik kućnog ljibimca, mogao je sa njim izaći u vrijeme policijskog časa. Zaštitnici životinja, kažu da je to dobro zbog zdravlja njihovih ljubimaca. Tako su odjednom mnogi građani postali ljubitelji pasa.  Neki vlasnici, koji su imali više kućnih ljubimaca, iznajmljivali su ih za šetnju u policijskom času.

Azili za pse su okupirani od zahtjeva za usvajanje kućnih ljubimaca. Nikome nije bila bitna boja, porijeklo, rasa, veličina. Pas je pas, samo da umije da šeta. A kad pas šeta, onda šeta i vlasnik. Novi vlasnici pasa nisu bili neki ljibitelji životinja. Držali su pse na balkonu, tako da su kvartovi odjekivali od laveža u noćnim satima.

Pošto su to uglavnom bili psi lutalice, oni nisu navikli na povez. Tako, dok su šetali nove ljubimce, bilo je i komičnih scena. Mnogima su psi bježali od vlasnika.

Otkačivali su se od poveza, a onda su vlasnici morali bježati od policije.
Bilo je i scena, da su vlasnici bježali od svojih pasa, jer se nisu dobro slagali, niti poznavali.

Neki su bili izujedani, tako da ih više nije interesovao ni pas, ni izlazak za vrijeme policijskog časa.

Bez obzira na ove nemile scene, Pas je opet postao čovjeku najbolji prijatelj, koji će ga ponekad izvesti u šetnju, dok traje policijski čas.

Pročitajte još:

Pravila Cetinjske gimnazije iz 1913. za upis đaka: Obavezan prijemni ispit iz srpskog jezika i vjeronauke