Poništene utakmice

Piše: Jovan Lakićević

Izgleda da od naših pobjeda nad Kosovom sa 5:0 (M.Đurić) u Briselu i na drugim destinacijajama neće biti ništa. Koliko sam shvatio, NATO je riješio da sve ove utakmice poništi i dodijeli Kosovu pobjede, par forfe, sa 3:0!
Nama simpatični Kalimero, sa kojim se u spoljnoj politici počesto identifikujemo, rekao bi: „Pa to je nepravda!“
Iskreno mislim da bismo ubuduće mogli da ovlastimo dragoga Kalimera, da nas u nastavku pregovora sa Udruženim Zapadom ( samo ne znam o čemu?) punovažno zastupa!
Znaće to Kalimdero, bar koliko i naši dosada šnji pregovarači. Lukav je Kalimero, samo što dosad nije imao nikakve šanse!
Šalu na stranu, jer nam baš i nije do šale. Naše potonje vajkanje kako smo vjerovali svjetskim oberlažovina, ne amnestira nas, vjerovao! kad je riječ o bilansiranju naših dosadašnjih višegodišnjih pregovora! Ja im, kao poslednji politički analfabeta, laufer takoreći, ni jednog trenutka nijesam vjerovao!
E, jadni moji politički đuturumi, koji ste se, u jednom važnom času našli na mjestima kojima nijeste bili dorasli (ili, možda, jeste, ali ste to od naroda vješto krili!)! Vajkamo se, i dalje, kako je to bila politika „dvostrukih standarda i obećanja kojima smo naivno vjerovali…
Znate li vi, drugovi i gosposdo, s kim ste uopšte pregovarali punih dvanaest godina“
Uz pripomoć „sestrića“ Jeremića, koji nas je preselio iz Njujorka u Brisel, sa našim najvećim neprijateljima u minulom ratu, zemalja Kvinte, ili, tačnije, njihovog mkrovnog tria iz Vašingtona, Berlina i Londona! Oni su nam, da vas podsjetim po planu Z. Bžežinskog, razbili zemlju, pa potom skraćenu Jugoslaviju, uz njeno potpuno i nemjerljivo, zločinačko razaranje koje je premašilo sto milijardi dolara, i uništavanje infrastrukture i nekoliko hiljada pobijene „kolateralne štete“! Ne računajući pobijene u Vojsci i Policiji…
Nijeste, valjda, od tih očekivali „razumijevanje“ za srpsku stvar, da ne kažem milost i sažaljenje? Da li ste imali pravo na tako nešto?
Govoriću krajnje otvoreno, pošto nije vrijeme za diplomatiju, koja se oduvijeg graničila sa politikantstvom. Ako je srpski cilj u dugotrajn, „mučnim“ pregovorima bio Zajednica Srpskih opština, sa ovlašćenjima mjesne zajednice, vidjeli smo da ni od toga neće biti ništa!
S druge, pak, strane, pod pritiskom našh „dokazanih prijatatelja“, naročito iz poslednjeg rata, pravili smo ustupke sve do potpunog zaokruženja šiptarske države. Rekao sam u jednom od minulih tekstova da je, možda, bila u pitanju – kupovina vremena. Ispalo je da jeste, ali za tzv nezavisno Kosovo, a protiv i minimalnih srpskih interesa!
Pošto ni do danas ne znamo šta su bili pismeni, a šta usmeni dogovori u Ohridu, povodom Šolc-Makronovog plana, ne znamo šta poslije toga možemo da očekujemo. Naročito kad smo čuli da se i usmeni dgovori „na najvišem nivou“ mogu smatrati validnim pristankom na usvajanje ponuđenihpredloga.
Čuli smo tako da je tzv Kosovo na pragu prijema u Savjet Evrope!
Dobro, to je manje važno, ali nije nevažno.
Ono što je kudikamo važnije, jdeste stidljivo najavljen prijem Kosova u zločinačku Nato organizaciju!
Svi su izgledi da je u Ohridu dozvoljen pristup Kosovu u sve organizacije, osim u Ujedinjene nacije. Predsjednik Srbije je više puta ponovio da na tako nešto neće pristati, niti će to potpisati.
Mislim, gospodo i braćo Srbi da od njega ubuduće niko neće ni tražiti!
Smišljena je, u međuvremenu, rezervna varijanta, o kojoj se Srbija neće ni pitati. Riječ o prijemu Kosova u NATO, gdje glas Srbije nema pristupa.
Upravo sam o tome na ovom Portalu pisao prije više mjeseci. Pošto je, kao što je odavno poznato, NATO zabran SAD, tu je moguća i brza promjena Statuta oko prijema novih „zajednica“ (Kosova i Ukrajine – recimo dvotrećinska većina!)
I tu bi Srbija, gledano iz ove trenutne perspektive, mogla da se pozdravi sa sojom izgubljenom, autonomnom Pokrajinom, nasilno amputiranim Kosovom!

Nakon toga se Kosovo, uz „obavezni“ referendum sa lako predvidljivim ishodom, pridružuje Albaniji!
Pošto je nekad Enver Hodžina, a danas Bajdenova (ili Klintonova) Albanija članica Ujedinjenih nacija, neće biti ni potrebe da se tamo glasa o tzv Kosovu! Naravno, ne dovodim to u vezu sa učestalim izjavama Predsjednika AV, da tako nešto nikad neće potpisati!
To bi vam, gospodo, moji rijetki pratioci, u najkraćem, bio scenario za „konačno razrešenje „kosovskog pitanja“.
Nevolja za protagoniste ovog plana, kojima se, naravno, iz razumljivih razloga (razrešenje sukoba u Ukrajini) strašno žuri, što će se, u toj perfidno zamišljenoj raboti, Rusija i Putin ipak nešto pitati. Na ovaj ili ONAJ način.
Prema tome, strpimo se još dva- tri mjeseca! I ne zaboravite: Gospod je s nama, uprkos tome što ga nijesmo u poslednjim milenijumima previše zadužili, ŽIVJEĆE VELIKI BOŽJI SRPSKI NAROD!
Pišem ovaj tekst u satima kada Predsjednik Srbije vodi prinudni razgovor sa ambasadorima naše drage i omiljene Kvinte. Pošto mi je ishod odavno poznat, neću čekati njihov kraj da bih, možda u tekstu napravio izvjesne korekcije. Što se tiče srpskog faktora, ili, tačnije rečeno srpskog korpusa, korekcije odavno nijesu moguće!