Tako je govorio Marković: Kad mi organizujemo ubistvo, mi ne promašujemo!

U svojim poslednjim nastupima, komentarišući proteste Demokratskog fronta, Duško Marković je u potpunosti opravdao ulogu poslednjeg stražara Đukanovićeve kriminalno-feudalne tvorevine.

Nimalo vispren, već naprotiv, prilično nepovezan i protivrječan, ali sa onom policijskom uskošću, spao je na distributera kafansko-udbaških krilatica koje inače u ANB-u spremaju za dnevnu upotrebu.

Ono što zabrinjava je to da je, čak i u ovakvom, korumpiranom i kriminilazivanom državnom aparatu, Duško Marković preuzeo neke od najvažnijih poluga moći sistema.

Međutim, postoje elementi biografije Duška Markovića koji ga u svakom ozbiljnoj državi potpuno diskredituju, a neke smo neopravdano zaboravili. Podsjetićemo se na par njih.

Kada je Miodrag Živković, bivši lider LSCG-a, ustvrdio da je na njega 2004. godine izvršen atentan od strane bivšeg SDB-a, Duško Marković koji je i tada bio na čelu tajne policije, tim povodom izjavio:

”To je špekulacija koja ima vrlo uočljiv cilj i pozadinu. Veoma nam je drago da su Živković i njegova porodica živi i zdravi, što verovatno ne bi bio slučaj da je SDB zaista organizovala atentat na njega”,  kazao je Marković.

Dakle, Duško Marković je krajnje jasno potvrdio da njegova služba itekako ima iskustva u organizaciji političkih atenatata, te da je stepen ”uspješnosti” u njihovom izvođenju apsolutan. U skladu sa tom ocjenom, pojavljuje se i drugo krupno pitanje, kao dio biografije dugogodišnjeg šefa ANB-a, a tiče se ubistva Duška Jovanovića.

Naime, potpredsjednik Vlade Crne Gore i zamjenik predsjednika DPS-a rekao je da je nekadašnja Služba državne bezbjednosti Crne Gore (SDB) imala informacije da je bezbjednost urednika i vlasnika dnevne novine ”Dan”, Duška Jovanovića bila ugrožena, prije nego je ubijen.

„Pisao sam gospodinu (Andriji) Jovićeviću odgovarajuća pisma – da se o tome povede više računa, tako da ja ne osjećam nikavu odgovornost„, kazao je ministar pravde i vicepremijer, gostujući u emisiji ”Načisto”, autora Petra Komenenića na TV ”Vijesti”.

„Tada smo ukazivali… na određene rizike i opasnosti koji se tiču bezbjednosti gospodina Jovanovića. Pisao sam gospodinu (Andriji) Jovićeviću odgovarajuća pisma – da se o tome povede više računa, tako da ja ne osjećam nikavu odgovornost”, naveo je Marković.

Na ovo je reagovala sestra ubijenog direktora Dana Duška Jovanovića, Danijela Pavićević, otvorenim pismom ministru pravde u kojem je zahtijevala hitnu reakciju VDT-a, tvrdivši da Marković „u svojim rukama drži ključ istine o ubistvu“ Jovanovića, u šta ona vjeruje i postavlja pitanje da li za to on ima dokaze:

”Odgovornost je na Vama velika. Prvo, zašto nijeste ispunili vašu profesionalnu obavezu pa i ljudsku i saopštili kada ste saslušavani kod istražnog sudije Radomira Ivanovića sve u vezi atentata na mojega brata. Drugo, zašto se u redovnom sudskom postupku nijeste odazvali kao svjedok i ispričali, dokumentovali navedene tvrdnje, a vaš tadašnji ministar Andrija Jovićević se pojavio pred sudom kao svjedok. Ipak ste prećutali sve”, napisala je Pavićević u otvorenom pismu Markoviću.

Sudija Radomir Ivanović ocijenio je u izjavi za list ”Dan” da je Duško Marković svojevremeno morao da saopšti sve što zna o tom krivičnopravnom događaju. Napomenuo je da je Markovića, kao i svakog drugog svjedoka prilikom saslušanja, upozorio da ništa ne smije prećutati.

Istim povodom se oglasio i bivši crnogorski ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević:

”Tokom mandata imao sam susret sa Jovanovićem i tom prilikom garantovao sam mu punu ličnu i imovinsku sigurnost. On je bio bezbjedan dok sam ja rukovodio Ministarstvom unutrašnjih poslova„.

Jovićević je podsjetio da se na čelu MUP-a Crne Gore nalazio od juna 2001. do januara 2003. a da je Jovanović ubijen u maju 2004. godine. Da li je tokom narednih skoro godinu i po Marković upozoravao narednog ministra unutrašnjih poslova Dragana Đurovića – ne znamo. Možda će se prisjetiti.

U svakom slučaju, izjava da je bilo na čelu institucije koja je organizovala političke atentate i hvaleći se da je u tome bila veoma uspješna, kao i očiglednog krivičnog djela prikrivanja relevantnih informacija u ubistvu Duška Jovanovića, kvalifikuju Duška Markovića za rad Specijalnog tužioca.

Ukoliko se to desi, i ako rasuđujemo po analogiji u Srbiji, može se reći da Markovići na čelu tajnih službi niti su dobar izbor, niti dobro završavaju.