Proveo sam pet godina u zatočeništvu, u kućnom pritvoru, izolaciji i na kraju u ograničenom kretanju. Pravda je na kraju pobijedila, a i nije moglo drugačije. Iz ambisa sam izašao čista obraza, jer tužilaštvo nije imalo nijedan dokaz protiv mene, iako se cio državni sistem Crne Gore upinjao da mi podmetne pokušaj ubistva šefa policijskog Odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića. U život se vraćam uzdignuta čela, kazao je Radovan Aleksić ekskluzivno za „Novosti“.

Aleksić, pukovnik vojne obavještajne službe Srbije, priča svoju ispovijest o 1.800 dana „borbe sa vjetrenjačama“, pritiscima, ucjenama, čak i prijetnjama smrću. Više državno tužilaštvo Crne Gore poslije pet godina obustavilo je istragu protiv Aleksića, koji ističe da čovjeka za čiji su ga pokušaj ubistva teretili nije čak lično ni poznavao.

– Sve je bila laž. Sva vještačenja, navodni svjedoci, sve analize telefonskih i drugih telekomunikacija bile su u funkciji toga da mi se podmetne krivično djelo. Znao sam ko je bio Šuković, mada ga nisam upoznao. Kao bivši načelnik Odsjeka za suzbijanje organizovanog kriminala, vodio je neke važne istrage, poput poslovanja ilegalnih fabrika u kojima su proizvođene cigarete u Mojkovcu – kaže nam Aleksić.

Karijera

– Vodio je i druge istrage koje su mogle da posluže kao motiv nalogodavcima za pokušaj njegovog ubistva. Ne poznajem ni osobe sa kojima je Šuković bio u sukobu, a radi se o ljudima iz bezbjednosnog sektora i licima iz tadašnjeg državnog vrha Crne Gore, čiju kriminalnu delatnost je istraživao. Oni koji su mi podmetnuli uradili su to iz dva razloga. Prvo, da se zaštite stvarni nalogodavci, organizatori i izvršilac pokušaja Šukovićevog ubistva. I drugo, da crnogorske službe bezbjednosti uđu u obračun sa mnom iz razloga koji nema nikakvih dodira sa ovim krivičnim djelom.

Sve je, na sreću, izdržao. Za Aleksića, čovjeka bez mrlje u životu i karijeri, sada je sve ovo ružna prošlost, iako euforije, niti pretjerane radosti poslije prekida istrage nema. Mnogo gorčine nakupilo se u njegovoj duši. Godine koje su prošle ne mogu da zaliječe izgubljene nerve, neprospavane noći. Ipak, ovaj uzorni pripadnik vojne obavještajne službe SFRJ, VJ, SCG i danas Srbije vraća se u život uzdignuta čela. Sličan, gorak ukus pobjede u ustima ima i supruga pukovnika Radovana Dragica. Ona, za „Novosti“, kaže:

– Kada su javili da je okončan montirani postupak protiv mog supruga, izostalo je lijepo osjećanje zbog patnje koju je izazvao, najblaže rečeno, monstruozni plan pojedinaca i interesnih grupa iz Crne Gore, ali i Srbije, nepravde koja nam je godinama činjena i nemoći da uradimo bilo šta da dokažemo da je sve to bila laž. Naši problemi su počeli prije više od dvije decenije, kada je moj suprug, ispred stana u Nikšiću, mučki napadnut i ranjen iz vatrenog oružja. Teško je opisati kroz kakav period je porodica godinama prolazila. Samo mi znamo koliko je trebalo snage da se sve to preživi.

A preživio je pukovnik Aleksić mnogobrojna saslušanja na kojima je uporno negirao krivicu, tvrdeći da je u vrijeme napada na Šukovića bio u Beogradu. Bjekstvo napadača na inspektora Šukovića 11. jula 2016. u Podgorici snimile su kamere, da bi potom policija objavila fotografiju, pozivajući građane da se jave ukoliko ga prepoznaju. I na osnovu jedne prijave obavještajac Aleksić je uhapšen. Jedno vrijeme pričalo se da je pukovnika Aleksića na snimku navodno prepoznao Almo H. iz Sarajeva, koji istražiteljima, ipak, nije mogao sa sigurnošću da potvrdi da je to baš Radovan Aleksić. Almo je, inače, 1993. radio u garnizornu u Nikšiću, u kojem je takođe bio angažovan i naš sagovornik.

– Nije tačno da me je neko iz Sarajeva prepoznao i prijavio iz osvete, kako se to u početku moglo čuti. Podmetanje pokušaja ubistva Šukovića bio je sastavni dio plana nalogodavaca da mene okrive. Taj kojeg pominjete nije radio sa mnom, već u garnizonu VJ u Nikšiću, da bi kasnije bio priveden u Tivtu 1993. Potom je počeo da sarađuje sa crnogorskim službama i policijom. Grupacija iz policije koja je meni smjestila njega je pripremila i on je došao u pratnji dva pripadnika ANB na saslušanje kod tužioca. Radi se o osobi koja je na društvenim mrežama svojevremeno javno vrijeđala Svetog Vasilija Ostroškog i crkvene velikodostojnike.

Samo to što je bio pripadnik Vojske Jugoslavije za crnogorsku vlast bilo je dovoljno da Aleksić u njihovim tefterima bude upisan kao neko ko radi protiv Crne Gore:

– Moje hapšenje realizovano je 15 dana uoči parlamentarnih izbora oktobra 2016. koji su ocijenjeni kao veoma važni zbog najavljenog ulaska Crne Gore u NATO bez sprovedenog referenduma. Montirani krivični postupak koji se vodio protiv mene je bila, u stvari, uvertira za takozvani državni udar, sa kojim ja nemam nikakve veze. Ono što je bitno jeste da od mene iz Beograda nikada niko nije tražio da u Crnoj Gori radim bilo šta što bi ugrozilo suverenitet ove države. Prema mojim saznanjima, nikakvog državnog udara nije ni bilo. To je takođe bio montirani proces koji je imao više ciljeva. Jedan je bio podvala Rusiji, drugi obmana Amerike i treći obračun sa tadašnjom opozicijom u Crnoj Gori.

Na pitanje da li postoji nešto zajedničo između njega i Šukovića, naš sagovornik odgovara da su to – neprijatelji!

– Sve osobe koje su uključene u ovu istragu u Crnoj Gori, i u policiji i tužilaštvu, bile su u sukobu sa Predragom Šukovićem. Nisam nikome neprijatelj. Možda to neko misli, ali ja nisam neprijatelj čak ni onima koji su me progonili.