Put kojeg ima

Tu u jedno skrovito selo,
ne baš toliko udaljeno,
što je bilo, tako se htjelo,
od boga i ljudi zaboravljeno,
u koje mogao nikad nije
ni na krilima stići soko,
i što se među brda krije,
a ime mu Velje Duboko –
vijugav put se ušunjao
i padinama strmim gmiže,
sa njim je život vaskrsao,
selo svijetu sad je bliže.

Sad onaj put kojega nema,
kako ga je Matija zvao,
kao da je proročki znao –
putovanje nam novo sprema.

Postade put kojega ima,
običaj je stari prošao,
nema onog pitanja svima –
kojijem si putem došao?

Svi možemo sad jasno reći –
Mrtvica je strma i tješnja,
ljepotu njenu ne poreći,
ali idemo pro Liješnja.

Dugo smo bili u bespuću,
i trpjeli nepravde ćudi – hvala ljubavi i pregnuću
svih zavičajnih dobrih ljudi!