Republika Srpska

Piše: Bogić I. Bulatović

Drino vodo, plemenita međo!!!
Znao je Prorok nad Svetom Vodom Plave Krvi, da međa ostaje međa i nakon Ćuprije, ali da je ona ‘plemenita’, da ona nije neobrađeni kamen, stijena oštra i neprelazna, kanjon surovi i urvina strma, rijeka neobuzdana i divlja!
Na tom mjestu, Drina je plemenita i kad nabuja i kada se povuče i lako je preplivati, pregaziti i prebroditi, lako je po Njoj hodati – samo ako putnik ima volje i ljubavi!
Vjekovi svjedoče – golemo je Hercegovine u Crnoj Gori, golemo u Republici Srpskoj i Srbiji. Bezbroj je današnjih Crnogoraca koji su pregazili mostove preko svoga imena i prozvali se imenom druge obale iste Rijeke! A može li jedna obala iste Rijeke zaboraviti na drugu, i mogu li obale iste Rijeke biti raznorodne, i ne žednimo li na obje obale skoro stoljeće jedno krmeljavi kraj te Vode jer nam se bratske kosti još priziru?!
Jeziku naš posrijedi nas u svim srpskim zemljama, i na onim stranama nad rijekama, okeanima i planinskim vijencima, Jeziku naš, plemenita međo, i Crkvo naša, Plemenito Sabranje Naše, mi živimo istim pjesmama, svijeću palimo na istim Slavama, mi se smijemo istim šalama, mi pečalimo za istim Kosmetom, mi idemo za istim Voždom, pod jedinim našim ideološkim i duhovnim znakom Stradanja i Života!!!!
Srećno Ti Krsno ime, Republiko Srpska – Srpska Sparto na drugoj obali iste Vode vozdignuta!!!
„Drino vodo, amanet ti teški,
Sačuvaj nam naš ponos viteški“!