Trojica veličanstvenih: Neporažene ruske vojskovođe

Rusija je u svojoj istoriji mnogo puta ratovala. Ovo su tri vojskovođe koje su proslavile svoju zemlju trijumfalnim pobjedama na bojnom polju.

Neporažene vojskovođe velike Rusije su Aleksandar Suvorov, Fjodor Ušakov i Georgij Žukov.

Aleksandar Suvorov

Aleksandar Suvorov u svojoj dugoj ratnoj karijeri nije izgubio nijednu bitku. Odnio je preko 60 pobjeda. Među njima je najteža vjerovatno bila opsada turske tvrđave Izmail 1790. godine.

To je bilo u vrijeme Rusko-turskog rata, kada je tvrđava Izmail na Dunavu imala ključni strateški značaj. Bila je dobro utvrđena, imala je visoke bedeme i rov dubok 10 metara. U garnizonu je bilo oko 35.000 vojnika (od toga su polovina bili janjičari – elitne turske trupe), a Suvorov je na raspolaganju imao oko 31.000 vojnika.

Neprijatelj je bio dosta jači, ali to nije smetalo Suvorovu da uputi Turcima nedvosmislenu poruku: „Imate 24 časa za pregovore i izlazak na slobodu. Moj prvi pucanj će značiti da ste svi zarobljeni, moj napad – da ste mrtvi“. Načelnik odbrane grada odgovorio je u sličnom maniru: „Prije će Dunav poteći unazad i sunce pasti na zemlju nego što će se Izmail predati“.

Suvorov je šest dana učio svoje vojnike da savlađuju rovove i bedeme, a zatim je izvršio napad na tvrđavu prije svitanja, i to sa tri strane. Turke je ovaj potez malo dezorijentisao jer nisu očekivali napad sa različitih strana. Žestoko su se branili, tako da je bitka bila teška. Rusima je ipak pošlo za rukom da zauzmu spoljne bedeme i uđu u grad. Ulične borbe u gradu su prerasle u pravi pokolj.

„Pucalo se iz svakog prozora. … Pored muškaraca ratovale su i žene. One su napadale Ruse sa jataganima u rukama kao da su očajnički jurile u smrt… Padali su zapaljeni krovovi …

Nekoliko hiljada konja je pobjeglo iz zapaljene konjušnice. Trčali su ulicama kao sumanuti i pravili haos“ – tako je ovu epsku bitku prikazao u 19. veku ruski istoričar.

Tvrđava je pala u 16:00. Turci su izgubili 26.000 ljudi, a 9.000 je zarobljeno. Rusi su izgubili oko 2.200 vojnika. Nekoliko godina kasnije, Suvorov je rekao da „Samo jednom u životu čovek se može osmjeliti da napadne takvu tvrđavu“.

Fjodor Ušakov

I admiral Fjodor Ušakov, koji je komandovao flotom u 18. veku, nije izgubio nijednu bitku. Nije izgubio nijedan brod, i nijedan njegov mornar nije dospio u zarobljeništvo.

Većinu svojih pobjeda Ušakov je odnio u borbama protiv Turaka. Za razliku od kopnenih ruskih trupa koje su bile dosta jake, flota na Crnom moru je krajem veka još uvek bila u procesu stvaranja, tako da su Turci imali jaču mornaricu. Zbog toga je Crnomorska flota izbegavala odlučne bitke protiv Turaka.

Sve se promijenilo kada je u martu 1790. godine Ušakov postavljen na čelo flote. On je ukinuo tadašnje inertne običaje ratovanja na moru. Pridržavao se fleksibilnijeg inovativnog pristupa koji je brodovima omogućavao da manevrišu u toku bitke, a posebnu pažnju je obraćao na uvežbavanje.

Nove metode su urodile plodom u ključnoj akciji protiv Turaka, u bici kod Tendre (blizu obala Bugarske). U septembru 1790. osmanlijska flota je bila veća.

Turci su imali 14 ratnih brodova, a Ušakov 10. Pa ipak je Ušakov odlučio da krene u napad usmjerivši paljbu prije svega na najvažnije turske brodove. Oni nisu mogli da ga zadrže i počeli su panično da se povlače. „Naša flota je gonila i tukla neprijatelja cijelim putem tokom povlačenja“, rekao je Ušakov.

Potjera je trajala dva dana. Rusi su uspjeli da potope glavni neprijateljski brod i da zauzmu još jedan ratni brod. Turska strana je izgubila šest brodova i preko 2.000 vojnika, dok je sa ruske strane 21 vojnik ubijen, a 25 ih je ranjeno.
„Bitka kod Tendre je ušla u svjetsku teoriju ratovanja na moru.

Admiral Ušakov je bio… inovator u pogledu manevarske taktike pomorskih bitaka koja se pokazala kao efikasna i označila je kraj dominacije Turske na Crnom moru…“, rekao je ruski vojni istoričar.

Georgij Žukov

Treći vojskovođa je došao do izražaja u sovjetsko doba, tokom Drugog svjetskog rata. Georgij Žukov je četvorostruki Heroj Sovjetskog Saveza i dobitnik mnogih priznanja.

On je predstavljao SSSR kada je Njemačka potpisala bezuslovnu kapitulaciju. Upravo on je izvršio smotru moskovske Parade Pobjede u junu 1945. godine.

Žukov je odigrao odlučujuću ulogu u planiranju i izvođenju ključnih akcija Crvene armije na njemačko-sovjetskom frontu, a takođe u završnoj bici za Berlin. Njegov Prvi bjeloruski front je uspio da zauzme dobro utvrđene njemačke položaje.

Napad je počeo noću uoči 16. aprila izuzetno moćnom i dobro koordiniranom atriljerijskom paljbom. Zatim su, još prije svitanja, u borbu krenuli tenkovi uz podršku pješadije. To je bilo moguće izvesti zahvaljujući mnogobrojnim reflektorima koji su postavljeni iza jedinica u ofanzivi.

Dvije nedelje kasnije, 1. maja, Crvena zastava je podignuta na zgradu Rajhstaga. Tako je zauzet glavni grad Nemačke. Većina istoričara visoko cijeni Žukovljevu genijalnost, a pojedini ga čak zovu „Paganini u umjetnosti ratovanja“.

Izvor: Russia Beyond