U Matici srpskoj u Danilovgradu: Tajne duše Nedeljke Đukić

U Matici srpskoj u Danilovgradu sinoć su predstavljene knjige proze i poezije Nedeljke Đukić -Borojević. O njenom djelu govorio je Ivan Milošević, profesor filosofije, a program je vodio Milan Stojović. Gost večeri bio je Milenko Kalezić, narodni guslar.

Nedeljka je rođena je u Velikoj Sočanici. Živjela je i radila u Holandiji i Hrvatskoj, a od 1992. godine je nastanjena u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj, gdje i danas živi i radi. Objavila je proznu trilogiju: „Rotkva sa šećerom“ „Vrijeme ljubavi“ i „Medonosna polja“, te „Rodoslov Đukića“. Objavila je i roman  „Tražim te“ i zbirke poezije „Dva oka duše“, „Sa iѕvora sjećanja“ i „U njedrima zavičaj“. Član je KK „Vihor“ iz Dervente i Udruženja književnika „Sjeverac“ iz Podgorice. Pjesme su joj objavljivane u više zbornika i almanaha u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Rusiji i Australiji. U završnoj pripremi je roman o Vasojevićima „Bog nam je svjedok“.

– Nedeljka Đukić je u svoje tri knjige poezije saopštila bujicu unutrašnjih riječi. Čini mi se da je ona kao neko podzemno jezero u koje se ulivaju sve moguće znane i neznane pritoke, miješaju se i nastavljaju da teku svojim putem. Njena bujica je toliko jaka i pršti od siline da ju je skoro nemoguće obuzdati. A nema ni razloga da se to radi, jer tu bujicu osjetite tek onda kada utonete u nju i dozvolite joj da vas vodi svojim tajanstvenim podzemnim putevima. Na njima nema stanica gdje možete da odmorite, kao da ste kupili kartu za putovanje u nevidljivo, koje se svakog trenutka pretvara u nešto vidljivo, pa nevidljivo i tako redom.

Nedeljka Đukić je očigledno decenijama pripremala svoje knjige poezije. Pomenute podzemne vode i struje u njenom duhu tekle su vjerovatno od malena, vjerovatno od sricanja prvog slova i evo ne prestaju do danas. Ne znam koji je to krupni događaj kod Nede natjerao te podzemne poetske bujice da isplivaju na površinu, ali mora da se nešto radikalno promijenilo u njenom životu kada je ona to uradila. Poezija ponekad mora da ima povod, a ponekad joj to ne treba, ali mislim da ga je Neda imala i on je onako duboko potisnut odjednom u njenom životu preuzeo glavnu riječ i stopio tu bujicu na stranice knjige o kojima danas govorimo, rekao je Ivan Milošević.

Nedeljka Đukić – Borojević čitala je nove pjesme, koje su većinom posvećene Vasojevićima, odakle je rodom,  i nesrećnoj sudbini srpskog naroda.

– Koliko god je ispitivanje porijekla velika i zahtjevna stvar, vjerovatno ne postoji čovjek koji ne želi znati ko su mu preci i gdje su mu korijeni? Kome to i približno za rukom pođe, taj osjeća mnogo čvršće tlo pod nogama, a samim tim je jača jedinka, koja zna odakle dolazi, gdje se nalazi i kuda ide? Tebi čitaoče, na osnovu pročitanog ostavljam da sam prosudiš, da li pleme Vasojevića u Velikoj Sočanici prati usud, koji je po narodnom vjerovanju djelilac sudbine i određuje kome će život biti majka, a kome maćeha, ili su bratstvenici ovog plemena taoci porodičnog prokletstva nerazjašnjenih i teško razumljivih dugovanja nekih već odavno počivših predaka, koje potomci moraju izravnati s Gospodom, da bi pravda u svemiru bila zadovoljenja, rekla je Nedeljka Đukić-Borojević.