Veka: Italijani se stide zbog priznavanja Kosova

Peticija sa potpisima više hiljada Italijana, u kojoj se od Vlade u Rimu traži ponovno razmatranje priznanja takozvane države Kosovo, odnosno poništavanje diplomatskog agremana ambasadoru u Prištini, biće predata 16. februara italijanskom parlamentu.

Ideja je potekla od Srba u Italiji kojima se sa velikim oduševljenjem priključila grupa italijanskih intelektualca među kojima su istoričar Stefan Piloto, počasni konzul Srbije u Venetu Loreta Bađo, profesor univerziteta Leanardo Kjareli, arhitekta i pisac Alesandro di Meo, bloger Federiko Roberti… – otkriva, za „Novosti“, Marilina Veka, italijanska spisateljica i žena koja je od 2000. godine na Kosovu i Metohiji boravila čak 50 puta.

Veka se nada da će 630 poslanika Donjeg doma parlamenta pažljivo proučiti peticiju i u njoj iznijeti razloge za ukidanje priznavanja. Potpisi će se prikupljati do 15. februara, dan kasnije biće predati poslanicima, a očekuje se da dokument stigne na raspravu do 20. februara, dana kada je ova zemlja 2008. priznala Kosovo.

“ Hoću da vjerujem da će italijanski parlamentarci prisiliti Vladu da povuče priznanje, jer je to strašna sramota na obrazu naše zemlje „, kazala je Veka, a prenose Novosti.

„Ono što dio međunarodne zajednice priznaje Kosovo kao državu u stvari je banditsko gnijezdo gdje nema baš nikakvog zakona, naročito za Srbe. Za ovih 19 godina, koliko dolazim na Kosovo i Metohiju, razgovarala sam sa porodicama velikog broja vaših sunarodnika i gotovo sa svim porodicama otetih. Oni su prije svih pozvani da govore o državnosti donijetoj na NATO bombama“, ocijenila je Veka.

Ona je objavila četiri knjige o sudbinama Srba iz pokrajine: „Izgubljeno Kosovo“, „Pejzaž duše“, „Zatvor pod otvorenim nebom“ i „Vučje srce“. U njih je smjestila više od 100 potresnih sudbina naših sunarodnika. Sa Dikom Martijem, čuvenim švajcarskim političarem, razmjenjivala je podatke za knjigu „Vučje srce“, u kojoj govori o sudbina četvorice Srba, ljekaru, inženjeru, profesoru i seljaku, čiji su organi završili u drugim ljudima. Tvrdi da su priče autentične.

„Sa Martijem sam razmjenjivala mejlove i čak sam mu poslala koncepte mojih književnih radova sa detaljima iz razgovora sa familijama nestalih o čijim sam sudbinama pisala“, govori Marilina.

„On je bio ljubazan, odgovarao mi je, ali nije bio u mogućnosti da mi pomogne na terenu. Nije mi pomogla ni jedinica Postkrajms investigejšn (Amerikanci koji navodno istražuju ratne zločine na KiM). Njihove istrage su, kažu, „klasifikovane“. Ja sam ubijeđena da svijet jedino želi da sakrije stradanje vaših sunarodnika, a nikako da ga rasvijetli. Za nekoliko mjeseci biće 20 godina od najveće NATO sramote u Evropi – bombardovanja vaše zemlje“.

Ova hrabra Italijanka tvrdi da će njihova peticija imati hiljade potpisa njenih sunarodnika kojima je istina o Kosovu sve dostupnija. Dodaje da stotine ljudi dolaze na tribine i predavanja o Kosovu, koje ona i njeni prijatelji drže širom zemlje, ali ima i onih koji žele da je pošalju u Hag. Jer, kako kaže, što je istina o Kosovu očiglednija, to je više plaćenika koji žele da je zaustave!

„O stravičnim sudbinama vaših sunarodnika sam pisala svih ovih godina, ali ono zbog čega se najviše divim Srbima jeste hrabrost kakva ne postoji kod drugih ljudi na svijetu“, svjedoči Veka.

„Majka Sime Spasića, na primjer, čovjeka koji u Beogradu vodi Udruženje nestalih, sama živi u napuštenoj školi u Obiliću na kilometar od svoje nekadašnje kuće i niko ne može da je natjera u izbjeglištvo. Svakog dana gleda odžak na svojoj kući kojoj ne može da priđe“.

Veka je prva novinarka koja je 2000. godine pisala o žrtvama osiramašenog uranijuma na KiM među italijanskim vojnicima. Ona je i došla u Peć kao saradnik admirala Falka Akamea, koji je otkrio aferu o smrtnosti italijanskih vojnika Kfora na KiM.

“ Postoje kod nas tri parlamentarne komisije, na ovu temu su vođene stotine parnica u kojima su vojnici dokazivali uzroke i posljedice oboljevanja. Međutim, sve to je daleko od uređenog sistema, jer je NATO u Italiji veoma moćan. Neko dobije odštetu neko ne“.

Pročitajte još:

Pohara bez kraja: Krađa kulturnog blaga iz Narodnog muzeja na Cetinju