Veliki kotorski brat

(Izvor: Nedeljnik)

Na putu za Vranje, krajem marta, preko Albanije i Kosova* prošao sam kroz Gnjilane i Veliki Trnovac, i komentarisao supruzi u kolima kako Bora Čorba u pjesmi „Gnjilane“ – koja bi mogla da se zove i „Veliki Trnovac“ – plastično opisuje posjedovanje i puštanje u promet opojnih sredstava, tamošnju najunosniju ekonomiju. Istina, putnik namjernik ne može da opazi ni gram minule tvrdnje dok prolazi kroz ova dva mjesta, kao što to ne može da opazi ni turista u Kotoru.

A o glavnom gradu Boke biće riječi u nastavku…

Jedan je nezavisni* podgorički list, izostavivši da prospekuliše koliko je u Zalivu onih koji plove zarad šverca droge, uzeo da povezuje dva i dva, te je doveo u vezu nedavne profi likvidacije ljudi s kriminalnim dosijeima sa činjenicom da su N.N. lica tokom više mjeseci postavila po Kotoru na desetine kamera – zahvaljujući kojima su ubistva i izvršena filigranski precizno.

Kotor je do prije 10-ak dana bio premrežen kamerama visoke rezolucije o kojima država* nije znala ništa. Mafija je suvereno nadgledala ko dolazi u Kotor iz pravca Budve i Tivta, iz pravca Herceg Novog, ko i kad ulazi u Stari grad, prigradska naselja, čak i ko noću prolazi dvokilometarskim tunelom Vrmac, ili ko pak hodi gradskim parkom…

Moderna tehnologija instalirana da bi opazila i mene kako se srećem s tajanstvenom osobom koja se predstavlja kao Drugi odvjetnik kotorski, u stanju je bila da zumira i do 32 puta Nacrt dokumenta o formiranju Bokeljske partije.

Kamere o kojima je riječ mafijaški je džojstik bio u stanju da pomijera za 360 stepeni po horizontali i do 270 stepeni po vertikali. U sred noći kao i u podne. U bajkoviti, barokni Kotor, grad opasan s 4,5 km zidina, glavnu luku srpske srednjovjekovne države, kanda se preselio budvanski talog što ga neki smatraju poslovnom i društvenom elitom.

Da list koji dugo već upire da obori Mila Đukanovića nije prvi objavio vijest o velikom kotorskom bratu, kanda ne bi bilo ni reakcije Vrhovnog državnog tužioca, nego bi se i kotorska i republička vlast činile slijepe.

Pa je u organizovanoj akciji, kako se to bez mnogo stila kaže, Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru i Uprave policije – pronađeno dvadesetak kamerah, a to ko ih je sve postavio nije ustanovljeno do kraja. Uhićeni su pioni koji su, nakon pisanja podgoričkog glasnika, navrat-nanos pokušali da pod okriljem noći uklone neke od aparata.

No što je Kotor, osim što je glavni grad Boke? To je istorijski dubrovački konkurent, to je meka za stotine hiljada turista, stanica za desetine mega-kruzera, stono mjesto crnogorske masonerije, važna katolička stolica, stub pravoslavlja, alogični urbani lavirint, grad sa viševjekovnom pomorskom istorijom, veoma skup, ali i pun sirotinje koja finalmente hoće svoje, pa plovi zarad naplativog šverca droge.

Meni to ne smeta, opazio sam da je u komentarima na aferu kazao jedan Bokelj: Prije nego što uđem u Kotor lijepo se počešljam i nabacim osmjeh kao Džoker iz Betmena.

Ad finitum, nije li svejedno snima li te država ili mafija?

Dileme nema da je Grad uzeo da nadgleda dominantni kotorski kriminalni klan. I kao što će iz crnogorskog zatvora da izađe Svetozar Marović prije ili kasnije, tako ćemo mi da uđemo u novu realnost kapirajući po ko zna koji put da za naših života loši đaci pobjeđuju u životnim takmičenjima, a da su kamere kotorskog Velikog brata samo pošalice u odnosu na worldwide kamere, ili oko svevidećeg, sve geopolitičkijeg Gugla.