(VIDEO) Kultni govor Slobodana Miloševića od 2. oktobra 2000. godine: Gdje smo 2024?
Slobodan Milošević
Na današnji dan, 2. oktobra 2000. godine tokom postizborne krize u Jugoslaviji Slobodan Milošević se putem državne televizije obratio naciji…
Ovaj kultni govor, čini se, shvaćen je tek nakon skoro dvije decenije.
Prenosimo ga u cjelini:
Poštovani građani, pred drugi krug izbora želim da vas na ovaj način upoznam sa svojim viđenjem izbornih i političkih prilika u našoj zemlji, posebno u Srbiji. Kao što i sami znate punu deceniju traju napori da se cijelo Balkansko poluostrvo stavi pod kontrolu nekih zapadnih sila. Veliki dio toga posla je obavljen uspostavljanjem marionetskih vlada u nekim zemljama, pretvaranjem tih zemalja u zemlje ograničenog suvereniteta ili lišene svakog suvereniteta. Zbog našeg otpora takvoj sudbini za našu zemlju, mi smo bili izloženi svim pritiscima kojima u savremenom svijetu ljudi mogu biti izloženi. Broj i intenzitet tih pritisaka umnožavao se kako je vrijeme prolazilo. Svoje iskustvo u drugoj polovini dvadesetog vijeka koje velike sile imaju u rušenju vlada, izazivanju nemira, podsticanju građanskih ratova, kompromitovanju i likvidiranju boraca za nacionalnu slobodu, dovođenja država i naroda na rub siromaštva – sve je to primenjeno na našu zemlju i naš narod. Događaji koji su organizovani za naše izbore su, takođe, deo te organizovane hajke na zemlju i narod, zato što su naša zemlja i narod barijera uspostavljanju potpune dominacije na Balkanskom poluostrvu. Uspostavljanjem vlasti koju podržava, odnosno koju instalira zajednica zemalja okupljenih u NATO alijansi, Jugoslavija bi neizbježno postala zemlja čija bi se teritorija brzo rasparčala. U sklopu te politike za rasparčavanje Jugoslavije Kosovo i Metohija bi bila prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi dio Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti, ne izražavajući, pri tom, čak ni nadu da će joj taj dio njene zemlje jednom moći da bude vraćen. Teritorija koja bi preostala da nosi ime Srbije bila bi okupirana od strane međunarodnih, američkih ili nekih trećih vojnih snaga koje bi tu teritoriju tretirale kao vojni poligon i kao vlasništvo kojim se raspolaže u skladu sa interesima sile čija se vojska na njoj nalazi.
Sliku tog raspolaganja i posledice toga raspolaganja, gledali smo već decenijama, a naročito u ovoj deceniji u mnogim zemljama širom svijeta, nažalost poslednjih godina i u Evropi, na primjer na Kosovu i Metohiji, Republici Srpskoj, Makedoniji, u našem neposrednom okruženju. Srpski narod bi snašla sudbina Kurda, sa perspektivom da budu istrijebljeni brže jer ih je manje od Kurda i jer bi im kretanje bilo ograničeno na manji prostor nego što je onaj na kome se Kurdi već decenijama nalaze. Što se Crne Gore tiče njena sudbina bi bila prepuštena mafiji čija bi pravila igre građani trebalo dobro da znaju. Svaka nedisciplina, a pogotovo svako protivljenje interesima mafije stavlja vas na listu za odstrijel koja isključuje pravo na svako pomilovanje. Novi vlasnici državne teritorije nekadašnje Jugoslavije kao i okupatori preostale srpske teritorije vršili bi, po prirodi stvari, teror nad stanovništvom, čiju su teritoriju okupirali.
Marionetska vlast, dakle, garantuje nasilje, mogući dugogodišnji rat, sve samo ne mir. Jedan od bitnih zadataka marionetske vlasti u svakoj zemlji, pa i u našoj, ako bismo je imali, jeste gubljenje identiteta.Zemlje kojima se komanduje spolja, relativno se brzo rastaju sa svojom istorijom, sa svojom prošlošću, sa svojom tradicijom, sa svojim nacionalnim simbolima, sa svojim navikama, često i sa sopstvenim književnim jezikom. Nevidljiva na prvi pogled, ali veoma efikasna i nemilosrdna selekcija nacionalnog identiteta svela bi ga na nešto nacionalnih jela, poneku pjesmu i kolo, imena nacionalnih heroja nadjenuta prehrambenim proizvodima i kozmetičkim sredstvima. Gubljenje nacionalnog identiteta je najveći poraz jedne nacije, a to se ne može izbjeći u savremenom obliku kolonizacije. Osim toga, taj novi oblik kolonizacije isključuje, već po svojoj prirodi, svaki uslov za izražavanje mišljenja, ispoljavanje volje, a pogotovo isključuje mogućnost za stvaralaštvo bilo koje vrste. Neslobodne zemlje ukidaju pravo građana koji u njima žive da slobodno izraze svoje mišljenje, jer bi se to mišljenje, prije svega, sukobilo sa neslobodom. Otuda je tortura nad mišljenjem najdosledniji i najneophodniji oblik torture u zemlji koja je izgubila slobodu. A o ispoljavanju volje, razumije se, tek o tome nema ni govora. Manifestovanje volje je dopušteno samo u vidu farse, ispoljavaju ga samo skutonoše stranih gazda. A njihova simulacija slobodne volje služi kao pokriće okupatoru da je uspostavio demokratiju u čije ime je i zaposio teritoriju tuđe zemlje. Moj motiv da izrazim svoje mišljenje na ovaj način nije uopšte lične prirode. Dva puta sam biran za predsjednika Srbije i jednom za predsjednika Jugoslavije. Valjda bi svakome poslije ovih deset godina trebalo da bude jasno da oni ne napadaju Srbiju zbog Miloševića, nego napadaju Miloševića zbog Srbije.
Nikad se ne smije zaboraviti učinak ovog američkog bankara, ortodoksnog komuniste, koji se nikad nije izjasnio da je rodom iz Crne Gore – krvavi gubitak Slovenije, Hrvatske, BIH,, dijela Srbije Kosova, Makedonije, uvlačenje u pogibije zbog sopstvenog interesa i očuvanja KPJ i bratstva i jedinstva i svih onih koji su bili uz njega. Kada tada stvari će doći na svoje mjesto, dok se narod potpuno oslobodi komunističkog uticaja i razmišljanja.
Srbija je potpuno sama 90-ih samo sa svojom vojskom, sama sa svojom privredom i domacom industrijom bez icije pomoci, pod sankcijama i Nato agresijom u Bosni i na Srbiju i CG , uspela da se izbori za teritoriju Republike Srpske. Uspela je 99 da ne da „potpis“ za Kosovo u UN-u. Sama Srbija protiv celog Nato-a. Naravno Rusija je tada bila slaba, duzna, unistena nije mogla vojno pomoci kao sad, ali ipak je u vazduhu i tad visilo da ce upotrebiti nuklearno oruzije, tako da Amerika 99-te nije kopneno smela da krene na Srbiju, a bombardovanjem nije uspela da dobije „potpis“ za Kosovo. Za sve ovo je zasluga Milosevica.
Njegova je zasluga i potpuna nebriga o pismu, jeziku i istoriji, što dokazuješ ti i gomila drugih koji uprkos svemu i dalje koriste latinicu, često pišu sintaksom engleskog jezika i kao glavnu kulturnu referencu imaju američku popularnu kulturu i voze se na tamošnjim društveno-političkim trendovima.
Aman ljudi, najmanje što možete da uradite jeste da promenite kodni raspored na svojim tastaturama i koristite ćirilicu. Nacionalna kultura, a jezik joj je temelj, se neće održavati sama od sebe. Ona je živa praksa i postoji samo kao takva. U protivnom postaje muzejski eksponat, arheološka iskopina, mrtav običaj, prošlost.
Svaki put kad krenete da pišete latinicom setite se da ste upravo vi taj koji produbljuje i učvršćuje jaz između prethodnih i budućih generacija, da ste vi taj koji isisava život našoj ćirilici – ma kakve stavove imali. Praksa jednostavno govori za sebe.
Nema jednostavnijeg načina da se pokaže otpor američkoj hegemonističkoj jednodimenzionalnosti: pišite svojim pismom, mislite na svom jeziku, poznajte svoju istoriju, živite svoju kulturu.
Milošević je najoklevetaniji čovjek ! Zapad ga je prevario! Milošević je povjerovao obećanju francuskog predsjednika Fransoa Miterana da rešenja u SFRJ neće biti na štetu Srba, i ubedio ga da prihvati “ arbitražu“ Badentera!
Milosevic je bio veliki drzavnik i veliki patriota. Malo je ovdje pristora da bi se mogo sve opisati. Ovi sto sada pljuju po njemu su oni koji ga mrze samo zbog toga sto je na celo Srbije dosao kao predsjednik CK SKJ Srbije. Toliko je puno uradio za Srbiju da ce ga Srbi praviti, a vec su poceli, od plastelina.
Ovaj narod i ne zaslužuje bolje. Milošević je bio i ostao do kraja komunista, a uvežbavan u Americi. Učinak njegov – gubitak Slovenije, Bosne, Kosova, Makedonije, svega onog što je stvorio car Dušan i za sta su nasi stari ginuli. Komunističke izmisljotine iz rata premijele su se i poslije. Komunjare pokušavaju stvoriti novi svijet pun zla i prevara. Svaki njihov govor je protiv Zapada a u slavu Istoka. Da se ne zaboravi – srpskom rodu su sa Istoka stizali Mongoli, Tatari, Huni, Turci i pustoši i ubijali Otud nam je stiglo i nesto gore – komunizam koji je vise zla naneo nego svi ovi zajedno. Toliko. Ne zanimaju me mogući špijunski i komunisticki komentari i neću odgovarati, a svako pametan zna dan je ovo tačno, a sta misle budale i špijunaže ne zanima me. Dopuna – sa Zapada su nam 1944/45 i 1999 stigle bombe i pogibije. Okanimo se dok jos možemo i Istoka i Zapada jer je to ista bagra.
Kad nijesi ni za ovamo ni onamo,ti u subotu osmoga,navuci aljine pa pravac na paradu ! Tu ne pitaju ni ko si ni okle si,no pridruzi se !
Bolje na paradu nego sa vama
Pa ti idi,ne tebamo te ! Ionako si navika na mrak !
I ja bi prije na paradu no sa komunistima.Milošević je bio i um ro kao komunista a ne Srbin.Možda bi se i izvukao da nije bilo Mire Marković .
OPROSTI ,Nismo te bili Dostojni.
Zanimljivo je to da većina onih koji tada nisu razumeli šta je S. Milošević govorio i radio tada, ne razumeju ono što A. Vučić radi sada. Oni koji su S. Miloševića rušili tada, ruše A. Vučića sada. Nalogodavci i inspiratori su isti, tada i sada. Bilo bi glupo da za 22 godine analiziramo govor kao antologijski i vizionarski, nekog koga pokušavaju da ruše danas, kao S. Miloševića tada.
Milošević im nije dao banke, nije im dao industriju, nije im dao teritoriju, a ovaj je odavno spustio gaće do kolena i sve što traži je da ga/nas Amerikanci guze sa malo vazelina.
Milošević je u suštini bio prozapadni političar, bez vizije i ideje. Njegov stav, koji su podržale sve republike osim Slovenije na samom početku krize, prilično je uticao na kasnije događaje, u negativnom smislu. Ili ćemo i njemu da stavljamo oreol zbog naknadne pameti? Takvih oreola ljudima koji ništa nisu dali, učinili, a neki i sasvim negativno uticali kod nas Srba je previše, počevši od vladara, pa do crkvenih glavara.
Utoku sudjenja u Hagu,tuzioc Najs,kaze Milosevicu:ja za to ne znam ! A Slobo ko iz tope mu odgovara ; Citiracu vaseg velikog Sekspira : e moj Horacije,nista ti ne znas ! Ovo vazi za tebe i ovoga Janka ! Sto rece Brana Crncevic ; Milosevic je drzsvnik sa greskom,a ovi su greska od drzavnika !
Genije ostaje genije. No u ovom nepoštenom svijetu i takve gnjide poput Čanka i Črd J. mogu da ga nekažnjeno predaju ubicama
Uz kralja Aleksandra i Tita, jedan od 3 najveca grobara srpstva. Nase danasnje muke pocinju tvojom izdajom Republike Srpske Krajine. Hladnokrvno dopustas ubijanje nasih vojnika po Sloveniji i Makedoniji, dok ti sin zgrce milione svercom i zeni donosis dorucak u krevet. Jedino sto ti ide u korist je sto poslije tebe gori dolaze. U Hagu nisi branio srpstvo nego sebe, americki bankaru, slugo komunisticka, izdajnice iz srpske Lijeve Rijeke!
Prezivjelo je srpstvo 5 vjekova pod turskim jarmom, prezivjecemo i vas jugoslovene, jos koju godinu i sa vama ce u grob poci i vasa brozofilija. Amin Boze daj!
Uglavnom, svaki Janko radi i piše naopako… 🙂
Slobodan Milošević nije bio predsjednjk vladar SFRJ kad se ona raspadala, nego je „osmoglavo“ Predsedništvo vladalo zemljom. Bogić Bogićević, Srbin iz Bosne, zajedno sa Mesićem i ostalim antisrbima u tom predsjedništvu, onemogućio je svojim presudnim glasom da se ne uvede vanredno stanje, i riješi pitanje Slovenije koja se prva pobunila, a potom i otcijepila.
Dalje, DA NIJE BILO SLOBODANA MILOŠEVIĆA, NE BI BILO NI REPUBLIKE SRPSKE… Takođe, njegove su zasluge i za potpisivanje Kumanovskog sporazuma u junu 1999. godine, kojim je garantovan ostanak Kosova u Srbiji, i povratak 1100 srpskih/jugoslovenskih vojnika u tu južnu srpsku pokrajinu. Druga je stvar što je licemjerni Zapad pogazio sve te sporazume, a šut (Milošević) sa rogatim (Zapad) ne može…
A da je Slobodan Milošević htio da bude „kooperativan“ poput Mila Đukanovića, i dan-danas bi bio na vlasti u Srbiji… Summa summarum, iako je bio komunjara, on je poslednji državnik sa ovih prostora, pa i šire, koga slave i antiglobalisti sirom svijeta. Dovoljno je samo pogledati današnje „državnike“ u regionu, a i u Evropi, oni su samo obični poslušnici, izvršioci radova svetskih centara moći…
Strasna ti je analiza, kao da si iz Aleksine stranke. Nije mogao zbog ovoga, nije mogao zbog onoga. Eto ti ih i Slobo i Mira. Pi. Srbin ekumenista si ti, a ne hriscanin.
Jankiša, ja sam samo taksativno nabrojao šta je Milošević uradio kao političar i državnik… Nisam oduševljen njime, jer da jesam ne bih u svom komentaru napisao da je on bio „komunjara“. Takođe, svojevremeno sam učestvovao u velikim martovskim demonstracijama protiv Miloševića u Beogradu, a i u onim u Podgorici. Organizatori tih demonstracija Vuk Drašković i Novak Kilibarda, kasnije će se ispostaviti, najveći su srpski izdajnici, a Milošević, bio ovakav ili onakav, bio je patriota, i otišao je čista obraza… I moja „analiza“ je u tom kontekstu…
Na koncu, Milošević je bio slamka među vihorove, napadnut od Zapada, a nezaštićen od Istoka tj. Rusije…
Milošević je počinio katastrofalnu grešku, povjerovao je zapadnim lažovima koji su ga nazivali faktorom mira posle Dejtona. Prihvatio je nadležnost hapkog tribunala i nije spremao vojsku za 1999. Naivno je vjerovao da do napada neće doći iako su obavještajne službe, razni ambasadori, i predsjednik Lukašenko još 1998. govorili da je napad neminovan. Francuski major nam je dostavio i ciljeve napada! Lukašenko je nudio S300, „mudri“ Milošević je odbio, šta bi nam značio jak PVO vidimo danas u Ukrajini đe se ni ruska ni ukrajinska avijacija nisu proslavile.
Tako je Janko.