Vilov do

Piše: Batrić Babović

Sjeni Rajka Petrova Noga

Otvorila se Tvoja Poezija
Provalilo se Nebo Mimo Oblaka
Borovi se skružali – s njima Borija
Hladna je Zemlja Toplija Raka

Vilov Dole kud se sada Viješ
Od čega ćeš da Sazidaš Rimu
Svetoslovlje Petrovine Išteš
Prije nego dodirneš Visinu

Svako ima Praoca i Oca
Bezbroj Hajki – Samo jednu Majku
Skinuše te sa Hristovog Koca
Nad Jamama u Našem Prikrajku

Jezik nam je Biljeg i Bježanje
San je Java a Java Apsana
Humski Pišem a Sabiram Granje
Da te Zgrijem od Minulih Dana

Božić Ide Jezik Zapostio
Vilice se u Bol Preobukle
Kalinovik Nije Oprostio
Tvoje Krvne Žile Davno Pukle

Popucale Oči Stid Poeme
Stih i Strah se S Tobom Sudarili
A Pjesnička Sazvježđa – Dileme
Na Postavu Sebe Preturili

Tražim Snijeg i Onu Jeliku
Dok Kosovku čekaš Šestvjekovno
Sa Kondirom da tu Pričest Sliku
Zapišem u Doba Nevidslovno

Žao mi je što ideš Odavde
Ko da stavi Mastilo na Ukor
Da dopiše novo Bože Pravde
Prije nego sve savlada Umor

Bosioče mog Kosova Polja
Munjo davno Pisane Riječi
Petrovačo Herceg Prapostolja
Gospod Te za Sekund Izliječi

Vidovdansko kad Zaigra Kolo
Ti ćeš blizu svoje dobre Majke
Ugledati Šta je Oči Bolo
Iz dubina mirno kroz Oblake

Sunce Pravde Kad Prošlost Ogrije
Sići ćeš u Bratstvo Novog Stada
Da opjevaš što još Niko Nije
Od izgona iz Rajskoga Grada

I da ugriz Otrovne Jabuke
Svedeš na dubine Pjesmopera
Skrštene te sad Miluju Ruke
Majka Stana – Oca Petra Vjera