Zagrebački list ,,Srpsko kolo“ 1910: Knjaz Nikola zbacio Drljevića i Plamenca, veleizdajnike i najgore krvopije narodne
1 min read
Sekula Drljević
Zagrebački list ,,Srpsko kolo“ 1910. godine objavio je tekst kojim zadovoljno javlja kako je knjaz Nikola, vladar Crne Gore, uklonio sa ministarskih pozicija dvije, kako piše u tekstu, ,,najgore krvopije narodne“ – Sekulu Drljevića i Jovana S. Plamenca, dva saradnika fašista i ustaša koji su kao kolaboracionisti i okončali svoje živote, dok su na početku svoje političke karijere bili čisti i ponosni Srbi i jedni od najglasnijih zagovarača ujedinjenja srpskih zemalja.
Plamenac je bio čvrsti pristalica kralja Nikole i ujedinjenja srpstva, međutim nakon kraljevog odlaska emigraciju nakon invazije Centralnih sila došlo je do njegovog ozloglašenog zaokreta, dok je Drljević sve do 1914. u skupštini Kraljevine bio najglasniji borac za ujedinjenje dvije srpske zemlje. Umrli su kao omraženi konvertiti i pioni fašista i ustaša.
– U Crnoj Gori kao da idu stvari na bolje. Knez Nikola zbacio je s ministarskih stolica dvije najgore krvopije narodne: Sekulu Drljevića i Jovana Plamenca, pisao je list iz Zagreba prije 110. godina.
,,Srpsko kolo“ iskazuje nadu kako će iz zatvora biti pušteni napaćeni Srbi koji su utamničeni jer su se borili za slobodu svog naroda, a protiv veleizdajnika srpstva, a potom dodaje da takvih veleizdajnika ima i u Hrvatskoj, ističući Đorđa Nastića, fašističkog kolaboracioniste koji je služio Beču, a koji je karijeru počeo i izgradio kao srpski rodoljub i član nacionalnih srpskih organizacija.
– Možda će uskoro biti pušteno iz podgoričke tamnice onih 50 patnika za slobodu srpskog naroda u Crnoj Gori, koje je kao i naše veleizdajnike oblagao isti onaj Đorđe Nastić, zaključeno je u Zagrebu u 7. broju ,,Srpskog kola“ koji je štampan 1910. godine.
Pročitajte još:
Svašto li su one rađale, na um im padalo nije, još se i radovale kako to samo majka može!
Ža je mene …
Našijeh majki koje zaslužili nijesmo!
Moj dobri dobro mi je ovo, oću ti reći koja li smo g..a!
… Konstatina Koče Popovića !??
Sramna potomka bitange mu oca, crnoberzijanca koji je tokom Prvoga rata srpskoj vojsci prodavao “ betinirano brašno“!!!
Kakav otac, takav i sin.
Još i gori! Otac mu bijaše samo ovejani prevarant, a ovaj mu potomak komunistanista salonske provinijencije!
Citirao ga Boškić, momče ničemu doraslio, ministar nevolja, kao viđena Srbina koji kritikuje, stigmazituje Srbe, citirao ga … Kao viđena Srbina! ?
Koji on ustvari i nije Srbin, Cincarin, neka im je nazdravlje, Srbima na korist oni, Srbima na štetu veliku oni …
Tako kako je u predsmrtnom, testamentarnom intervju“ Paris Match“, koji je što se mene tiče očajno dugo kasnio, između ostalog izjavio : … “ Ja nijesam Srbin ! I da sam bio, odavno nijesam …“!!!
Baš je našao koga će da citira pile ministarsko! ??
Koji se on, za razliku od Koča, pošteno i na verujemo odrekao sebe Srbina!
Bez sve šale cijenim ovo!
Što je manje takvijeh Srba, prije će da nam svane!
Ovaj prvi, Cincarin Kočo, on je u jeku rata u Zagrebu pregovarao sa Njemcima i ustašama kako da se udružice kurtališu Srba; Ovaj drugi, sokolić ministar nevolje, Crnogorac-Montenegrin koji na vrijeme nije Srbin, on pregovara sa šiptarskom narko državom na zemlji Srbinovoj, i on kako da se udružice kurtališu Srba!
… I tu se svaka sličnost dva ministra, Cincarina pred smrt i Crnigorca-Montenegrina ….. iscrpljuje!
… U kurtalusati se Srba! Jednoga koji to nije ni bio, i ovoga drugoga koji je još uvijek živ, koji jeste Srbin, a NIJE!
Što to je u čitavoj ovoj stvari jedino dobro!
… Pa nas se onaj prvi nije kurtalusao, zalud mu “ betoniranje mozgova“, a ni ovaj drugito neće, svejedno što on hoće !!!
Pi, šta sve srpska majka rađa!??
A cincarska, i druga neka majka, to me baš i briga!
…. Moj je savjet nedužnoj srpskoj majci, crnoj kukavici, da ne rađa sinove koji neće biti Srbi, a ne znam hoće li i sinovi, hoće li i to majci da budu!!!
Majke naše …
Svašto li su one rađale, na um im padalo nije, još se i radovale kako to samo majka može!
Ža je mene …
Našijeh majki koje zaslužili nijesmo!
… Zašto, moramo da tragamo za odgovorima!!!
Najlakše je konstatovati ljude od juče, i od danas ove, teško je naći prave odgovore : Zašto???
Zbog čega su Srbi Srbima najljući onaj neprijatelj, oduvjek !?
Šta to nije i redu s nama!?
Koja je bolest u pitanju, smrtna ona …
A da bi smo to stanje dugotrajuće promjenili, još s početka nam istorije ono, to stanje koje je nama ustvari stratište – moramo prvo da razumijemo zašto … Zašto se međusob iskopasmo ! ???
Da u odgovoru, odgovorima bolnim, jer, to je odveo bolno, osvjestimo, ako Bog da, i ozdravimo!
Mi smo Srbi opako bolesni ljudi …
Svi veliki izdajnici iz naseg roda su uglavnom iz reda ljudi sa velikim ambicijama. Pa sad ako su ambicije iznevjerene i isti ne budu cjenjeni prema slici o sopstvenoj velicini , što u sustini je sujeta, najveci ljudski grijeh, stvara u „poraženima“ osjecaj spremnosti na osvetu koji idu dotle da postanu neprijatelji svima koji ih ne vide i ne uvaže na nacin koliko oni smatraju da vrjede.
@Rade Vujadin,
„Srpskoj kapi svud ime pogibe.
Postadoše lafi ratarima,
isturči se plahi i lakomi –
mlijeko ih srpsko razgubalo!“
PS.Pozdrav rode i molba da pišeš ćirilicom
Srbobran je na početku 1910. godine kritički pisao o Drljeviću. Naziva ga čuvenim larmašem na Zagrebačkom univerzitetu, sastavljačem „vatrenih“ rezolucija, slobodnjakom, obligatnim radikalskim govornikom, jedinim sa Jašom patriotom u Srpstvu, nekoga kome je pokojni patrijarh bio najveća izdajica i nesreća po naš narod… Srbobran ga je okarakterisao kao jednu ekstremno bolesnu ambiciju…
Višnjić, Čedomir (2013). Srbobran 1901.-1914. – Srpsko kolo 1903. – 1914. Zagreb, Beograd: SKD Prosvjeta, Službeni Glasnik. str. 484.
Srbobran, br. 2., Čudo od ministra. Zagreb. 1910.