Zašto me pogađa postupanje Bošnjaka u Konjicu?

Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Više je razloga zašto mi nije na srcu postupanje gospode Bošnjaka u Konjicu – skidanje zastave sa pravoslavne crkve u tom gradu, postavljene u čast Dana Srpske, dakle, izuzetnim povodom.

Kao prvo, upravo jutros rano sam putovao za Bijelo Polje da se poklonim sjenima mog preminulog doživotnog druga i prijatelja Dana Adrovića, čija me smrt duboko potresla i natjerala na suze pred njegovim odrom.

I inače u multinacionalnom i multikonfesionalnom skladu Crne Gore, a što čuvamo kao zjenicu oka svoga, nikad nijesam dijelio ljude po vjerama, a to dobro znaju i svi moji veliki, istinski prijatelji muslimanske vjeroispovijesti.

Kao brata doživljavam Izeta Mulabegovića iz Bijelog Polja, i Jusufa Bajramspahića, Fahrudina Zaimovića, Osmana Zaimovića, Samira Zaimovića, Izeta Erovića iz Berana, Sinana Tiganja i Reha Ramčilovića iz Petnjice i druge.

Isto tako i Sulejmana Beću Kujevića, muzičara i etnomuzikologa iz Rožaja, i njegovu braću, a onako kako bih branio zdanje srpske crkve branio bih isto i simbol muslimanske vjeroispovijesti, džamiju.

Bogatstvo svake vjere ponaosob je i da postoji kao jedan od cvjetova multivjerske države, pa u Crnoj Gori, osim loše režiranih namještaljki da se zavade pravoslavci i pripadnici muslimanske vjeroispovijesti, zaista možemo biti ponosni na međuvjerski sklad, bez kojeg ni Crna Gora ne bi bila ono što jeste.

Uostalom, na mom koncertu 16. januara u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“ pratiće me upravo „Etno grupa Teferidž“ iz Rožaja…

I to nije nikakva slučajnost, nego još jedan primjer multivjerskog sklada i u sferi muzike, gdje se jedino ne smiju čuti falš note. Ni u muzici, ali isto tako ni u politici…

Vjere postoje i da se, uz poštovanje vlastite samobitnosti, udružuju, a ne da izazivaju omraze…