Zašto nekim apostolima ne prija slogan „Srpska“

Piše: Perica Đaković

Da su bili u pravu oni koji su govorili da najveći dio „apostolske vlade“ Zdravka Krivokapića su igrači drugih političkih pogleda od stavova onih koji su bili na listi koju je predvodio njihov mentor profesor Zdravko Krivokapić pokazuje vreme. Da je mentor sastavljao vladu po nečijim tuđim upustvima a ne onih koji su ga promovisali, vidjelo se odmah po izboru, a što potvrđuje danas i jedan od tih „apostola“, tadašnji ministar MUP-a Sergej Sekulović, koji je u emisiji „U centar sa Srpskom“ priznao da mu je tadašnji premijer sam kasnije rekao da je on bio za njega nametnuto rješenje.

Sekulović nije rekao ko je njega nametnuo profesoru, samo je napomenuo da je to znao u startu, da se tog posla ne bi prihvatao.

„Bukvalno sam sam ušao u zgradu MUP-a bez podrške i snalazio sam se kako sam umio i kako mi je moral nalagao. To se vidjelo i po izboru direktora policije kada sam raspisao široki konkurs i kad nisam prihvatio da mi profesor sugeriše koga da izaberem za direktora policije. Dovodio mi je čovjeka, ali neću ime njegovo sad da spominjem, jer ne bi bilo u redu, rekao je Sekulović i dodao da je bilo puno onih koji su gurali klipove u točkove.

„Prihvatam odgovornost za sve ono što nije valjalo“- rekao je Sekulović ne želeći da daje nikakve savjete sadašnjem nasljedniku na toj pozociji, kao što nije htio da kaže ni ko je premijeru nametao ili ti birao druge „apostole“.

Iz svega ovoga očigledno je da su mnogi faktori imali umješane svoje prste u stvaranju nove vlasti nakon izbora 30. avgusta, a ponajmanje čovjek koji je dao blagoslov Andriji Mandiću da svoje mjesto vodećeg na listi prepusti Krivokapiću. No, ostavimo to vremenu, jer točak istorije će kad tad pokazati pravo stanje stvari, jer sve ipak kad tad ispliva na površinu. Kao što je to eto i sada. Naime, ako malo analitički bolje pogledamo u trenutna dešavanja spoznaćemo da dijelu nekadašnjih apostola baš i ne prija „srpstvo“. Ili su to vješto krili i izbjegavali tu pomen kada su postali „apostolski ministri“, a sada od toga bježe zbog evropejstva (čitaj,zapadnih mentora) pa im je maltene mrsko pomenutu Republiku Srpsku a kamoli tom narodu čestitati njihov praznik, bez obzira na ustavnost BiH. Zar taj narod nije svoj entitet dobio međunarodnim ugovorom u Dejtonu. Da podsjetim te „apostole“, da ni čovjek koji je najviše uticao da se desi 30. avgust, koji je predvodio narod u onim veličanstvenim Litijama nije bio protiv Evrope i ulaska Crne Gore u nju. Naprotiv. „On“ je isticao je da smo mi bili uvjek dio toga svijeta, ali da u njega sada treba da uđemo noseći svoju časnu prošlost, svoje pismo i pismenost, „pa zar mi nemamo „Gorski vijenac“ remek djelo južnoslovenske književnosti, i da sa time obogatimo tu Evropu, a ne da se njoj priključujemo sluganski i savijene kičme“ isticao je blaženopočivši mitropolit Amfilohije.

Pa kad već spomenusmo vladiku Njegoša, bilo bi dobro da se po neki put prisjetimo i one njegove „Strah životu kalja obraz često. Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“.

E, upravo tih riječi velikog vladike i pjesnika držao se ministar odbrane Dragan Krapović u svojim posljednjim medijskim istupima i tako iznenadio mnoge, ali i potvrdio da u partiji iz koje dolazi (Demokrate) postoje ljudi čvrstog i principijelnog vlastitoga stava i nepotkupljivosti i da imaju veću kičmu od pojedinih svojih koalicionih partnera. Krapović se u svojim stavovima i izjavama nije dodvoravao nikom i ništa drugo iznio nije nego što misli najveći dio crnogorskih građana koji su na izborima izrekli svoje mišljenje. Možda po nekim apostolima nije mudro, ali je zasigurno narodski. I za one koji nisu znali, njegov otac Slobodan bio je savezni ministar odbrane SRJ od 2000-2002. godine. Što bi rekao narod „iver ne pada daleko od klade“, a dodao bih, da mi ne bude zamjereno, „iver“ koji ima sopstveni uzor, pa svidjelo se to nekim ministrima ili ne, a možda ni nekim apostolima i međunrodnim adresama.