Zašto ovoliko mržnje?

Piše: Goran Danilović

Istorija je minsko polje za one koji misle da je znaju, ali je ne razumiju. Razumjeti istoriju znači razumjeti kontekst, sagledati cjelinu nekog istorijskog razdoblja i ne dodavati mu vlastita ubjeđenja ili kolektivna nagađanja. Istorija nije ubjeđenje!

Istorija je učiteljica života ali samo za one koji nauče i razumiju. Učiteljica je tu zbog učenika, a učenika ima svakakvih.

Nekoliko primjera i to bez pedagoških pretenzija, samo da razmislimo svi jer je mržnje previše.
Za mržnju bi morao postojati racionalan, opravdan, razlog ili je ona u protivnom razarajuća bolest. Mržnja ne ubija onoga koga mrzite ali ubija onoga ko mrzi. Mržnja je unutrašnje stanje svijesti, savjesti i samosvijesti.

Mrzimo se zbog istorijskih sporazuma i nesporazuma, zbog neznanja o onome što je bilo, zbog nasijedanja na laži iza kojih stoje koristoljupci.

Recimo: dio naših najbližih srodnika kaže: u Ustavu Knjaževine iz 1905. pisalo je da je Crnogorska pravoslavna crkva autokefalna?

Evo vam dolje, na dnu, član 40, ali i prethodna dva, 38. i 39.
Vidite i sami da piše „Crnogorska je Crkva autokefalna“! To je, ipak, mnogo drugačija rečenica od one zbog koje se vodi „krvava“ svađa – „Crnogorska pravoslavna crkva je uvijek bila samostalna“. Složićemo se da Ustav jedne Knjaževine nema nadležnost nad kanonskim ustrojstvom Crkve ali ovo ipak piše! Zašto?

Ovo izvjesno nije poruka Srpskoj pravoslavnoj Crkvi jer tada je ona je pod „vlašću“ Carigradske patrijaršije. Daleke 1776. Grci su uz pomoć Turaka jedva dočekali da ukinu njenu samostalnost. Ako su se i premišljali Turci su im „pomogli“ da brzo odluče. Od tada su njeni fanarioti bivali episkopi našem narodu. Nikada se s tim nije pomirilo, a ko nije čitao Njegošev spjev Lažni Car Šćepan Mali, evo mu prilike. Vidjeće tamo i kako se „slika“ izbjegli patrijarh pećki.

Tu nadređenost naš narod nikada nije prihvatio, nije ni Mitropolija cetinjska ali ni druge samostalne crkvene oblasti naše Srpske crkve koje su se odmah počele osnivati u Hazburškoj monarhiji.

Dakle, Kralj Nikola svojim ustavom ističe samostalnost (autokefalnost) Crkve kako bi poslao jasnu poruku Carigradskoj patrijaršiji. Kako bi drugačije ako Petrovići nikada nisu po svoje „krune, blagoslov i na rukopoloženje“ išli u Carigrad, odnosno, Stambol.

Naravno u istom članu pomenutog Ustava već u sljedećem stavu ustavopisac pojašnjava i zaokružuje da ta samostalnost odnosno nezavisnost nije nikakvo skretanje sa istorijskog puta nego kaže: …“ali održava jedinstvo u dogmama s istočno-pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom“.

E sad dragi moji, valjda je svakome dobronamjernom čovjeku otvorenog uma jasno otkuda i zašto u svjetovnom Ustavu ovo tvrdo određenje za Crkvu.

Jasno je kao dan i zašto su ovakva i dva prethodna člana kojim se utvrđuje državni grb, dakako dvoglavi bijeli orao, i narodne boje ili ti zastava.

Ima li ovdje razloga za mržnju?
Šta ovdje nije jasno?

Na posletku, Kralj Nikola je pozdravio obnavljanje jedinstvene Srpske Crkve, ujedinjenje samostalnih djelova (samostalnih od Turaka i Grka) nekadašnje Pećke Patrijaršije, čak i u trenutku kada mu je izmicao presto na Cetinju, a i željeni presto „našega Cara“, Onam’ onamo.

Zašto sam postavio i fotografiju freske Stefana Prvovjenčanog iz Bogorodice Ljeviške?

To je samo najava za drugu priču koja nas ako smo pomireni sa sobom može pomiriti i međusobno oko još jedne lažne zađevice.

Siguran sam da može, prije ili kasnije!