Zimske migracije političkih “zvjerki” u ekološkoj državi Crnoj Gori
1 min read
Ranko Rajković
Piše: Ranko Rajković
Očistiti naslage državne prljavštine i društvenih boleština zaostalih iza apsolutizma Mila Đukanovića mitski je posao. Posao za Herkula. O veličini tog poduvata govori čuvena sentencija:
Cloacas Augiae purgare – Očistiti Augijeve štale.
Da bi se štale očistile iz njih se poslije 30 godina moraju izvesti zaparložena politička stada. Predvodnici stada su se uzjogunili. Ne žele na čistac. Zavisni su od štalske atmosfere.
Nažalost izborni pobjednici ne shvataju složenost situacije. Nestrpljivi su. Ne razumiju da je čišćenje CG političkih štala, punih naslaga jednoumlja, pljačke, sirovog kriminala, beskurpoloznih moći, slijepe ideologije, raznoraznih manipulacija, podlosti, mimikrija veoma zahtjevan posao. Herkulovski posao. Za njega je potrebno vrijeme, umijeće, taktika a bogme i tehnika.
Osakaćena trodecenijskim djelovanjem DPS hobotnice, Crna Gora je zaslužila da konačno dobije novu politiku, politiku koja će biti oslobođena kadrovske POHLEPE. Nažalost to se nije dogodilo.
Sa novom vlašću krenula su ad hok imenovanja nestručnih i neodgovornih kadrova. Nastavljeno je i sa dodjeljivanjem, nominalno uglednih državnih nagrada, priznanja, zaduženja, netalentovanim partijskim agitatorima i aparatdžicima. Obnovilo se ono protiv čega smo se borili protekle tri decenije na svim dosadašnjim izborima. Nažalost u novu, postizbornu priču, uključili su se nekompetentni ljudi ali i oni drugi destruktivni i kameleonski prilagođeni novim okolnostima. Mnogi od njih su izbornu pobjedu doživjeli kao opravdanu osvetu poznatoj DPS POHLEPI.
Rezonovali su – Ako su mogli oni prije nas to uraditi možemo i mi na isti način sada to uraditi.
Poslije 30. avgusta 2020. godine partijski procenti i ideološke participacije bile su glavne preporuke za dobijanje visokih i srednih položaja u državnom aparatu. Veoma osjetljiva područja kulture, umjetnosti i obrazovanja nijesu stavljena u službu boljeg društva već su pretvorena u počasti, zasluge i nagrade koje su se raspoređivale partijski zaslužnicima po dubini. Neko će reći da je i ranije bilo toga. I biće u pravu. Ipak ne zaboravimo da nas je pobjeda na izborima obavezala da više ne bude tako.
Nažalost, poslije 30 avgusta 2020.godine koalicioni partneri su se kadrovski razigrali svako u svom partijskom kolu. Nemoguće ih je bilo obuzdati i sinhronizovati. Igrači su se saplitali. Svako je na svom dijelu pozornice puštao svoju muziku i uključivao svoje igrače. Igra se pretvarala u grotesku. Dakle, ono što je počelo kao pobjednička zdravica i ples, pretvorilo se kolce, zatim proširilo u kolo, a kolo u raštimovane kadrovske ludorije i marifetluke.
Za širinu razigranog kola nove KADROVSKE POHLEPE krivicu dijelom snosi Vlada Crne Gore čija se smjena traži. Međutim važnija od tog propusta Vlade je činjenica da je Crna Gora po prvi put dobila Vladu koja nije doživljena kao pljačkaška i kriminogena, što je ogroman uspjeh za jednu mladu i malu državu. Samo to je dovoljan razlog da se sačuva kostur postojeće Vlade. Smatram da bi najbolje bilo uraditi rekonstrukciju aktuelne Vlade.
Pritom ne treba zaboraviti da je Kabinet Predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića bio kriv za brza imenovanja, smjene, neocjenjivanje i nesankcionisanje učinka rada svojih Ministarstva… Takođe snosi odgovornost za šarolikost i nekompetentnost jednog dijela rukovodilaca agencija, javnih službi, javnih preduzeća, sekretarijata … bez obzira što su mu taj rukovodeći kadar nametnuli koalicioni partneri. Prilikom rekonstrukcije i po širini i po dubini te greške se moraju ispraviti.
Inače, ako se to sve zajedno, ne ispravi i po širini i dubini, ponovo će se tutnuti izbornim gubitnicima politički aduti u ruke. Praviće opstrukcije i sabotirati promjene. Podržavaće i zagovarati povratak Crne Gore u ruke nedodirljivog Despota kojemu uprkos sve učestalijim aferama ne opada moć da destabilizuje Crnu Goru.
Kao individualac i posmatrač društvenih događaja, na vrijeme sam reagovao, pisao, predlago, upozoravao (malo detaljnije o postavljenima i književnim nagradama) na štetne posledice do kojih će neminovno doći zbog takve Vladine politike. I došlo je.
„Uzalud je gluhima dovikivat, ćoravima namigivat ..„
„ glupima dokazivat“ je odavno izgubilo smisao pa ga izbacujem iz citata ove poznate narodne poslovice.
Poznajem djecu infobiroovaca… Gotovo da ih ne mozete povezati sa svojim precima… No, razumijem ih otpor njihovih oceva platile su njihove majke i oni. Zive tako tiho uvijek spremni da poslusaju naredbe pretpostavljenih, ne pokazuju osjecanja niti otpor… medjutim, ima onih koji idu potpuno kontra uvjerenja svojih predaka, kao da zele da speru ljagu i kao da su se ti kukavni preci ogrijesili o drugom poput nekih svjetski poznatih zlocinaca, pa treba dokazati da nismo takvi. Srecom, preci ih obicno nadzive.
Poštovani gospodine Rajkoviću, pratim vas i na fejsbuku i na ovom portalu, sjajni su vam komentari i analize. I ovo vam je živa istina, nego što je bolje što dižete glas, niko vas ne sluša pa ni vaš drug Želidrag Nikčević koji iz Beograda gdje se udomio još za vrijeme Miloševića i nije vjerovao 5. oktobra uveče kad je gorela zgrada Skupštine da je njegov Vođa pao( ovo je sve pričao Andrija Mandić po povratku u Podgoricu iz Beograda. Jedva naćerah Željka da ide kod Koštunice da mu čestita pobjedu). Evo nekoliko mjeseci Željko ne prestaje da napada Krivoga( sve iz razloga što nije postao ambasador, valjalo je pred penziju još nešto uštinuti). Malo je uštinuo za ovo dvadeset i kusur godina u Beogradu. Sad malo na ove novinarske nagrade; ako ima bruke ovo je, Emilo, Marina Jočić, Kiković iz Berana, ima ih još, sve iz Fronta, kakav se novinarski bazd širi Crnom Gorom. Bruka je ovo, tako da vlast mi ne zaslužujemo kakvi smo.